Europski sud presudio da Italija nema pravo na “čistu” čokoladu

Naime, zakon EU dopušta da se čokoladom nazivaju i oni proizvodi koji sadrže do pet posto biljnih masti koje ne potječu od kakaova maslaca (primjerice, palmino ulje), zato što je takva proizvodnja uobičajena u nekim zemljama Europske unije, osobito u Velikoj Britaniji. No takozvani “čistunci” poput Italije i Belgije, gdje se u proizvodnji čokolade tradicionalno koristi samo kakaov maslac, smatraju da čokolada s “alternativnim” biljnim mastima - nije prava čokolada.

Rasprava o takozvanom čokoladnom zakonu traje još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a kako se povećavala tržišna konkurencija, tako su i “čokoladna pravila” izazivala sve žešće sporove. Od 1999. godine u Europskoj uniji vrijede pravila označavanja čokolade tako da se na popisu sastojaka navodi sadrži li samo kakaov maslac ili i druge biljne masnoće, a ne postoji propis koji dopušta sporan talijanski naziv “čista čokolada”. Zbog toga je Europska komisija 2008. godine tužila Italiju Europskom sudu pravde.

 Glasnogovornik EU Roger Waite pozdravio je odluku suda da ne prizna “čistu čokoladu”, rekavši da EU nastoji uspostaviti “fer ravnotežu između dvaju europskih različitih kultura čokolade”, pa nema mjesta zahtjevima koji bi tp mogli poremetiti i “zavarati potrošače koji imaju pravo na objektivne informacije”. Zaključak je suda da je kvaliteta čokolade dovoljno očigledna već u popisu sastojaka.