Frustrirani od Karadžića i Mladića

Sada, po prvi put, u beogradskoj sudnici malo po malo objavljuju se jasni detalji o tome kako je Mladić uspio izbjeći hapšenje.

Nakon 11 godina, lov na Radovana Karadžića i Ratka Mladića, mogao bi biti događaj koji je izazvao najviše frustracije, bijesa i neuspjeha, piše u današnjem izdanju New York Times.  

Dvojica odbjeglih haških optuženika, za kojima je raspisana potjernica zbog zločina počinjenih tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine, Srebreničkog masakra u kojem je ubijeno 8000 muslimana, kao i opsade Sarajeva, uspjeli su zavarati tisuće pripadnika mirovnih snaga i lokalnu policiju, i to,kako smatra veliki dio javnosti, uz pomoć srpske vojske. 

Sada, po prvi put, u beogradskoj sudnici malo po malo objavljuju se jasni detalji o tome kako je Mladić uspio izbjeći hapšenje.

"Urbana odiseja"

Prema sudskim svjedočenjima 11 osoba koje su mu pomagale u skrivanju, Mladić je u siječnju ove godine živio u Beogradu, štićen mrežom bivših pripadnika JNA. Dokazi sa suđenja opisuju “urbanu odiseju”, koja je počela s Mladićevim skrivanjem u beogradskim kasarnama, za što je znao vojni vrh, a zatim i kako ga automobilom “Yugo” tjelohranitelji užurbano prebacuju u privatni stan.

Imao je kućnu pomoćnicu, nuđena mu je plastična operacija

Tijekom tri i pol godine, nekadašnji oficir JNA – za mnoge Srbe još uvijek heroj – mijenjao je šest različitih adresa. U nekima je bio tek nekoliko dana, a u drugima provodio mjesece, dok se nije uselio u stan u kojem je proveo dvije godine, gdje je imao kućnu pomoćnicu, a namirnice i doplate za mobitel donošene su mu na vrata. Čini se da je svo to vrijeme imao zaštitu vojske i državnih zvaničnika.  Bila  mu je ponuđena plastična operacija i lažna putovnica, kako bi mogao napustiti zemlju, što je, kako se pretpostavlja, on odbio, piše list.

I dalje nisu optužene prave osobe

Suđenje grupi od 11 optuženih počelo je u rujnu, poslije snažnog pritiska međunarodne zajednice na Vladu Srbije da dokaže kako pokušava pronaći Mladića.
Istražitelji za ratne zločine upoznati sa slučajem smatraju da nisu optuženi ljudi koji bi zaista mogli pomoći u hapšenju Mladića, a mnoga pitanja o umiješanosti Vlade ostaju i dalje neriješena. Nisu pokrenute optužnice protiv visokih vojnih i Vladinih zvaničnika koje su svjedoci naveli kao umiješane u pružanje pomoći Mladiću.
List navodi i da su Ministarstvo pravde i državni tužitelji Srbije odbili zatjeve da budu saslušani.

Sve je znao vojni vrh

Prema riječima Srboljuba Nikolića, bivšeg potpukovnika zaduženog za sigurnost u kasarni na Topčideru (Beograd), Mladić se krio u tom kompleksu do svibnja 2002. godine, uz punu saglasnost Vrhovnog savjeta odbrane (VSO), koji je uključivao i tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunicu.
Kada je u svibnju 2002. godine jugoslovenska vlada potpisala sporazum o suradnji s Haškim tribunalom (ICTY), vojska je odlučila da Mladić više ne može ostati u toj kasarni.

Umjesto hapšenja - privatan stan

Umjesto da ga uhite, kao što je i sud naložio, prema jednom od svjedočenja, vojska se pobrinula da se Mladić privatno smjesti. U tome su mu pomogli, a to su i priznali na sudu, Marko Lugonja, bivši načelnik vojne sigurnosti i Jovan Djogo, tjelohranitelj.  Lugonja ga je tada na nekolio dana privremeno smjestio u svoj stan, a Djogo je iznajmio apartman u ulici Jurja Gagarina broj 118, u Beogradu, po cijeni od 400 eura mjesečno. Tamo je živio naredne tri godine.

Nastavlja se suđenje u Beogradu

U Beogradu je danas nastavljeno suđenje optuženima za pomaganje Ratku Mladiću na kojem je svjedok Vladimir Davidović izjavio da je naredba za snabdijevanje hranom jedinica koje su koristile Mladića dolazile iz Generalštaba Vojske (SR) Jugoslavije.

Za pomaganje Mladiću okrivljeni su nekadašnji oficiri VJ Jovo Đogo, Marko Lugonja, Stanko Ristić i Ratko Vučetić, kao i Saša Badnjar, Ljiljana Vasković, Tatjana i Bojan Vasković, Borislav Ivanović, Predrag Ristić i Blagoje Govedarica. Oni se sada brane sa slobode.

Iz Sarajeva, Tatjana Ljubić