Kako Europa muslimankama tolerira nošenje marama

U većini europskih zemalja muslimanke privatno mogu nositi burku i nikab, međutim, to im je zabranjeno u državnim insitucijama i na poslu.

Turska

Parlament s velikom većinom zastupnika stranke AK, islamističkih korijena, ukinuo je u subotu zabranu nošenja marame na sveučilištima i javnim ustanovama. U sekularnoj, 99-postotnoj muslimanskoj državi, žene dosad nisu smjele na javnim mjestima boraviti pokrivene glave jer je to 20-ih godina 20. stoljeća zabranio utemeljitelj moderne države Mustafa Kemal Ataturkt.

U Turskoj gotovo dvije trećine žena pokriva glavu, no rijetko se vidi burka, plašt s malom mrežicom za oči, kakav se nosi u Afganistanu, ili pak nikab, također plašt koji pokriva tijelo i lice, kakav se nosi na Bliskome istoku.

Nizozemska

Nizozemska vlada pripremala je zakon o zabrani muslimanskog vela, no od njega će vjerojatno odustati. Iako u državnim ustanovama i školama nije dopušteno nositi burku i nikab, Vlada je odustala od njihove zabrane u javnosti jer bi se time kršilo načelo slobode vjeroispovijesti.

Muslimanska zajednica tvrdi da samo 50 žena nosi burku ili nikab (kojima pokrivaju cijelo lice i tijelo) i ocjenjuje kako bi opća zabrana nošenja pojačala otuđenje oko milijun muslimana, koliko ih danas živi u Nizozemskoj.

Vlada centra koja je prošle godine došla na vlast zauzima pomirljivije stajalište o pitanjima odijevanja muslimanskih žena, dok je prethodna nizozemska vlada predložila potpunu zabranu pokrivanja lica u javnosti.

Francuska

Francuska, koja je zemlja s najvećom muslimanskom manjinom u Europi, maramu je zabranila u državnim školama 2004. godine, ali je  tada zabranila i obilježja drugih vjeroispovijesti kao što su židovske kipe te veliki kršćanski križevi. Na to su se odlučili jer, tvrdi Vlada, vjerskim obilježjima u državnim školama kršio bi se zakon o odvojenosti crkve od države.

Što se tiče sveučilišta, žene mogu nositi marame budući da su odrasle osobe, međutim, nastavnicima i službenicima ne dopušta se isticanje vjerskih simbola na radnom mjestu.

U Francuskoj je bilo prosvjeda protiv ovoga zakona, no tek je nekoliko djevojčica bilo izbačeno iz škole jer su odbile odreći se marama.

Velika Britanija

Za razliku od Francuske, u Velikoj Britaniji nema službene politike o nošenju marama ili burki, ali su se oko toga pitanja vodile burne polemike. Iako škole same određuju propise odijevanja, promatrači se slažu kako sve više britanskih muslimanki nosi maramu ili veo.

Godine 2006. britanski političar Jack Straw izazvao je polemiku porukom kako bi više volio da muslimanke ne nose veo te je zatražio od onih koje ga poslovno posjećuju da uklone takav tip odjeće.

Njemačka

U Njemačkoj politiku o nošenju marame ili vela određuje pojedinačno svaka od pokrajinskih država, a ne savezna vlada što potvrđuje i tvrdnja Ministarstva unutarnjih poslova da nije planiran savezni zakon o tom pitanju.

U sedam od 16 njemačkih država nastavnicama u državnim školama zabranjeno je nošenje marama zbog čega tamošnji muslimani tvrde da su diskriminirani.

Roland Koch, konzervativni premijer države Hessen, zatražio je prije nekoliko tjedana zabranu svim učenicama da u školi nose burku. No, ta ideja mu se ''obila o glavu'' kada je utvrđeno da u njegovoj državi nema učenica koje nose burku.

Većina njemačkih muslimana, njih oko 3,2 milijuna, potječe iz Turske.