KAOS: Hrvatska je 78. na redu za nasilje u krizi

Britanski stručnjaci u krizi predviđaju nemire, nasilje i pad vlada. U paklenom lancu prije nas je BiH (28), a poslije Slovenija (150).

Koliko će ekonomska kriza, koja se od kolovoza 2007. godine, iz 'malog' unutarnjeg američkog problema s hipotekama, kreditima i nekretninama pretvorila u pošast globalnih razmjera, utjecati na ne samo svjetske ekonomske prilike, već i na političke sfere, dočarao je britanski think-tank The Economist Intelligence Unit (EIU), koji od 1946. godine obavlja političko-ekonomske analize više od dvije stotine država.

Ovo je treća analiza aktualne ekonomske krize britanskih stručnjaka, a kako su se prve dvije bavili isključivo financijskim aspektima bankovnog sloma, u posljednjem se svojem izvješću osvrću na političke implikacije krize "koja je stjerala svjetsku ekonomiju u najdublju recesiju u posljednjih 70 godina".

I zaista, politički, ako ne i sigurnosni, problemi uzrokovani krizom su mnogi. Ekonomska je kriza u SAD-u zamijenila terorizam kao najveću prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ističe Dennis Blair, šef američkih obavještajaca. Eurozona je, prema nekim analitičarima, pred podjelom, a integritetu Europske unije prijeti propast - bogati zapad se svim silama želi odvojiti od krhkih istočnih ekonomija.

I Daleki istok stenje pod pritiskom krize. Stotine tisuća kineskih radnika svakodnevno ostaje bez posla, Japan je u nekoliko navrata uložio zahtjev za financijskim injekcijama koje bi pomogle proizvodnji i razvitku, a takozvane "Azijske tigrove" nedostatak inozemnih ulaganja pretvara u stoku sitnog zuba.

Tržište: Protekcionizam = Izolacionizam

Kako ekonomije podrhtavaju, vlasti pojedinih država uključuju se u spašavanje ulaganjima u kompanije koje zbog pada proizvodnje gube stotine tisuća eura ili dolara dnevno. Također, vlade pokušavaju na sve načine spriječiti odljev domaćeg kapitala koji se javlja zbog uvoza, uvodeći trgovinske restrikcije i protekcionističke politike zbog kojih bi sintagma 'slobodno tržište' mogla ostati bez ključnog pojma - 'slobodno'.

Stoga, zbog isprepletenosti svjetskih ekonomskih sustava britanski analitičari više ne predviđaju, nego očekuju smanjivanje globalnog tržišta za 3,5 posto, te pad vanjskih doprinosa ekonomijama u razvoju s 900 milijardi dolara u 2007. godini, na oko 165 milijardi.

No, uz dolare i eure kompanije (koje ne propadnu) gube i zaposlenike, čime je država lišena znatnih poreznih doprinosa. U većini zemalja koje su se našle pod povećalom analitičara, nezaposlenost je porasla za oko 10 posto. Samo u SAD-u, u četiri posljednja mjeseca 2008. godine, poslove je izgubilo oko 2,5 milijuna radnika.

Tri scenarija veće ili manje propasti

Stručnjaci EIU-a su daljnje odvijanje krize opisali u tri moguća scenarija. Prvi, i prema analitičarima najvjerojatniji, svodi se na uspjeh državnih poticaja posrćućim ekonomijama. U 2010. godini razvijena bi se tržišta trebala stabilizirati te zabilježiti rast, no ipak ne toliko jak kao u godinama prije krize. Prema procjenama EIU-a, za takav razvitak globalne situacije postoji 60-postotna šansa. No nakon prve, i ipak najvjerojatnije prognoze, slijedi hladni tuš.

Naime, šanse su 30 posto da poticaji propadnu. Prihodi od dobrih poslova troše se na loše, a svjetsko se tržište postojano smanjuje. To vodi u depresiju koja traje godinama. Povremeno se javljaju inicijative koje bi trebale nagovijestiti oporavak, no trend propadanja ne posustaje i države se bacaju u još jači protekcionizam domaćeg proizvoda, što vodi 'obrnutoj globalizaciji'.

No, tu je i posljednji, najcrnji i najnevjerojatniji scenarij, sa šansom za ostvarenje od deset posto - povjerenje u održavanje valutne vrijednosti dolara posustaje, te se dolar slama pod pritiskom, a alternativna rješenja propadaju. Nezaposlenost raste nevjerojatnom brzinom, a politička nestabilnost uzrokovana golemim gubicima sredstava i poslova vodi do nasilnih društvenih nemira, koji nakon nekog vremena u nekim zemljama ruše vlade i vladajuće strukture.

Hrvatsku (i centralno-istočnu Europu) će vanjsko zaduživanje odvesti u propast

U izvješću se analitičari najviše bave s posljednje dvije prognoze. U drugom scenariju dugoročna globalna depresija vodi, podsjetimo, pojačanom državnom protekcionizmu, što nadalje čini zemlje izolacionistički nastrojenima, te se javlja 'deglobalizacija'. Naime, globalizacija će biti okrivljena za gubitak poslova i opadajući životni standard, a najviše će nemira biti u tri kategorije država. To su (1) države u kojima rast ovisi o inozemnom zaduživanju, (2) države ovisne o globalnom razvitku i (3) države čije gospodarstvo ovisi o sirovinama. Hrvatska se, zajedno s centralno-istočnom Europom, smješta u prvu kategoriju, Azija i Daleki istok u drugu, a neke zemlje Južne Amerike, Afrika i Rusija u treću kategoriju.

Prva kategorija će, procjenjuju Britanci, tražiti velike kredite iz inozemnih zaklada, što ipak neće pomoći padu pojedinih valuta, a države većinom postaju financijski nelikvidne, te u nemogućnosti da vrate svoja zaduženja. Azijske zemlje koje spadaju u drugu kategoriju trpe zbog štedljivosti zapada i ograničenja na uvoz inozemnih proizvoda. Treća kategorija znatno ovisi o cijenama nafte. Prema procjenama barel sirovine će u ovom scenariju vrijediti oko 20 dolara, što vodi u propadanje financijskog sektora.

To nas dovodi i do trećeg scenarija. Nakon slamanja dolara, ne preostaje puno drugih valuta za koje financijeri mogu zamijeniti svoj novac - švicarski bankarski sektor se nalazi pod golemim pritiskom krize, a država gubi svoj kreditni rejting. Funta također značajno gubi na vrijednosti zbog utjecaja krize na Britaniju, a održivost eura je upitna zbog briga o dezintegraciji eurozone. Ulaganja u jen sprečavaju kineska ograničenja slobodnom kretanju kapitala.

Prvo nemiri pa nasilje, pobune, vojni udari te ratovi

Sve to vodi do već spomenutih gubitaka poslova, opadanja životnog standarda, pojeftinjenja imovine i konačno, društvenih nemira. EIU vjeruje da je prijetnja od političkih previranja značajna, a rizik ravnodušnost premašuje rizik od preuveličavanja problema. Stoga je sastavljan indeks ranjivosti političkih sustava u 165 država prema nekoliko kriterija, a neki od kojih su nejednakost unutar države, povijest, korupcija, etnička podijeljenost, sklonost radničkim nemirima, stanje u susjednim zemljama ili tip režima, te rast prihoda, stopa nezaposlenosti i dohodak po glavi stanovnika.

Indeks političke nestabilnosti Photo The Economist Intelligence Unit

Na listi od 165 zemalja, Zimbabve je prva, s rezultatom od 8,8. Bosna i Hercegovina nalazi se na visokom 27. mjestu, a Hrvatska u (ovaj put ne zlatnoj) sredini - na 78. mjestu. Također, Srbija je 66. zemlja u kojoj bi se mogli javiti nasilni nemiri zbog krize. Na kraju liste, kao najsigurnije zemlje, nalaze se najrazvijenije ekonomije, pojedini kolonijalni posjedi, te mahom skandinavske zemlje. Tu su, među ostalima, Njemačka, Japan, Australija, Kostarika, Švicarska, Finska te na kraju, Norveška. U posljednjih 15 nalazi se i, na 150. mjestu, Slovenija.

Analitičari predviđaju da će se prosvjedi proširiti svijetom na način kakav se i kriza proširila s regionalnog područja na svjetsku razinu. Prosvjedi su već održani u nekolicini zemlja, još prije godinu dana, početkom 2008. godine, većinom zbog poskupljenja hrane u Kamerunu, Egiptu, Etiopiji, Indoneziji, Indiji i Senegalu. Dosad su samo dvije vlade pale pod prosvjedima zbog financijske krize – islandska i latvijska – no analitičari predviđaju kako bi pogoršanje ekonomske krize moglo dovesti do daleko intenzivnijih i dugoročnijih posljedica: oružanih pobuna, vojnih udara, sukoba građana ili čak ratova među državama.

Od 165 država navedenih u indeksu rizičnosti od nemira, 95 je država vrlo visokog ili visokog rizika, u 53 države rizik je umjeren, dok je u samo 17 država rizik malen. Prema istom indeksu načinjenom 2007. godine, spomenimo, sustavi u samo 35 država bili su izloženi visokom ili vrlo visokom riziku.

Izvješće britanskih stručnjaka pod upitnik dovodi stabilnost čitave Europske unije, jugoistočnih europskih zemalja, no najviše Afrike i Bliskog istoka. No, uz to, u opasnosti je i opstanak demokracije kao političkog poretka, te širok raspon političkih sloboda, kako su one u tijesnoj vezi s ekonomskim prilikama.