Karibi i Meksiko područja najugroženija od potresa

Analiza Washington Posta ukazala je na neugodnu činjenicu da se iznad nestabilnih tektonskih ploča nalaze neki od najvećih gradova svijeta.

U posljednje vrijeme različite je dijelove svijeta pogodilo nekoliko razornih potresa. Nakon onoga na Haitiju, koji je oduzeo najmanje 200 tisuća, života, te čileanskoga, zbog kojeg je poginulo više od 700 osoba, potresi su u utorak pogodili i Filipine, Tursku i Kirgistan.

U međuvremenu, mnogi pokušavaju predvidjeti na kojem bi se mjestu mogla dogoditi sljedeća katastrofa. Još prije udara u Čileu, koji će po ljudskim žrtvama ipak biti manji, ali po razaranjima i šteti možda sličan onom na Haitiju, američki su se mediji pozabavili prognozama potresa, prenosi  Politika.

Najdetaljnija je bila analiza Washington Posta objavljena 23. veljače, dakle prije čileanskog potresa, koja je ukazala na jednu neugodnu činjenicu: iznad nestabilnih tektonskih ploča nalaze se neki od najvećih gradova svijeta.

"Smrtonosna kombinacija"

Naime, seizmički nestabilno tlo i velike metropole, kako pišu te novine, "smrtonosna su kombinacija". Nažalost, prognoza koja je u Washington Postu objavljena prije tjedan dana o tome da će se katastrofa Port-au-Princea vjerojatno negdje vrlo brzo ponoviti, obistinila se upravo nevjerojatno brzo.

Prije 200 godina na svijetu je postojao samo jedan grad s više od milijun stanovnika, Peking. Danas pak najmanje milijun stanovnika ima 381 urbani centar. Prošle je godine po prvi put zabilježeno da više stanovnika živi u gradovima nego u seoskim područjima.

Prema studiji seizmologa Rogera Billhama, a koju je citirao Post, u gradovima koji su suočeni sa "značajnim seizmološkim rizikom" danas živi 403 milijuna ljudi.

Na tom popisu nalaze se Tokio, Istanbul, Teheran, Mexico, New Delhi, Katmandu, Los Angeles i San Francisco. Na nestabilnom tlu također se nalaze i Dakar, Jakarta, Katmandu, Karachi, Manilla, Kairo, Osaka, Lima i Bogota.

Po Davidu Waldu, seizmologu iz Američkog geološkog zavoda, računica je sljedeća: ovako jaki zemljotresi se na jednom mjestu dešavaju u prosjeku svakih 250 godina. Navedemo li 25 gradova koji su rizični kao Port-au-Prince, to znači da katastrofe možemo očekivati svakih deset godina.

Gradovi neprilagođeni katastrofama

Problem je u tome što su najveći gradovi, osim nekoliko rijetkih izuzetaka poput Tokija, rasli kao da do potresa nikad neće doći. U Čileu su građevinski standardi bili mnogo napredniji od onih na Haitima, pa ipak, mostovi i višekatnice su se srušili kao od šale.

Ne treba ni govoriti da u većini metropola trećeg svijeta o zemljotresima nisu vodili računa ni projektanti niti korumpirani građevinski inspektori.

Znanost, međutim, ne može predvidjeti gdje će se dogoditi sljedeći potres. Tektonske ploče su stalno u pokretu, ali brzinom "kojom rastu nokti na prstima". Napetosti se kumuliraju ponekad i stotinama godina, da bi onda došlo do "pucanja", kada se površina silovito potrese kao na Haitiju ili u Čileu.

Zemljotresne "tempirane bombe" danas su najočiglednije na području Kariba, a "na najgorem mogućem terenu" nalazi se i glavni grad Meksika.

New York najugroženiji američki grad

Što se tiče glavne države američkog kontinenta, ni ona ne može biti mirna. Pored zapadne obale, a tektonski procjep u Kaliforniji jedan je od najviše proučavanih, seizmički osjetljiva je i istočna. Veliki zemljotres doživio je Boston 1755., Južna Karolina 1886., a Newfoundland 1929. godine.

I glavni grad SAD-a Washington je na ivici jedne kontinentalne ploče koja bi jednog dana mogla da ga ozbiljno prodrma, ali je zemljotresno najugroženiji ipak New York. Usprkos tome što su njegove zgrade građene po najvišim seizmičkim standardima, grad ima dosta zdanja od kamena, a "zemljotres uvijek pronađe najslabiju točku".

Zgrade, pogotovo one koje su neadekvatno građene, "nepriznato su oružje za masovno uništavanje", tvrdi u New York Timesu Roger Billham, seizmolog sa sveučilišta u Coloradu, koji desetljećima proučava učinak velikih zemljotresa širom svijeta. Po njemu, zemljotres poput onog na Haitiju, dakle po snazi za dva stupnja manji od čileanskog, koji bi se dogodio u Teheranu, odnio bi milijun života, a u Istanbulu oko 50 tisuća.

U jednoj od svojih studija, dr. Billham je procijenio da inženjeri sudjeluju samo na tri posto gradilišta koja su danas otvorena u svijetu. Tako da se građani na bilo kojem svijetu mogu samo nadati da se potres neće dogoditi baš u njihovoj zemlji.