Korak unazad za američke proizraelske sokolove

Reutersov kolumnist otvoreno podsjeća na snagu izraelskog lobija u SAD-u, dok istovremeno nudi primjere za orvelovski 'zločin mišljenja'.

Bernd Debusmann je kolumnist Reutersa, mišljenja izražena u članku isključivo su njegova.

- Brutalno nasilje nad Palestincima od izraelskih okupatora ne pokazuje znakove kraja, Izrael se više ne prenavlja da traži mir s Palestincima, on traži njihovu pacifikaciju, a američka identifikacija s Izraelom postala je apsolutna.

Ovo su izvadci iz govora Charlesa (Chasa) Freemana, bivšeg veleposlanika SAD-a u Saudijskoj Arabiji koji je 26. veljače imenovan na mjesto predsjedavajućeg Nacionalnim obavještajnim vijećem, a čije ustoličenje ujedno predstavlja testiranje snage desničarskog proizraelskog lobija u Washingtonu.

Znakovi ukazuju da utjecaj lobija slabi u administraciji predsjednika Baracka Obame. No znači li to da su završili dani američke zdušne potpore Izraelu? Vjerojatno ne.

Svrha napada na Freemena je da odvrati druge ljude vezane uz vanjsku politiku od iznošenja mišljenja o ovim pitanjima. Freeman je možda prepametan, preiskusan i prekvalificiran da bi se zaustavio, no ima velik broj mladih ljudi koji žele pronaći svoje mjesto u vanjskoj politici i njih se mora podsjetiti da će njihova karijera biti ugrožena ukoliko kažu ono što im je na pameti.

Stephen Walt

Na svom novom poslu, Freeman će biti odgovoran za prikupljanje obavještajnih podataka od 16 obavještajnih agencija koje će potom sažimati u Nacionalu obavještajnu procjenu, odnosno detaljnu analizu vanjskopolitičkih strujanja koja su ključna za formiranje vanjske politike SAD-a.   

Početno bubnjanje kritike krenulo je s konzervativnih proizraelskih blogova, koji uključuju Stevea Roseana, bivšeg rukovoditelja Američko-izraelskim vijećem za javna pitanja (AIPAC). Rosen je jedan od ljudi protiv koje je podignuta optužnica zbog davanja ''informacija o nacionalnoj obrani osobama kojima ove nisu namijenjene''.  

- Freeman je gromki kritičar Izraela i školski primjer stare linije ''arabizma'' koji je utjecao na američku diplomaciju u trenutku kad je Izrael rođen - napisao je Rosen.

Dok su opaske kritične po Izrael uobičajena kovanica među grupama za ljudska prava i među pripadnicima nezavisnih učenjaka, one su virtualni tabu unutar službenog Washingtona, čiji izabrani vođe – oni koji upravljaju uredom – pokazuju sklonost da uvijek nanovo pokažu svoj bezuvjetnu podršku izraelskoj državi.

Čak i najmanje devijacije od takve uvriježene linije mogu izazvati brz i otvoren gnjev unutar tabora koji prosuđuju o ''lažima i istinama'' vezanima uz Izrael. Tijekom predizborne kampanje, Obama je naučio kako opasne mogu biti naizgled bezazlene opaske, što je pogotovo bilo uočljivo kada je rekao da ''nitko ne pati više od palestinskog naroda'', što je izazvalo tako žestoke kritike da je Obama na koncu morao 'razjasniti' svoju opasku.    

Početni blogerski napad na Freemana, čiji je rezime 'dugotrajno impresivan' govorili li o mjestu tajnika za obranu u administraciji Ronalda Reagana, ili kolumnama u Wall Street Journalu, Washignton Postu i konzervativnom Washington Timesu, sugerira da je on pod utjecajem saudijske vlade.   

Korijen ovakvim tvrdnjama seže iz doba kada je Freeman rukovodio think-tankom iz Washingtona koji se zabavlja politikom SAD-a prema Bliskom istoku (MEPC), a koji je za jednog od donatora imao milijardera i pripadnika saudijske kraljevske obitelji princa Alwaleed bin Talala.   

Kritika ugrožava mir?

Potraga za informacijama koje bi dodatno diskreditirale Freemana daleko je od gotove. Devet republikanaca u kongresu Sjedinjenih Država pisalo je glavnom državnom istražitelju, admiralu Dennisu Blairu, tražeći ''sveobuhvatnu reviziju prošlosti veleposlanika Freemena, njegovih prošlih i sadašnjih komercijalnih, financijskih i ugovornih veza s Kraljevstvom kako bi se utvrdilo postoji li sukob interesa na njegovoj novoj poziciji.

Eric Cantor koji vodi riječ oporbe u Zastupničkom domu SAD-a u više je navrata upozorio Obamu da nanovo odvagne svoj izbor za predsjedavajućeg u Nacionalnom obavještajnom vijeću rekavši da Freemanovi komentari o odnosima između SAD-a i Izraela ''ukazuju na velike brige o njegovoj mogućnosti da podrži nastojanja administracije usmjerena na dovođenje sigurnosti, stabilnosti i mira na Bliski istok''.

Ispada tako da kritika upućena Izraelu ugrožava mir? S druge strane izraelska naselja na Zapadnoj obali koja su u direktnom proturječju s međunarodnom pravom, nemaju baš ništa s narušavanjem mirovnog procesa? Stvaranje mira je jednostavnije i lakše, ukoliko SAD odbije bilo kakav razgovor s Hamasom, strankom koja je dobila izbore u Gazi i koja kontrolira ratom razrušen teritorij?

Jedan od kritičara imenovanja, Gabriel Schoenfeld, ističe s tonom punim neodobravanja da je Freemanov MEPC izdao kontraverznu procjenu pod nazivom ''Izraelski lobiji i američka vanjska politika''. U procijeni su sudjelovala dva renominirana američka akademika, John Mearsheimer sa sveučilišta u Chicagu i Stephen Walt s Harvarda.

Njihov je stav da Sjedinjene Države, kroz svoju bezuvjetnu podršku Izraelu, zanemaruju vlastite interese i promiču interese druge države. Oni tvrde da je utjecaj izraelskih lobija unutar Kongresa tako snažan da bez problema osigurava donošenje odluka koje favoriziraju Izrael.  

Prema podacima ''Kongresne službe za istraživanja'' u šezdeset godina od osnivanja 14. svibnja 1948. godine Izrael je bez premca bio i ostao najveći primatelj ekonomske i vojne pomoći SAD-a u svijetu. Od 1985. godine pomoć u prosijeku iznosi oko tri milijarde dolara godišnje, što je izdašna cijena za zemlju čija je populacija malobrojnija od one u gradu New Yorku.  

Walt, koji ima vlastiti blog u sklopu magazina ''Vanjska politika'', preventivno je stavio svoju težinu u debatu oko Freemonova imenovanja uz tvrdnju da njen cilj nije isključivo povlačenje Freemena s pozicije na koju još nije ni zasjeo, već da postoji i alternativna svrha.

- Svrha napada na Freemena je da odvrati druge ljude vezane uz vanjsku politiku od iznošenja mišljenja o ovim pitanjima. Freeman je možda prepametan, preiskusan i prekvalificiran da bi se zaustavio, no ima velik broj mladih ljudi koji žele pronaći svoje mjesto u vanjskoj politici i njih se mora podsjetiti da će njihova karijera biti ugrožena ukoliko kažu ono što im je na pameti.''

No, čini se da Obamina administracija nema problema s ljudima koji govore što misle kad je riječ o vezama između SAD-a i Izraela. Uzmite za primjer Samanthu Power, bivšu profesoricu čije zvonke izjave predstavljaju eho Walta i Mearsheimera i za koju je Obama pronašao važan posao u Vijeću za nacionalnu sigurnost.