Korejski 'Goli otok': 200.000 ljudi gladuje, strijelja ih se, jedu izmet

Totalitarna vlast Sjeverne Koreje negira postojanje logora smrti, ali satelitske snimke razotkrivaju istinu. Dok su fotografski dokazi koji su se ranije pojavljivali bili mutni, pa nisu mogli detaljno pokazati logore, nove snimke, osim što su mnogo jasnije, pokazuju i da se broj logora povećao.

Kako piše Daily Mail, deseci tisuća građana biva odvedeno u logore zbog činjenja "političkih zločina". Više od 200 tisuća muškaraca, žena i djece prisiljeno je na ropski rad sedam dana u tjednu. Preživljavaju hraneći se štakorima, žabama, zmijama i insektima. Neki jedu čak i vlastiti izmet.

Ako već ne umru od gladi, loše prehrane ili smrtonosnih bolesti koje haraju logorima, pola logoraša umrijet će nakon mučenja, pred streljačkim vodom, ili će biti kamenovani. Takvim su metodama skloni okruti stražari Kima Jong-Ila, kaže nekadašnji logoraš Kang Chol Hwan.

"Logor izgleda veći"

Kang je imao samo devet godina kad je skupa s obitelji poslan u logor Yodok u kojemu je danas zarobljeno 50 tisuća zatvorenika, a nalazi se oko 110 kilometara od glavnog grada, Pyongyanga.

- Nismo imali hrane. Jeli smo sve što nam je došlo pod ruke: štakore, zmije, žabe, insekte... Morali smo nekako preživjeti. Iako je otad prošlo mnogo vremena, kad pogledam satelitske snimke sjetim se svega što sam vidio i pretrpio - ispričao je Kang novinarima CBN-a.

Također je rekao kako, sudeći prema novim snimkama, logor izgleda veći nego onda kada je on bio u njemu. Kang je ondje proveo deset godina, a 1992. godine prebjegao je u Kinu. O iskustvima je pisao u knjizi Akvariji Pyongyanga.

Ubijali iz čista mira

- Ono čega se najviše sjećam jest kako su stražari ubijali ljude bez ikakvog povoda. Svjedočio sam smaknućima mnogo ljudi - rekao je Kang.

S njegovim tvrdnjama o povećanju logora složili su se i u Amnesty Internationalu.

- Vanjski svijet svakako ne zna što se ondje događa, a vrlo malo informacija dolazi iznutra. Ono što uspije izaći stvara vrlo uznemirujuću sliku - rekao je prošlog mjeseca Sam Zarifi iz Amnestyja.