Nada na rogu Afrike

Neovisnost Kosova bio je presedan kakav je Somaliland čekao 19 godina, a s nedavnim predsjedničkim izborima, koje je svijet ocijenio kao slobodne i demokratske, ova nepriznata zemlja ima sve argumente za željeno međunarodno priznanje.

Riječ je o bivšoj britanskoj koloniji koja se od Somalije odcijepila nakon rušenja somalskog diktatora Siada Barrea 1991. Dok je Somalija srljala u klanovske ratove te se dezintegrirala zbog piratstva i terora islamističke skupine Al-Shabab, Somaliland na sjeveru čuvao je mir, stabilnost i izgrađivao državne institucije. Kruna toga su predsjednički izbori koje je sa 50 % glasova dobio kandidat opozicije Ahmed Mohamud Silanyo, a još je i vrednije to što su rezultate bez problema priznali poraženi bivši predsjednik Dahir Riyale Kahin (33 %) te Faisal Ali Warabe (17 %). Za Afriku, ali i šire, to je zavidno demokratsko iskustvo.

Za bivšu pokrajinu Somalije, u kojoj vlada kontrolira samo nekoliko četvrti Mogadishua, i to uz pomoć zapada, demokratski izbori ravni su čudu. Somaliland ima 3,5 milijuna stanovnika, skoro 100 % muslimana, a glavni je grad Hargeisa sa 1,3 milijuna žitelja. Na površini od 137.600 km četvornih osigurao je prostor skoro sasvim siguran od terorističkih upada Al-Shababa, razvio je i turizam, a navodno posjeduje i naftne rezerve. No, plaća je u Somalilandu oko 20 eura, nezaposlenost je astronomska, i to unatoč vrlo djelatnoj vladi, sudovima, relativno slobodnim medijima i sl. Razlog je potpuni izostanak razvojne pomoći iz svijeta, jer je riječ o zemlji koju još nitko nije priznao. Jedino što ga povezuje sa svijetom su dijaspora sa zapada i neslužbena diplomatska predstavništva u V. Britaniji, SAD-u, Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Etiopiji, Džibutiju i JAR-u.

Zbog ideje da bi takvo utočište civilizacije na Rogu Afrike moglo biti rješenje i za ostatak Somalije, zapad je zdušno pomagao izbore predviđene za 2008. Na kraju se kasnilo godinu i pol, ali zbog popisivanja svih građana, što je sa 75 % novca financirao EU. Ali je i vrijedilo, jer su naposljetku promatrači ocijenili izbore kao slobodne, a činjenica da je zemlja preživjela tolika odlaganja dokaz je više o njenoj stabilnosti