Nigerija, zemlja otmica

Tekst

Napadi militanata u delti Nigera sve su češća pojava, a otmice stranaca postale su gotovo redovan oblik pritiska.

Zaboravljena ekologija

Nigerija je ovisna o proizvodnji i izvozu nafte koja čini 40% njezina GDP-a, ali zbog nemira u regiji proizvodnje, njezini kapaciteti nisu 100% iskorišteni. Nafta je koncentrirana u području Delte Nigera koje iznosi samo oko 7.5% područja Nigerije u kojem živi oko 20 milijuna ljudi. Pučanstvo se sastoji od 40 različitih etničkih skupina koje govore oko 250 dijalekata. Do dolaska naftnih kompanija ovisili su o poljoprivredi i ribarstvu. Od tad se područje sve više ekološki uništava i stanovništvo ostaje bez hrane.

Samo ove godine naoružane skupine otele su 98 osoba u Nigeriji, zemlji bogatoj naftom. Iako ih većina bude oslobođena, neki od njih su i ubijeni.

Nigerija je osmi svjetski izvoznik nafte. Područje gdje je najviše ima, dakle delta rijeke Niger, gusto je naseljeno siromašnim stanovništvom. Vlada bezvlađe, korupcija i borba za kontrolu nad unosnim naftnim poslovima.

Etnički sukobi

Kao i u ostatku Afrike ni ovdje ne nedostaje sukoba među etničkim manjinama poput Ogonija i Ijawa koji se osjećaju da su ih velike naftne kompanije iskoristile. Ovo je područje gdje se vadi

nafta vrijedna milijarde dolara i cijena će joj samo još više rasti, ali stanovništvo ne dobiva gotovo ništa od toga. Radnici koji rade teške fizičke poslove za te kompanije često su eksploatirani, potplaćeni i nemaju prava kao radnici u zemljama Zapadnog svijeta.

Osim toga, novac završava na privatnim računima van granica zemlje, a beznadna situacija u zemlji sve je gora.

Potpora podobnim militantima

Crno zlato ili crna smrt

Vađenje nafte u Nigeriji najveća je industrijska djelatnost u ovoj zemlji. Od kad je Velika Britanija otkrila nalazište 1950. na tom području odigravaju se neprestani sukobi i borbe. Duga povijest korumpiranih militarnih režima i prisutnost velikih kompanija, najviše Royal Dutch Shella pogodovala je nemirima. Ali sve do naftne krize 1990. ovo područje nije izazivalo veliku pozornost međunarodne javnosti. Tada je ubijen nigerijski dramatičar i aktivist Ken Saro-Wiwa i zbog toga je Nigerija suspendirana iz Commonwealtha. Međunarodnoj zajednici se prigovara da presporo provodi reforme na tom području kojem je pronalazak nafte samo pogoršao stanje.

To je sve dovelo do militarizacije regije, jer su skupine iskoristile bezakonje i preuzele kontrolu nad područjem. Također je pojačana prisutnost nigerijske vojske i policije. Vlada i lokalne vlasti samo pogoršavaju stanje podupirući one paramilitarne skupine za koje vjeruju da provode njihove političke interese.

Jedna od najutjecajnijih militantnih skupina je Pokret za emancipaciju delte Nigera (MEND) koji koristi oružanu borbu protiv, kako kažu, eksploatacije i ugnjetavanja te uništavanja prirodnih bogatstava od strane bogatih multinacionalnih korporacija. Oni su najčešći napadači na naftna polja stranih tvrtki i otimači njihovih radnika.

Otmice tek iza profita

Njihove najčešće taktike su korištenje motornih čamaca kojima izvode uzastopne napade na mete.

Koordiniranim i pokretljivim napadima uspjeli su oštetiti kompanije za milijune dolara. Koriste svoju privatnu, treniranu vojsku za napade i otmice kojima ucjenjuju vladu ili kompanije. Otmice vrlo rijetko završavaju smrću, jer tvrtke gotovo uvijek isplate gotovinu, budući da ih je većina osigurana protiv toga. To je dovelo do destabilizacije regije, ali naftne kompanije se ne misle povući. Jeftina radna snaga i potkupljiva vlada idu im u korist, a gubici uzrokovani napadima gerila ipak nisu dovoljni da ugroze industriju vrijednu milijarde dolara.