Novinari s one strane zakona: Kad ne pišu - ubijaju, dilaju, siluju ...

Novinari. Nitko nas ne štiti. Brane nam slobodu govora. Valjda smo jedna od profesija koja najčešće stradava na poslu. Što od gnjevnih šefova, što od onih kojih smo se u radu dotaknuli, a to nismo trebali. Ako si dobar jednome, nisi drugome. Nikad na zelenu granu. I mogli bismo tako nabrajati u beskonačnost sve zamke novinarskog posla i izazivati sažaljenje čitatelja. Ali nećemo. Odlučili smo provjeriti rade li novinari što mimo zakona i došli smo do zaključka da, kao ni svi ljudi, ni svi novinari nisu cvijeće.

Raya Goslinga mogli bismo, bez pretjerivanja, nazvati jednim od genijalnih novinara koje je iznjedrio BBC. Bio je najpoznatiji tvorac BBC-jevih dokumentarnih filmova 70-ih godina prošlog stoljeća i za svoj rad dobio je brojna priznanja. Kad je prošle godine pred kamerama priznao da je ugušio svog ljubavnika da mu skrati muke, cijeli je britanski novinarski svijet na trenutak zastao u nevjerici.

Ray Gosling Photo PrtScr Youtube

Gosling je svoj čin opravdao željom da pomogne čovjeku kojeg je volio, a koji je strašno patio. Policija je odlučila detaljno istražiti priznanje slavnog novinara, a BBC je služebno izjavio kako će u svemu surađivati s policijom. Ukoliko se Goslingove tvrdnje pokažu točnima, mogao bi dobiti i do 14 godina zatvorske kazne. Čak i ako ih dobije, Gosling je svoj cilj postigao. Engleska javnost dugo vremena nakon njegova priznanja raspravljala je o zakonu koji brani eutanaziju.

Loto ga koštao glave

Ariel Ajque s Filipina optužen je za silovanje svoje kućne pomoćnice. Nakon što je više od dvije godine izmicao policiji, uhićen je kladionici dok se kladio na loto. Šaljivim tonom je krivnju za sve optužbe svalio na igru na sreću i priznao da inače ne igra loto, ali taj put je jednostvno morao.

Ako ništa drugo, na njegovom slučaju smo se mogli uvjeriti da nitko ne može pobjeći od svojih djela. Pa makar pao na kladionici.

Novinari nisu imuni ni na dilanje

Australski novinar Peter Lloyd odlučio je svoju novinarsku crkavicu obogatiti poslom sa strane. Umjesto pranja prozora ili dijeljenja letaka, on je dilao drogu. Uhićen je u Singapuru zbog posjedovanja i raspačavanja droge.

Osuđen je na 10 mjeseci zatvora, što je blaga kazna uzme li se u obzir da singapurski zakoni za taj i slične prekršaje predviđaju i do 20 godina zatvora. Prošle godine je izašao iz zatvora; pušten je ranije zbog dobrog vladanja.

Australska diplomacija navodno mu je na sve načine pokušala pomoći (i dobrim dijelom i uspjela u tome), ali je od njega stvorila primjer na kojem je ostale građane podučila da se zakoni zemlje domaćina moraju poštivati.

Tanevski puknuo i u svima vidio mamicu

Vjerojatno najpoznatiji slučaj novinara s one strane zakona posljednjih godina na brdovitom Balkanu je bio onaj 56-godišnjeg oca dvoje djece Vlade Tanevskog. Tanevski je radio za dvoje dnevne novine. Jedan od zadnjih zadataka bilo mu je izvještavanje o smrti starijih žena u mjestu Kičevo.

Tanevski Photo Pixsell

Živana Temelkovska, Mitra Simjnovska, Ljubica Ličovska i Gorica Pavleska nađene su gole, zadavljene telefonskom žicom i umotane u najlonske vrećice. Po ozljedama na tijelima žrtava vidjelo se i da su prije smrti bile okrutno zlostavljane i silovane. Sve ubijene žene bile su neobrazovne i radile kao čistačice. Nakon ubojstava, Tanevski je razgovarao s obiteljima žrtava i sve podatke koje je dobio slao policiji, a zatim objavljivao priče.

Tko je ubojica otkrilo se kad je postao prerevan u izvješatavnju i počeo s nacijom dijeliti eksluzivne detalje o ubojstvima koje policija još nije otkrila javnosti. Optužen je za mučenje, silovanje i ubojstvo triju žena i nestanak još jedne. Navodno su sve ubijene žene nalikovale na njegovu majku s kojom nije bio u dobrim odnosima.

Tri dana nakon uhićenja Tanevski je pronađen mrtav u ćeliji koju je dijelo s još trojicom zatvorenika. Policija je objavila da je među njegovim stvarima pronašla oproštajno pismo, a kao uzrok smrti navela utapanje u kanti vode. U policijskom izvještaju o smrti novinara - ubojice također stoji kako nad njim nije izvršeno nikakvo nasilje. Osim onoga koje je rezultiralo njegovom smrću i koje je počinio sam nad sobom.

Organizirani krimilan? Ma, neeee.... samo istražujemo

Da novinari ni u Hrvatskoj nisu imuni na svjetske trendove, pa tako ni na "novinare" u kriminalnim vodama, uvjerili smo se u slučaju Stipe Tomaševića iz Sinja. Spomenuti je organizirao dobro uigran lanac kartičnih prijevara diljem Europe, a sve u svrhu svjetlanja obraza istraživačkog novinarstva.

Nakon što je otkriveno kako su krivotvorili više od 1500 kartica banaka iz Japana, Engleske, Danske i Njemačke i onda ih koristili za kupnju tehničke opreme u Hrvatskoj i Sloveniji, Tomašević se pozvao na to kako je on istraživački novinar koji radi na pričama o organiziranom kriminalu. Istim je razlogom opravdao i krivotvorene putovnice nekoliko europskih država koje je policija pronašla u njegovom stanu. Kartičarske prijevare se odlučio istražiti nakon što je susreo Malezijce koji su se bavili time.

Prije nego li se upustio u prijevaru vrijednu milijun i pol kuna, Tomašević je živio u Njemačkoj i radio kao novinar Hrvatskog radija.  Kad se vratio u Hrvatsku, sinula mu je fascinantna poslovna ideja i sa šest suradnika je krenuo u istraživanje. Sudac nije podijelio njegovo oduševljenje istraživačkim novinarstvom pa ga je poslao da narednih deset godina istražuje zatvorski sustav Hrvatske.

U nabavu bonova oboružan plastičnim pištoljem

Prije osam godina na zagrebačkom području opljačkano 14 trgovina i videoteka. Lari Lulić, novinar Večernjakove gradske rubrike i ovisnik o heroinu, nabavio je plastični pištolj i krenuo u pohod na zagrebačke trgovine.

Navodno je u novinama pročitao tekst o pljački kioska i to mu se učinilo dobrim izvorom novaca. Objekte za pljačkanje izabrao bi dan ranije, a potom maskiran kapom i šalom i "naoružan", pred kraj radnog vremena, krao bonove za mobitel. Ukupno je ukrao 32 tisuće kuna, a policija ga nakon što je identificiran nije mogla uhvatiti cijela dva dana.

Nakon što su ga jedva uhitili, Lulić je priznao da se nekoliko puta pokušao liječiti od ovisnosti i da je opljačkao trgovine, a u njegovom podstanarskom stanu su pronađeni ukradeni bonovi, plastični pištolj i odjeća za masikranje.

Novinarski penis ili automobil - tko je jači?!

Posljednji slučaj novinarskih izleta u burne vode s druge strane zakona zabavio nas je nedavno. Bruno Perić i Ivan Gojčeta, obojica mladi i veseli, uveselili su, s popriličnom količinom alkohola u krvi, i policijske službenike i hrvatske građane.

Kolege su u školskom dvorištu na zagrebačkoj Savici u miru pili kad se policija usudila legitimirati ih. Drsku patrolu koja ih je omela u pijančevanju navodno su počastili bujicom psovki i uvreda, pokušajima udaranja i čupanjem kose, a vrhunac je bio napad na policijski automobil spolovilom Indexovog sportskog suradnika.

Policija je na kraju ipak uspjela svladati dvojicu pijanih buntovnika bez razloga, a istražni sudac ih odlučio zadržati u pritvoru.