Oči u oči s novim predsjednikom Turske

Upoznajte Abdullaha Gula, bivšeg islamskog ministra i novog predsjednika Turske.

Ministar vanjskih poslova Gul pobijedio je u trećoj rundi glasovanja održanog u turskom parlamentu završivši tako desetogodišnju "političku rehabilitaciju". Tijekom kontraverzne kandidature, islamistu su otpor pružale vojne i sekularne snage, dok se njegovoj supruzi prebacivalo javno nošenje marame za kosu koja svjetovnu elitu podsjeća na neugodno strogo islamsko (Fikh) pravo.   

Nošenje muslimanskog šala zabranjeno je u javnim uredima i na turskim sveučilištima, iako više od polovice tamošnjih žena redovno nosi neku vrstu pokrivala za kosu. Kako bilo, priča o velu zasjenila je kvalifikacije novog turskog predsjednika koji je uvijek nasmiješen i uvijek cijenjen diplomat što slovi kao žestok borac za politička i ljudska prava u zemlji, istovremeno podižući njen ugled u inozemstvu.

- Počela je sezona ruža - piše islamu naklonjen dnevnik Yeni Safak, aludirajući na Gulovo ime koje u prijevodu znači ruža.

Gul je svojedobno nakratko bio u ulozi premijera, kada se u studenome 2002., njegova AK stranka po prvi puta domogla moći. Ministar vanjskih poslova od ožujka 2003., od svojih je kritičara tijekom ovogodišnje predizborne kampanje zatražio da mu prosude prema njegovom prozapadnom i pro-europskom kursu, zavjetovavši se da će kao predsjednik i dalje biti aktivan u vanjskim poslovima.      

Balansiranje na žici

Gul je u parlament ušao 1991. godine kao član Islamske stranke za boljitak, kasnije je postao ministar u vladi Necmettina Erbakana koji je zagovarao novu ekonomsku politiku temeljenu na islamu, odbijajući pritom kandidaturu za EU i NATO. Vojska je Erbakana vidjela kao radikalnog islamistu, pa ga iz predsjedničkog ureda otjerala 1997. godine.  

- On (Gul) je bio jedan od rijetkih mudrih ljudi u toj vladi. On je ostavljao dojam čovjeka koji ima osobnosti i karaktera, dojam da nije sljedbenik Erbakana… dojam nezavisnosti - prisjeća se renomirani turski kolumnist Cengiz Candar.   

Nakon 2001., Gul se približio centru, osnovao "AK Partiju" koja je već tijekom iduće godine, zahvaljujući teškoj financijskoj krizi, pomela političku konkurenciju i prerasla u vodeću stranku Turske.   

Svjetovna elita novog predsjednika i predanog vjernika još uvijek ne vidi dovoljno sekularnim i smatra ga prijetnjom republici koju je nakon pada Otomanskog carstva u 1923. godini osnovao Mustafa Kemal Ataturk.   

Turska je pretežno muslimanska zemlja sa 74 milijuna stanovnika i njen je ustav izričito svjetovnog karaktera.

Uz glasne uzvike i slogane djevojka prosvjeduje protiv novog turskog predsjednika, Abdullaha Gula

Vojni vrh je užasnut idejom da jedan bivši islamist postane predsjednik i vrhovni zapovjednik vojnih snaga koje predstavljaju drugu najveću silu unutar NATO pakta, dok je sekularna elita uznemirenima ranijim pokušajima Gulove supruge da dokine zabranu nošenja šala na sveučilištima.   

U svom prvom obraćanju naciji, Gul se zavjetovao da će biti nepristran predsjednik svim Turcima.