Opasno je biti novinar - World report - Svijet

Novinari, kritičari političke vlasti, postaju metama plaćenih ubojstava, koja većinom ostaju neriješena, a njihovi počinitelji nekažnjeni.

U današnjem svijetu demokracije i promoviranja ljudskih prava, uključujući slobodu medija i slobodu izražavanja, novinarsko zanimanje postalo je jedno od najopasnijih na svijetu. Paradoksalno, ali istinito.

Upucana sa sedam hitaca

Ovih dana svjedočili smo ubojstvima dvaju novinarki u ratom zahvaćenom Afganistanu. Zakia Zaki, popularna voditeljica američki financiranog Radija Mir (Radio Peace) i majka šestero djece, ubijena je sa sedam hitaca iz pištolja i automatske puške. Bila je žestoka kritičarka ratnih plemenskih vođa, posebice mudžahedina umiješanih u ratne zločine, i jedna od rijetkih žena koje su odbile šutjeti tijekom talibanske vlasti.

Obezglavljen i poliven kiselinom

Možda najgore političko ubojstvo novinara je ono počinjeno nad Georgijem Gongadzeom. Neustrašivi kritičar korumpirane administracije bivšeg ukrajinskog predsjednika Leonida Kučme, otet je i ubijen 2000. godine. Njegovo tijelo polivano kiselinom pronađeno je odrubljene glave u blizini Kijeva. Njegova smrt uzrokovala je jedan od najvećih političkih skandala u Ukrajini, kada su otkrivene vrpce na kojima je snimljen predsjednik Kučma kako govori da će baciti Gongadzea Čečenima. 2005 godine predsjednik Kuchma optužen je za ubojstvo Gongadzea
- Gongadze nije želio biti junak, već normalan reporter. No u Ukrajini se zanimanje novinara smatra vrlo hrabrim izborom posla. – izjavio je Sergej Lešenko, urednik Ukrajinske Pravde, BBC-u 2004. godine.

- Vjerovala je u slobodu izražavanja i to je platila životom – rekao je Rahimulla Samander, direktor Nezavisnog društva novinara Afganistana, u razgovoru s Reutersom.

Ubio ju rođak

Prije tjedan dana ubijena je popularna 22-godišnja televizijska voditeljica Shakiba Sanga Amaj, koja je navodno kažnjena smrću od ruke rođaka Abdula Latifa zbog njezinog odbijanja da se uda. Iako su se prava žena nakon pada talibanskog režima znatno popravila, eksponiranost žena u javnosti i želja za karijerom i financijskom emancipacijom i dalje nailazi na neodobravanje islamskih vjerskih vođa koji zagovaraju samozatajnost žena, odnosno isključivu odanost obiteljskom životu i tradicionalnim 'ženskim zanimanjima', kao što je zanimanje medicinske sestre.

Putin naručio ubojstva?

Izvještavanje istine i kritika vladajućeg establishmenta stoje i iza smrti Anne Politkovskaye. Ova rusko-američka novinarka ukrajinskog porijekla i aktivistica za ljudska prava novinarsku je karijeru posvetila otkrivanju istine o čečenskoj borbi za nezavisnost, kršenju ljudskih prava i

'demokratskom režimu' predsjednika Vladimira Putina. Često je optuživala Kremlj da joj blokira pristup informacijama, a pripadnike ruske tajne službe da ponovno pokušavaju uspostaviti oligarhiju a la Soviet. Predsjednika Putina nazivala je kanom, a ne predsjednikom, aludirajući na nemilosrdne osmanlijske vladare. U svojoj životnoj misiji preživjela je uhićenje i ispitivanje ruske vojske, bijeg čečenskim šumama pred pripadnicima obavještajnih službi, trovanje hranom i nebrojene prijetnje smrću.

Zastrašivanje 7. listopada 2006. godine nije ostalo samo na prijetnji. Dok je žrtva njenog pera, slavila rođendan, Politkovskaya je ležala u liftu svoje zgrade s dva metka u čelu. Upravo se slavljenik Putin smatra naručiteljem njenog ubojstva, a zatim i ubojstva Aleksandra Litvinenka, ruskog tajnog agenta koji je istraživao njeno smaknuće i direktno optužio predsjednika Putina. Dok Putin obećava iscrpnu istragu i odbija bilo kakve optužbe o njegovoj umiješanosti, počinitelji ostaju nepoznati i daleko od uhićenja.

Sve je počelo na Balkanu

Trend političkih ubijanja novinara, smatraju mnogi analitičari, započeo je ratom na Balkanu kada su oni ubijani kako ne bi mogli svjedočiti ratnim zločinima.
- Znakovi 'press', jasno istaknuti na novinarskim autima, bili su jedna od najomiljenijih meta srpskih snajpera. – napisao je Kemal Kurspahić, bivši glavni urednik sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje i dobitnik brojnih međunarodnih nagrada, za hardvarski Nieman report 2003. godine.
Od Balkanskog rata, ubojstva novinara u stalnom su porastu. Prema godišnjim izvješćima Vijeća za zaštitu novinara, 37 novinara ubijeno je 2001. godini, a 2006. godine 56 ih je platilo životom. Ove godine je do sada već ubijen 21 novinar. Ubojstva se događaju širom svijeta, od Somalije i Burkine Faso, Paragvaja i Meksika do Turske, Šri Lanke i Filipina.

- Postoje tri načina kako utjecati na ljude: ucjena, votka, i prijetnja smrću – u svom posljednjem objavljenom članku za ruski časopis Top Secret, ruski novinar i medijski magnat Artem Borovik citirao je Putinove riječi. Borovik je poginuo u misterioznom padu aviona, koji neki proturuski kritičari nazivaju sabotažom naređenom od samog političkog vrha, koji je Borovik optužio za korupciju.

Zataškavanje istine auto-bombom

Za razliku od upotrebe pištolja i automatskih puški za ubijanje novinara u Afganistanu i Rusiji, u Libanonu se oni najčešće ubijaju podmetanjem bombi pod njihove automobile.

Samir Kassir, libanonski novinar, raznijet je bombom 2. lipnja 2005. nakon što je upalio vlastiti automobil. Kassirova smrt odraz je njegovih uvjerenja. Vjeruje se da njegovo zagovaranje demokracije u Libanonu i Siriji, te kritika sirijskog prisustva u zemlji, nije bila u skladu s razmišljanjima libanonsko-sirijskih sigurnosnih službi, koje se smatraju odgovornima za njegovu smrt, kao i za smaknuće premijera Rafika Haririja.

Iako sirijska vlada odbacuje bilo kakve optužbe za ubojstva u Libanonu, mnogi libanonski političari i novinari protusirijske orijentacije završili su jednako kao Kassir. George Hawi i Gibran Tueni također su ubijeni potpisanim napadom auto-bombom, dok je May Chidiac, televizijska voditeljica preživjela napad, no ostala bez ruke i potkoljenice. Počinitelji ubojstava u Libanonu do današnjeg dana nisu otkriveni.

Odluka je na svakom novinaru

Opće je poznato da je strah oduvijek bio najefikasnije sredstvo kontrole, a kritika najjači udarac egu. Teško je povjerovati da bi se to moglo promijeniti. Izvještavati ili neizvještavati, pitanje je sada? A jedino novinari mogu sami sebi odgovoriti na to pitanje. Da li se prepustiti korupciji, zažmiriti i prepustiti se takvom društvu? Ili ipak pronaći ideale slične onakvima kakve je imala Anna Politkovskaya, koje je izrazila britanskom listu Guardian 2004. godine.

- Želim živjeti život ljudskog bića, u kojem se poštuje svaka osoba, u moje vrijeme.