Papa odbio razvod, kralj na čelu crkve u Engleskoj

S obzirom da papa nije udovoljio prohtjevima monarha, ovaj je odlučio ignorirati vjersku hijerarhiju te sebe postavio za čelnika nove crkve.

Henrik VIII je rođen u Palači Placentia pored Greenwicha kao treće dijete Henrika VII. i Elizabete od Yorka. Njegov stariji brat, princ Artur, bio je službeni nasljednik engleske krune i on je, slijedom sporazuma Henrika VII. i Kraljevine Španjolske oženio šesnaestogodišnju Katarinu Aragonsku 1501. godine. 1502. godine, Artur se razbolio i ubrzo umro. Četrnaest mjeseci kasnije Henrik VII. je, tada trinestogodišnjeg Henrika, koji je i službeno postao nasljednik krune, uz papinu dozvolu, zaručio za tada osamnaestogodišnju bratovu udovicu Katarinu Aragonsku. Kada je 1505. godine, Henrik VII. izgubio interes za savez sa Španjolskom Henrik je bio prisiljen dati izjavu da su njegove zaruke bile dogovorene bez njegove privole.

U povodu pojave reformacije na kontinentu, Henrik je svoju politiku okrenuo ka papi tako što je je 1521. godine proglasio Zakon o sedam sakramenata, kojim se pobijaju reformatorske ideje i teze Martina Luthera te brane temelji katoličkog učenja, a zbog kojeg je od pape Lava X. dobio titulu "Branitelj vjere" (Defensor fidei).

Njegova vladavina odlikovala se izrazitom zakonodavnom aktivnošću koja je za sobom ostavila mnoge zakone kao na primjer Zakon o uniji kojim je 1536. Engleskoj priključen Wales, a engleski jezik je postao jedinim službenim u toj pokrajini, unatoč tome što je većina stanovništva govorila velški jezik. Među zakonima koje su donešeni tijekom Henrikove vladavine mnogi su bili kontroverzni kao na primjer Buggery Act koji je bio prvi zakon protiv sodomije, Witchcraft Act kojim se kažnjavalo i proganjalo vještice, te Zakon o izdaji iz 1534. godine kojim je pojam izdaje proširio i na riječi ne samo na djela.

Papa Klement VII obio raskid braka, Henrik uzvratio 'odvajanjem' crkve

Kralj Henrik VIII osvetio se papi Klementu VII što mu nije dao raskid braka, tako što je oformio Anglikansku crkvu na čije je čelo postavio sebe.

Henrikov privatni život se vrlo često isprepletao sa državnim poslovima i politikom. Njegova želja za dobivanjem muškog nasljednika i bračni život usko su utjecali kako na tadašnju ali i buduću vanjsku i unutarnju politiku Engleske, tako i na položaj vjere u Engleskoj i odnose sa poglavarom Katoličke crkve papom.

Katarina Aragonska bila je sa Henrikom trudna sedam puta, no preživjelo je samo jedno dijete, kći Marija. Henrik je, međutim, silno želio muškog nasljednika, jer je smatrao da jedino sin može osigurati kontinuitet engleske krune. Stoga je na početku braka imao 'samo' dvije ljubavnice, Mary Boleyn i Elizabeth Blount, no zaljubio se u Marynu sestru Anu Boleyn. Kada je shvatio da Katarina više neće moći imati djece, poželio je raskid braka kako bi mogao dobiti zakonskog sina s Anom Boleyn.

 Pokušao je uvjeriti papu Klementa VII. da mu poništi brak sa Katarinom. Pod pritiskom španjolskog kralja Karla V., papa 1529.godine odbija Henrikov zahtjev. Henrik je na to reagirao tako što je odlučio ignorirati papinsku odbijenicu i 25. siječnja 1533. godine samovoljno se vjenčao s Anom Boleyn, postavivši prethodno za canterburyijskog nadbiskupa Thomasa Cranmera koji je pristao obaviti vjenčanje. No, papa je odlučio 'uzvratiti udarac'.

Klement VII je ekskomunicirao Henrika, a ovaj je pak sazvao parlament u kojem je izglasan 1534. godine Zakon o vrhovništvu (Act of Supremacy) što je značilo da je kralj taj koji je na čelu države, ali i crkve. Ta se crkva nazvala anglikanskom (Church of England). Engleska reformacija nije se dirala u teološki sadržaj katoličke crkve, samo je ukinut latinski jezik u liturgiji i svetim knjigama. Nakon raskola s Rimom i osamostaljenja Anglikanske crkve, svećenici su postali ovisni o vladaru te je nastupila konfiskacija crkvenih imanja.