Papa opet pod sumnjom zbog zataškavanja pedofilije

Jednom kad je priča o zlostavljanju ugledala svjetlo dana, svakim trenom se doznaje sve više informacija o `novim` svećenicima pedofilima.

Nekadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger, danas papa Benedikt XVI., 1992. godine preuzeo je slučaj svećenika iz Arizone koji je desetljećima seksualno zlostavljao djecu i potom ga je godinama ostavio u službi unatoč opetovanim zahtjevima biskupa da ga se ukloni iz svećenstva, izvješćuje u subotu Associated Press.

Pozivajući se na dokumente iz crkvene prepiske, Associated Press navodi se je 1990-ih, crkveni tribunal utvrdio da je velečasni Michael Teta iz Tucsona, Arizona, seksualno zlostavljao djecu od kasnih 1970-ih. Tribunal je utvrdio da je njegovo ponašanje, uključujući optužbe da je zlostavljao dječake pri ispovijedi, gotovo "sotonsko", i slučaj je dalje predao tadašnjem nadležnom kardinalu Josephu Ratzingeru.

Zlostavljao djecu prigodom ispovijedi dok ih je pripremao za prvu pričest

No, trebalo je punih 12 godina da Ratzinger potpiše Tetino formalno isključenje iz svećenstva, što je korak koji može poduzeti samo Vatikan. Kako se umnažaju slučajevi svećeničke pedofilije s "otiscima prstiju" sadašnjega Pape, primjeri poput Tete, jačaju sumnju u tvrdnje Rimokatoličke crkve da Papa nije imao ulogu u zaštiti pedofila, ističe AP.

Papa Benedikt XVI, čitav Vatikan, Katolička crkva i cijela njena pastva predah od sablažnjivih podataka o pedofiliji neće imati ni za najveći kršćanski blagdan uskrsnuća Isusovog. Photo javno165

Teta je optužen za zlostavljenje nedugo po dolasku u biskupiju u Tucsonu 1978. godine. Među optužbama nalaze se i one da je zlostavljao dvojicu dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, prigodom ispovijedi dok ih je pripremao za prvu pričest. Tetu je njegov biskup Manuel Moreno povukao iz rada u župi, ali s obzirom na to da najtežu kaznu, isključenje iz svećenstva, može izreći samo Vatikan, on je ostao na plaći Crkve, radeći s mladim ljudima izvan nje.

Ratzinger je dobio taj slučaj jer je Kongregacija za nauk vjere bila nadležna za zlostavljanja pri ispovijedi jer se to smatra težim zlostavljanjem od ostalih zbog oskvrnuća sakramenta pokore.

U potpisanom pismu od 8. lipnja 1992. Ratzinger izvješćuje biskupa Morena da je preuzeo nadzor na slučajem, prema preslici koju je AP-u pokazala odvjetnica Lynne Cadigan, zastupnica dviju žrtava svećenika Michaela Teta. Pet godina kasnije, nikakva akcija nije poduzeta.

- Ovaj slučaj traje već sedam godina. Molim vas da pomognete na svaki način koji možete, kako bi ga riješili - pisao je Moreno kardinalu Ratzingeru 28. travnja 1997. Trebalo je još sedam godina, da Teta bude isključen iz katoličkog svećenstva.

Uvijek odgode iz Vatikana

Drugi slučaj iz Tucsona u Arizoni, vezan uz msgr. Roberta Trupiu, pokazuje kako je Vatikan različito rješavao takve pritužbe prije 2001. godine, kada je kardinal Ratzinger naredio da svi slučajevi zlostavljanja moraju ići preko Kongregacije ze doktrinu i vjeru.

Prije toga slučajevi su se prijavljivali različitim odjelima u Vatikanu, uključujući i slučaj Trupie. Biskup Moreno suspendirao je toga svećenika 1992. godine, no ponovo se suočio s odgodama iz Vatikana. Dokumenti pokazuju da su dva najviša vatikanska sudbena ureda bila uključena u taj slučaj.

Dana 10. veljače 2003., dan nakon što je Arizona Daily Star izvijestio o skandaloznom ponašanju Trupieja, Moreno je ponovo pisao Ratzingeru, nazivajući ga "velikom opasnošću za djecu, adolescente i odrasle koji ga kontaktiraju". AP navodi kako nema dokaza da je Ratzinger odgovorio, ali mu je Moreno opet pisao prije umirovljenja, kao i njegov nasljednik biskup Gerald Kicanas, pa je konačno u kolovozu 2004. Trupie isključen iz svećenstva.

Posljednji su to navodi o pedofiliji u crkvenim redovima koja unatrag nekoliko mjeseci prilično sablažnjuje javnost. Iako se znalo kao slučajevi postoje, kako same pedofilije od strane svećenika, tako i zataškavanja istog, malo tko se usuđivao donositi ovakve procjene kakvima svjedočimo u zadnje vrijeme.

Nije se kaznio ni zlostavljač više od 200 gluhe djece

Naime, vatikanski dužnosnici, uključujući i papu Benedikta XVI., odbili su kazniti i svećenika koji je seksualno zlostavljao više od 200 gluhih dječaka. Propisivanje kazne odbijeno je iako su američki biskupi više puta tražili kaznu i upozoravali na propust. Američki su biskupi vodećim ljudima katoličke Crkve slali upozorenja da bi oglušivanje na zlostavljanje moglo nanijeti sramotu Crkvi. Sve to navedeno je u novootkrivenim dokumentima koji će poslužiti kao dio tužbe protiv Crkve u slučajevima zlostavljanja.

pedofilija

New York Times piše kako interna korespodencija između biskupa savezne države Wisconsin i kardinala Josepha Ratzingera otkriva da su svećenici ustrajali na tome da zlostavljač mora biti kažnjen, no budući papa smatrao je najvažnijim da zaštiti Crkvu od izbijanja skandala u javnosti. Dokument o oglušavanju na zlostavljanje ugledao je svjetlo dana upravo u trenutku kad se Papa bori i s mnogim optužbama da on i njemu direktno podređeni više puta nisu željeli prijaviti civilnim vlastima i policiji slučajeve zlostavljanja u Njemačkoj gdje je papa služio kao nadbiskup.

Osumnjičeni svećenik je Lawrence C. Murphy, koji je bio zaposlen u školi za gluhu djecu od 1950. do 1974. godine u Wisconsinu. Slučaj tog svećenika samo je jedan od tisuće slučajeva koji su o zlostavljanju maloljetnika od crkvenih dužnosnika prijavljivani uredu imena Kongregacija za doktrinu vjere u Vatikanu kojeg od 1981. do 2005. godine vodio kardinal Ratzinger. I dalje je jedna od domena toga ureda odlučivanje o kažnjavanju zlostavljača te o predaji slučajeva na kanonsko suđenje.

Kardinal Ratzinger je 1996. godine odbio odgovoriti na dva pisma o slučaju zlostavljanja u Wisconsinu koje je poslao nadbiskup u Milwaukeeu. Nakon osam mjeseci, drugi čovjek Kongregacije, kardinal Tarcisio Bertone je naredio biskupima u Wisconsinu da započnu tajno suđenje koje je završilo izbacivanjem oca Murphyja.

Papa Benedikt XVI Photo javno165

Ratzinger je navodno želio Murphyja poštedjeti suđenja jer je bio slaboga zdravlja i u poodmakloj dobi. U pismu koje je Murphy poslao kardinalu Ratzingeru stoji da je njegova jedina želja "ostatak života proživjeti u dignitetu svećeničkoga zvanja", te Murphy moli Ratzingera za pomoć da mu to omogući, no ne zna se što je Papa odgovorio.

List je u posjedu dokumenta kojeg je Crkva pokušala zadržati u tajnosti od Jeffa Andersona i Mikea Finnegana, odvjetnika petoro žrtava zlostavljanja koji su potigli tužbu protiv biskupije u Milwaukeeju. Među dokumentima su tajna pisma biskupa i Vatikana, izjave žrtava pod prisegom i bilješke stručnjaka za seksualne poremećaje koji su intervjuirali oca Murphyja.

Otac Murphy nikada nije podlegao nikakvom obliku sankcije prema crkvenim zakonima, ali nikada nije sankcioniran ni od strane svjetovne vlasti. Trojica nadbiskupa koji su vladali u Wisconsinu dobili su dojave o seksualnim zlostavljanjima gluhe djece, ali niti jedna kaznena prijava protiv svećenika nikada nije podignuta. Jedino što je Murphy doživio kao kazn" je premještaj u drugu biskupiju.

Irski vjernici se dugo neće oporaviti od šoka...

Irski slučaj je još poznatiji. Prema izvješću objavljenom krajem studenoga, dužnosnici nadbiskupije u Dublinu, najvažnije u Irskoj, tajili su seksualna zlostavljanja koja su svećenici iz te regije provodili nad stotinama djece tijekom više desetljeća. Izvješće, nastalo nakon trogodišnje istrage i pregledavanja dotad strogo čuvanih crkvenih dokumenata, pokazalo je kako je Dublinska nadbiskupija opsesivno prikrivala sveprisutno svećeničko spolno zlostavljanje djece do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća, posljedicu flagrantne zloporabe središnje uloge koju katolička crkva ima u irskom narodu.

Istražno povjerenstvo utvrdilo je kako trojica dublinskih nadbiskupa - John Charles McQuaid (1940.-1972.), Dermot Ryan (1972.-1984.) i Kevin McNamara (1985.-1987.) nisu željeli policiji otkriti ništa o seksualnim nedjelima svećenika, već su skandale izbjegavali tako da su počinitelje slali stalno u druge biskupije.

- Ugovaranje osiguranja čin je koji potvrđuje da se znalo za seksualno zlostavljanje djece i da se na to gledalo kao na mogući veliki novčani trošak za biskupije, što učinkovito pobija tvrdnju da su dužnosnici nadbiskupije tek mnogo poslije počeli 'nešto slutiti' ili da nisu bili svjesni fenomena svećenika seksualnih zlostavljača djece - naglašava se u izvješću.

U izvješću se imenom spominje 11 svećenika koji su svi osuđeni za zlostavljanje djece. Njih 33 spominje se samo pod lažnim imenom, bez prezimena, a imena preostale dvojice iz izvješća je odstranio Vrhovni sud, smatrajući da bi im se objavom imena umanjili izgledi za pravedno suđenje. I vlada je priznala krivnju za nedostatak vlastitog djelovanja u sprečavanju i otkrivanju zlodjela svećenika.

- Bez obzira na povijesne i društvene razloge za to, vlada se, u ime države, bezrezervno i u potpunosti ispričava za svoje neuspjehe... u odnosu prema tom problemu - kaže se u izvješću.

... a već su šokirani i Nijemci

Ovo je već drugo izvješće u posljednjih godinu dana koje baca veliku mrlju na status katoličke crkve kao jednog od stupova tradicionalnog irskog društva. U svibanjskom izvješću o nekadašnjim obrtničkim školama i sirotištima koji su bili pod patronatom Crkve otkrila se mučna istina o fizičkom zlostavljanju, batinanju, grupnim silovanjima koje je provodilo svećenstvo koje je bilo na čelu tih institucija koje danas više ne postoje. Više od 12 tisuća žrtava tih institucija već je od države dobilo odštetu na ime pretrpljenog zlostavljanja pripadnika Crkve u ukupnom iznosu većem od 800 milijuna eura.

Papa Benedikt XVI. pismom se obratio irskim vjernicima.

Nadalje, njemački tjednik Der Spiegel izvijestio je da je broj slučajeva seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva i laika u njemačkoj katoličkoj crkvi mnogo viši no što se do sada smatralo. Prema ispitivanju koje je proveo tjednik, u kojem je sudjelovalo 27 katoličkih župa u Njemačkoj, više do 94 pripadnika svećenstva i laika osumnjičeno je od 1995. za zlostavljanja, ali ih je zbog zastare samo 30 sudski procesuirano. Trenutno je za seksualno zlostavljanje optuženo desetero zaposlenika crkve.

Gdje je tome kraj?