Ponuđena tri milijuna dolara za ubojstvo pisca

Pisac se dotakao teme, odnosno osobe koje se nije smio. Rezultat: ucjena na njegovu glavu te život pod okriljem tajnih službi.

Salman Rushdie čitavo se desetljeće morao skrivati nakon što je iranski vjerski vođa ajatolah Homeini 1989. godine vjerskim ukazom fatvom naredio njegovo ubojstvo zbog romana 'Sotonski stihovi'.

Prema pisanju mnogih poznavatelja samog pisca, a tako i njegovih djela, kad je 1988. godine objavio svoj četvrti roman, Salman Rushdie već je bio na glasu podjednako kao vrhunski pisac i vrhunski troublemaker. U svojim je prijašnjim djelima napadao dinastiju Gandhi i modernu Indiju, državno vodstvo Pakistana i američku vanjsku politiku, u 'Sotonskim stihovima' dohvatio se islamskog fundamentalizma i Velike Britanije. Iako je zasigurno težio tome da njegove riječi izazovu jake reakcije, ono što je uslijedilo bilo je iznad svih očekivanja.

Naime, nakon incijalnih protesta muslimanske zajednice zbog navodne blasfemije, 1989. godine iranski ajatolah Ruholah Homeini na Rushdieja je bacio fatvu, odnosno naređenje muslimanima da ga ubiju, zbog čega je pisac desetak idućih godina proveo skrivajući se praktički u kućnom pritvoru, a svijet se nekoliko puta suočio s ozbiljnim diplomatskim krizama. Njegov slučaj je podijelio i Muslimane jer su ono zapadniji zagovarali njegovo pravo na slobodu umjetničkog izraza, oni ortodoksniji nisu prezali poslušati naredbu ajatolaha Homeinija. Živ je zahvaljujući jakom osiguranju britanske Vlade, dok su prevoditelji njegova romana u Japanu i Italiji ubijeni, a norveški izdavač je jedva izvukao živu glavu nakon atentata 1993. godine, dok je u pokušaju ubojstva turskog izdavača ubijeno 37 ljudi.

Fatva je još uvijek na snazi

U međuvremenu, Rushdie se 1990. ispričao Muslimanima i u nizu tekstova pokušao iskupiti u njihovim očima, a nakon što od svega toga nije bilo koristi, sam je takve svoje poteze nazvao ‘velikim greškama’. Za svoj je literarni rad Rushdie u Britaniji dobio i vitešku titulu, a iako se poslijednjih godina više i slobodnije kreće, atentati na njega nisu prestali, fatva je još uvijek na snazi, a nagrada kojekakvih fondacija za njegovo ubojstvo trenutno iznosi 2.8 milijuna dolara.

Kako se sve odvijalo? Roman je po samom objavljivanju odmah bio zabranjen u Indiji, a u Velikoj Britaniji održano je nekoliko demonstracija koje su okupile manji broj istomišljenika.

U Iranu je, pak, tijekom prvih mjeseci roman uredno recenziran, no tad se dogodila prekretnica. Kako ide priče, netko je Homeiniju pročitao i ulomak iz romana o ludom imamu u egzilu, na što je ovaj načisto pobjesnio. Tad Rushdie počinje živjeti pod nadzorom tajnih službi, a izlozi knjižara su razbijani. U tom periodu se Rushdieu raspao i brak. Stavr je pokušao spasiti priopćenjem u kojem iskazuje svoju privrženost islamu.

Ponuđene su i isprike. Ništa nije pomoglo. Nasilni protesti odnijeli su nekoliko života u Pakistanu, Indiji i Egiptu. Iran i Velika Britanija prekinuli su diplomatske odnose.

Istok i zapad podijelili su se oko pisca

Istok i zapad podijelili su se oko pisca, odnosno podržavanja njegova prava na slobodno izražavanje. Novčana nagrada od milijun dolara udvostručena je 1997. Tek krajem devedesetih službeni Teheran se distancirao, navodeći da se fetva ne može povući, ali da se ništa neće učiniti za njezinu provedbu. Rushdieju je odobrena viza za rodnu Indiju. Iranskim izdavačima je ponovno dopušten dolazak na Frankfurtski sajam knjiga.

Sam Rushdie izgubio je onu svoju 'crtu' koju su njegovi obožavatelji cijenili. Na svim je zabavama i u svim medijima, očito pokušavajaći nadokanaditi desetljeće kućnog pritvora. Navodno je njegov ego sad stao ispred njegove najjače osobine. Vrhunskog spisateljskog cinizma.

Poznata je i rečenica Tariqa Alija koji je kazao kako Rushdiea ''Homeini nije ubio, no tragika te situacije ostaje u tome da ga je uništio kao pisca time što ga je učinio zvijezdom''.