Predsjednik SAD-a doživio težak moždani udar

Šok u Bijeloj kući nastupio je nakon što je američki predsjednik doživio težak moždani udar nakon kojeg je ostao potpuno paraliziran.

Thomas Woodrow Wilson je 2. listopada 1919. godine doživio teški moždani udar, nakon kojeg je ostao potpuno oduzet. Njegova supruga Edith Wilson je odlučila to sakriti od javnosti i u tome do kraja mandata uspjela, postavši de facto predsjednica SAD. Nakon izlaska iz Bijele kuće, povukao se iz javnosti te umro tri godine kasnije.

Rodio se kao sin vlč. dr. Josepha Ruggersa Wilsona i Janet Woodrow. Roditelji su mu se početkom 1850-ih doselili iz Ohia u Virginiju te prihvatili južnjački način života. Wilsonovi su držali robove, a nakon izbijanja građanskog rata podržavali Konfederaciju. Wilsonov otac, inače prezbiterijanski svećenik, je služio kao kapelan u južnjačkoj vojsci, a Wilson će često spominjati kako mu je najsretniji dan u životu bio kada se sreo oči u oči sa slavnim južnjačkim generalom Leejem.

Wilson je diplomirao 1879. godine na Princetonu. Nakon toga je diplomirao pravo na Sveučilište Virginije i kraće vrijeme se bavio advokaturom. Ipak, Wilsona je od prava daleko više zanimala politika, ali ne u praksi, nego kao znanost. Stoga se upisao na novootvoreni Johns Hopkins Sveučilište gdje je upisao studij političkih znanosti.

Diplomirao je godine 1886. godine, a njegov diplomski rad je kasnije izdan kao knjiga Congressional Government (Kongresna vlada) te izazvao veliku pažnju javnosti. U njemu je na temelju pažljivog proučavanja američkog političkog sistema, kojim su u poratnom periodu dominirali korumpirani republikanski Kongres i neefikasna izvršna vlast, došao do zaključka da se tadašnji Ustav Sjedinjenih Američkih Država s trodiobom vlasti mora ukinuti i zamijeniti novim kroz koji bi se u SAD uveo parlamentarni sistem nalik na onaj u Velikoj Britaniji.

Guverner New Yerseya - predsjednički kandidat - predsjednik SAD-a

Thomas Woodrow Wilson, 28. predsjednik SAD-a. Photo Wikipedia

U konačnici, Wilson je prihvatio ponudu Demokratske stranke da se po prvi put okuša kao političar. Kao zagovornik institucionalnih reformi se kandidirao za guvernera New Jerseya, za kojeg je i  izabran 1910. godine. Savezništvo s Williamom Jenningsom Bryanom, karizmatskim vođom populističke frakcije u Demokratskoj stranci je 1912. godine na demokratskoj konvenciji rezultiralo nominacijom Wilsona kao predsjedničkog kandidata.

Wilson je na izborima vrlo dobro iskoristio raskol među republikancima i podjelu njihovih glasova na tadašnjeg predsjednika Tafta i bivšeg predsjednika Roosevelta. Za predsjednika SAD-a je izabran s 42 posto glasova. Time je postao prvi južnjak izabran na tu funkciju nakon građanskog rata.

Tijekom Wilsonove administracije je osnovana Federalna trgovinska komisija (FTC) kao novo regulativno tijelo s još većim ovlastima. Još je važnija bila dotada najveća reforma bankarskog sistema, kojim je stvoren američkih Federalnih rezervi. No, njegova administracija je možda i najpoznatija po činjenici što se u vrijeme iste odvijao Prvi svjetski rat.

Spasitelj ratom iscrpljenih zemalja

Još se vode polemike o tome kako se Woodrow Wlson postavio prema uključivanju SAD-a u rat. Držao se neutralnosti, iako je dobar dio američke javnosti bio za to da se SAD uključi u rat. Neutralnost je prestala u trenutku kad je Njemačka ponudila potporu Meksiku u povratu teritorija izgubljenih u meksičko-američkom ratu kao nagradu za objavu rata SAD-u.

Ulazak SAD u rat je ipak dao snažan propagandni poticaj Antanti. Wilson je početkom 1918. godine vojno-političe stavove iznio u programu zvanom 14 točaka, u kome je prvi put spomenuto pravo na samoodređenje naroda. Nakon završetka rata Wilson je kao prvi američki predsjednik u povijesti službeno doputovao u Europu kako bi sudjelovao u radu versajske mirovne konferencija. Wilson je tada bio najpopularniji svjetski vođa. Javnost ratom iscrpljenih zemalja Antante ga je držala spasiteljem, a 14 točaka su ga učinili herojem novostvorenih nacionalnih država na istoku Europe. Tako je Bratislava u tadašnjoj Čehoslovačkoj promijenila ime u Wilsonovo mjesto (slovački Wilsonov grad).

Međutim, u samim SAD je Wilson nije uživao tako veliku popularnost, pa su 1918. godine na izborima većinu u Senatu stekli republikanci. Američka javnost je s prestankom rata izgubila interes za međunarodnu politiku, pogotovo kada je, kao u slučaju Wilsona, ona bila motivirana apstraktnim idealima. Senat je odbio ratificirati Versajski ugovor i SAD nije postala članicom Lige naroda.