Prošlo 25 godina od najkontroverznijeg terorističkog rušenja zrakoplova

U srijedu, 23. lipnja, prije točno 25 godina na 9.500 metara visine iznad Atlantskog oceana u južnom dijelu zračnog prostora Irske eksplodirao je zrakoplov Air India broj 182. Poginulo je svih 329 putnika i članova posade. Letio je na liniji Montréal-London-Delhi-Bombay.

To je prvi teroristički napad na jedan zrakoplov u letu. Rušenje tog aviona Kanađani smatraju najvećim masovnim ubojstvom u svojoj modernoj povijesti jer je od ukupnog broja putnika na zrakoplovu bilo čak 280 kanadskih državljana. Ostalih 22 bili su Indijci. Spasilačke ekipe iz mora su uspjele izvući manje od polovice mrtvih tijela. Ostali su zauvijek nestali.

Najskuplji sudski proces u Kanadskoj povijesti za samo pet godina zatvora

Photo javno165

Dvadeset su se godina vukli istražni i sudski procesi. Toliko je trebalo da se cijeli slučaj do kraja istraži, rasvijetli i da se (su)odgovorne strpa iza rešetaka. Bilo je to najskuplje suđenje u povijesti kanadskog parničenja. Koštalo je oko 130 milijuna kanadskih dolara. Specijalna komisija na kraju je oslobodila sve optužene osim Inderjita Singha Reyata koji je 2003. godine priznao krivnju za masovno ubojstvo. Priznao je da je konstruirao bombu koja je srušila avion i za to je dobio samo pet godina zatvora.

Tri godine kasnije kanadska vlada osnovala je istražnu komisiju kojoj je na čelu bio bivši sudac kanadskog vrhovnog suda John Major. Rezultati istrage su konačno objavljeni 2010. godine u pet tomova na čak 3.200 stranica i pokazali su da je kanadska vlada počinila "cijeli niz propusta i pogrešaka čime je teroristima bitno olakšala napad na avion". Također, otkrio je cijeli niz međusobnih borbi policije, tajnih službi, pravnika oko zasluga, što je rezultiralo brojnim propustima i nenamjernim zanemarivanjem ili uništavanjem dokaza.

Kronologija rušenja

Zrakoplov Air Indie u prometu je bio od 1978. godine.

Sudbonosne 1985. godine tzv. 'gospodin Singh' nazvao je zračnu luku kako bi rezervirao let za dvoje. Muškarac je zvao u nekoliko navrata stalno mijenjajući prvo ime, no zadnje je ostajalo 'Singh'. Konačno, takozvani Singh se pojavio i gotovinom kupio putne karte. Zatražio je da se njegova dva kofera stave na let broj 181, pa da se prebace na let 182. Tu je zavrzlamu činovnik na aerodromu isprva odbio, no nakon nagovaranja pristao je i stvari su krenule ka neizbježnom tragičnom kraju.

U zrakoplovu s prvim kovčegom sve se izdogađalo vrlo brzo. Nakon eksplozije avion je jednostavno nestao s radara. Nije odaslan ni poziv u pomoć.

Drugi kovčeg nekim je čudom završio u Japanu na tamošnjem Narita aerodormu. Nije srušio nikakav zrakoplov, no bomba je ipak ubila dvoje uposlenika aerodroma i ozlijedila još nekoliko njih. Očito je. Plan je bio srušiti dva indijska zrakoplova na različitim stranama svijeta i pritom ubiti što više ljudi.

Nakon tragedije

Photo javno165

Glavni osumnjičeni za napad bili su pripadnici separatističke Sikh grupe koja se naziva Babbar Khalsa. I danas se bore za oslobođenje Khalistana u indijskoj pokrajini Punjab. Terorističkim napadom na indijski zrakoplov htjeli su se osvetiti za skrvnjenje njihova svetišta godinu dana ranije u Amritsaru u Indiji. Kasnije je otkriveno da iza napada stoje dvije terorističke grupe Sikha, s vrlo jakim vezama diljem svijeta, pogotovo u Kanadi.

Glavni vođa kanadskih Sikha bio je Talwinder Singh Parmar. Kanada ga je odbijala izručiti Indiji iako su ga tražili zbog navodne odgovornosti za ubojstvo dvojice policijskih službenika. Konačno, Parmar je svojevoljno otišao u Indiju gdje ga je 1992. godine ubila policija, vjerojatno iz osvete.

Izvješće Johna Majora

Tek danas, zahvaljujući izvješću Johna Majora, saznali smo da je Parmara godinama pratila kanadska tajna služba. Navodno je snimljen kako s kasnije prvooptuženim Inderjitom Singhom Reyatom na Vancouverovom otoku isprobava istu onakvu bombu kakve su odnijele u smrt tolike ljude iznad Atlantika i u Japanu!

- Kanada i Kanađani isprva uopće nisu shvatili da se ovdje radi o terorističkom napadu usmjerenom na njih i njihovu zemlju. Ponašali su se kao da je to nečija tuđa briga. Briga Indije koja je na drugom kraju svijeta. Možda je to zato jer, iako su većina putnika bili kanadski državljani, većinom su to bili Indijci ili Pakistanci koji su naknadno dobili državljanstvo - rekao je John Major.