Prvi nogometaš svijeta uhićen s nosom u kokainu

Dugo se špekuliralo, dugo se znalo i dugo je zbog svoje ovisnosti padao na doping kontrolama. No, jedni policajci nisu imali milosti.

Mali zeleni, El Diego i Božja ruka, samo su neki od nadimaka kojima je čitava Argentina, ali i dobar dio svijeta tetošila svog mezimca Diega Armanda Maradonu. Nikome nije smetalo navoditi ga kao najboljeg ni kad je 1986. godine zabio gol rukom na Svjetskom prvenstvu u Meksiku, kad je reprezentacije Argentine savladala Englesku dvama njegovim pogocima. Riječ je o pogotku koji je Diego kasnije nazvao ''Božjom rukom''.

Tada je s Argentinom osvojio naslov prvaka svijeta u dramtičnom dvoboju s reprezentacijom Zapadne Njemačke (3:2).

No, njegovu sportsku karijeru obilježila je i njegova 'ljubav' prema bijelom prahu. Koakin se protezao tijekom dugog niza godina kao neizostavan faktor priče o Maradoni. Naime, nakon što je 1982. godine potpisao za Barcelonu, u tom j egradu kušao kokain po prvi put. U Barceloni je prvi puta probao kokain. To je kasnije obrazložio ovako: "Ništa posebno. Želio sam se osjećati živahnijim."

U klubu svi su sumnjali, ali su šutjeli jer Maradona je bio prevelika investicija. Čak je nastupao u anti-droga TV reklamama i to dobro plaćenim. Godine 1984. potpisao je za talijanski Napoli.

Godine 1991. bio je pozitivan na doping kontroli (otkriven kokain) te je kažnjen s 15 mjeseci zabrane igranja. Iste godine, nakon povratka u Argentinu, uhićen je zbog posjedovanja kokaina. Sudska presuda je glasila - kontroliran medicinski tretman.

Svi pokušaji rješavanja ovisnosti - neuspjeli

Godinu dana kasnije nakon doping skandala odbio se vratiti u Napoli i ultimativno je zatražio transfer. Novi klub bila je španjolska Sevilla. Godine 1993. vratio se i u reprezentaciju i to s kapitenskom trakom. Iste godine napušta Sevillu i potpisuje za argentinskog prvoligaša Newell's Old Boys. Već naredne godine (1994. godine) otpušen je iz Newell's Old Boysa jer je uporno izbjegavao treninge. Te godine ponovo je došao na naslovne stranice nakon što je iz zračne puške gađao (i pogodio) jednog novinara. Na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Državama nastupio je na prve dvije utakmice za argentinsku reprezentaciju jer je na doping kontroli opet bio pozitivan i morao je napustiti selekciju uz 15-mjesčnu zabranu igranja. Pored toga, nogometnim rječnikom rečeno: izgubio je i utakmicu sa ženom koju je volio, majkom sina kojeg nikada nije imao hrabrosti priznati.

Diego Armando Maradona

Godine 1995. nakon dvije neuspješne trenerske avanture (Racing Club i Deportivo Espanol) vratio se u Boca Juniors kao igrač, uz najavu da se riješio kokaina. No, već sljedeće godine sam je potražio pomoć u jednoj švicarskoj klinici. Utakmicu s kokainom još nije dobio. Nakon tretmana 1997. godine ponovo je u dresu Boca Juniorsa. No, u prvoj utakmici sezone (protiv Argentinos Juniorsa) još jednom je pozivitan na doping kontroli. Opet kokain. Na svoj 37-i rođendan, 30. listopada 1997. godine, telefonom se javio TV postaji America Z. Oni koji su slušali kažu da se gušio u suzama. Rekao je: "Nogometaš u meni stigao je do kraja staze. Sutra će biti najteži, najgori i najtužniji dan u mom životu." U siječnju 2000., dolazi na Kubu kako bi se ponovo pokušao izliječiti ovisnosti od droge. Svi raniji pokušaji očigledno nisu bili uspješniji.

Sad je, navodno, riješen te ovisnosti.

Politička opredjeljenja i čelo voljene reprezentacije

Inače, 20. listopada 1976. godine (10 dana prije 16-og rođendana) Diego je odigrao svoj prvi susret za seniore Argentions Juniorsa. Tada je postao najmlađi prvoligaški nogometaš u povijesti argentinskog nogometa. Danas je na čelu voljene reprezentacije. Krajem 2008. godine postao je izbornik Argentine. Ostvarivši kvalifikacije napravio je sablazan na tiskovnoj konferenciji prostački se obrušivši na novinare rekavši im da mu ''mogu popušiti'' Tako ga je 15. studenog 2009. godine FIFA kaznila sa dvomjesečnom suspenzijom. Maradona je osim suspenzijom kažnjen i novčano s 25.000 švicarskih franaka.

Njegova politička opredjeljena nisu prošla bez velike pompe, uostalom kao i sve drugo u njegovom životu. Tako je tijekom devedesetih godina 20-tog stoljeća podržavao argentinskog predsjednika Carlosa Menema. Kasnije će više simpatija pokazivati za ljevičarski politički spektar. S vremenom će postati prijatelj s kubanskim predsjednikom Fidelom Castrom. To će otići toliko daleko da će istetovriati Castrov lik na svojoj lijevoj nozi, a na desnoj ruci lik Che Guevare. Svoj političku potporu dao je i predsjedniku Venezuele Hugu Chávezu. Prijatelj je i s ljevičarskim predsjednikom Bolivije Evom Moralesom. U kolovozu 2007. godine u jednoj TV emisiji će reći: ''Mrzim sve što dolazi iz Sjedinjenih Država. Mrzim to cijelim svojim bićem''.