Ratni zločinac ili heroj: Je li moguće da je Otto Ambros spasio Engleze?

Nitko od ljudi iz prve postrojbe Hampshires nije bio iznenađeno činjenicom da će borba biti teška. Tako da su se odlučili boriti, i spasiti vlastiti život.

Selo Le Hamel, koje se nalazilo više stotina metara od plaže Gold gdje su se iskrcali, nikad im se nije činilo dalje. U tom selu su dominirali Nijemci, međutim, britansku pozornost pridobio je gradić Arromaches te su tek na tlu na kojem nisu bili Nijemci imali osjećaj kako da Dan D ipak može biti uspjeh. Oko četiri sata, Nijemci su na napad odgovorili snažnom artiljerijskom paljbom, međutim, Britanci su imali jaku obranu.

No, nekoliko minuta nakon prve kiše metaka, nešto se čudno dogodilo. Malo voćnog mirisa osjetilo se u zraku. Mnogi su ljudi počeli drhtati od straha te su primjetili kako su ih oči izraziti počele svrbiti.

Minutu ili dvije kasnije većina vojnika je imala problema s disanjem, a mnogi su padali u nesvjest zbog zastoja srca. Nesvjestica je svladala sve osim njih nekoliko - 967 vojnika je ležalo mrtvo.

Kako je propala stravična taktika?

Do pet sati ujutro, još 312 ih je umrlo, pa su tako jedini preživjeli bili vojnik koji je bio ranjen na plaži Gold u vrijeme iskrcavanja te medicinari koji su ga njegovali.

wermacht, njemacka vojska na istocnom frontu

Deseci tisuća savezničkih vojnika susreli su se sa strašnom sudbinom. Sve ih je otrovao agent poznat po imenu Ethyl Dimethylphosphoramidocyanidate. Srećom, ovaj scenarij hlađenja saveznika nije uspio. Kao što svi znamo, Dan D je uspio i saveznici su porazili Hitlera.

Da je ova njemačka taktika uspjela, Nijemci bi bili prvi koji su počeli razvijati tajnu o atomskoj bombi.

Sve ovo vodi jednom pitanju koje povjesničari nisu postavili. Zašto Hitler nije koristitio kemijsko oružje protiv saveznika? Uostalom, on nije pokazivao niti malo žaljenja dok je ubijao židovske muškarce, žene i djecu, pa zašto nebi ubio i neprijateljsku postrojbu?

Do sada, mnogi su vjerovali njegovu nevoljkost da koriste ova oružja na savezničke vojnike, i to zbog vlastitog gorkog iskustva u kojem je skoro bio otrovan plinom kao mladi vojnik, u noći sa 13. na 14. listopad 1918. u blizini Ypresa. Hitler je i sam bio izložen otrovnom plinu.

Ali sada su nova objašnjenje došla na vidjelo. Prema Frank J. Dinan, uglednom profesoru kemije i biokemije na Canisius College u Buffalu, dokazao je kako se znanstvenik izrazito blizak Hitleru okušao u stvaranju kemijskog oružja, zbog čega su svi Hitlerovi planovi upitni.  

Od insekticida do stravičnog oružja

Taj čovjek je bio Otto Ambros, piše Daily Mail. Rođen je u 1901. godine, izrazito priznati kemičar koji je doktorirao na Munich University 1925 godine. On je u početku radio za njemačku kemijsku kompaniju BASF, ali 1938. godine počeo je raditi za tvrtku koja se bavila izrađivanjem kemijskog oružja.  

Marljiv i karizmatičan, Ambros surađivao je s nacistima, a dobio je i korištenje zatvorenika logora na Buni-Werk IV, podružnica u Auschwitzu, kako bi poboljšao svoju proizvodnju kemijskog oružja.

Iako je Ambros kasnije tvrdio kako je bio strašno zabrinut zbog uvjeta u kojima su zatvorenici radili, tu nastaje sumnja jer takvu simpatiju nije otvoreno izrazio za vrijeme rata.

Ambros je teškim radom stekao velik prestiž, kao i ratne zasluge Viteškog križa za zasluge u ratu.

Jedna od kemikalija na koju je Ambros uložio najviše vremena bila je tabunom. Prvi put je proizveden 23. prosinca 1936. godine, kada je dr. Gerhard Schrader otkrio IG Farben te se taj spoj koristio kao insekticid.

Schrader je otkrio da je tabunom bio iznimno učinkovit protiv lisnih uši, međutim, bio je i iznimno toksičan za ljude.

Tabunom je ubrzo identificiran kao jedan od najopasnijih otrova za moždane stanice te je smrtonosan za brojne sisavce jer uništava funkcioniranje živčanog sustava.

Jedna čestica tabuna koči enzime koji reguliraju sve procese u mozgu. Simptomi su sljepoća, gubljenje kontrole nad tjelesnim funkcijama i gušenje. Smrt slijedi u nekoliko minuta.

Ambros je vrlo vjerojatno lagao da spasi živote milijuna

Tabun je posebno opasan jer se može apsorbirati kroz pluća, kožu, pa čak i oči.

Nakon više testova i ispitivanja, odlučeno je da se razviju biljke za proizvodnju otrova na industrijskoj razini. Napredak je bio spor jer se radilo o kompliciranoj i opasnoj kemikaliji. Unatoč krajnjih mjera opreza, ova kemikalija je usmrtila oko

300 radnika koji su radili na tom projektu.

Vrlo je vjerojatno da je Ambros jednostavno bio u zabludi. Bio je jedan od najpoznatijih kemičara u Njemačkoj, ako ne i svijeta.

Umjesto toga, profesor Dinan došao je do zapanjujućeg zaključka - Ambros je vrlo vjerojatno lagao da spasi živote milijuna. Kao čovjek koji je proveo većinu svog života radeći za naciste i koristeći ropski rad, čini se da je Ambros odjednom dobio napad savjesti.

Ono što je sigurno, međutim, jest to da ako je profesor Dinan u pravu, onda je Otto Ambros doista 'endem' - ratni zločinac i heroj.