Rusija i Kina, vodeći proizvođač i potrošač nafte povezani naftovodom

 Na Novu je godinu otvoren prvi naftovod koji povezuje Rusiju, najvećeg svjetskog proizvođača nafte, i Kinu, najvećeg svjetskog potrošača energije. 

Naftovod koji spaja Sibir i kineski grad Daqing omogućit će veliko povećanje izvoza ruske nafte u Kinu. Do sada je ruska nafta stizala u Kinu uglavnom željeznicom. Nova naftna žila kucavica omogućit će Kini, koja i u doba velike recesije bilježi velik gospodarski rast, da godišnje uveze oko 300 barela dnevno. Projekt je stajao oko 16 milijardi dolara, a dijelom ga je financirala Kina. Rusija je prošle godine pretekla Saudijsku Arabiju u proizvodnji nafte i trenutačno je svjetski proizvođač broj jedan. Istodobno, Kina je prošle godine pretekla SAD u potrošnji energije.

– Otvaranje plinovoda označava novu fazu u suradnji između Kine i Rusije kada je riječ o energiji – rekao je na otvaranju tog velikog gospodarskog i političkog projekta direktor kineskog plinovoda Yao Wei. Ruski premijer Vladimir Putin, koji je snažno podržavao projekt, prije je izjavio da će naftovod omogućiti Rusiji “raznovrsniji izvoz”. Drugim riječima, Rusija sada može birati hoće li naftu prodati Europi ili Kini, što samo može ojačati geostrateški položaj najveće države na svijetu. Gradnja 1000 kilometara dugog naftovoda, koji kroz Rusiju prolazi u dužini od 72 kilometra, a kroz Kinu 927 kilometara, počela je prije samo godinu dana. Ekspresna realizacija projekta samo pokazuje koliko su obje države bile zainteresirane da se projekt što prije završi. Nedostatak sigurnih izvora energije mučio je Kinu u proteklom desetljeću u kojemu je na velika vrata ponovno došla na svjetsku scenu. Druga faza izgradnje naftovoda bit će gotova 2014. godine. Kada bude dovršen, bit će dug 4700 kilometara.

Zabrinuti Zapad

Otvaranje tog naftovoda samo je još jedan pokazatelj kako se gospodarska snaga, pa onda i politička moć, polako seli iz Europe i Amerike prema Aziji u kojoj je Kina nedodirljiv igrač.

Bliska suradnja Kine i Rusije jako je zabrinula Europu koja više neće biti najveći potrošač ruskih energetskih izvora. Drugim riječima, Rusija će moći češće zatvarati svoju slavinu prema Europi a da pritom neće ostati bez značajnih prihoda od izvoza energenata jer će velike količine nafte sada moći plasirati na kinesko tržište.