SAD znao za napade 11. rujna dvije godine prije!

Uz svoj silni obavještajni kompleks, SAD nije uspio spriječiti katastrofalni napad na WTC, čak ni uz zloupotrebu svih mogućih ovlasti.

James Bamford u svojoj najnovijoj knjizi ''The Shadow Factory'' otkriva neke šokantne činjenice, od kojih su daleko najnevinije one o ilegalnom prisluškivanju i upadanju u intimu Amerikanaca.

Najviše se ističe navod da su tajne službe,

'"Suradnja"

prvenstveno "No Such Agency" (kako se ponekad ironično naziva NSA), znale za počinitelje napada 11. rujna dvije godine prije nego što su napadi počinjeni. I ne samo to - već su se napadači nalazili u "dvorištu" NSA-e te od tamo obavljali pozive koji su zabilježeni i kojima se lako ušlo u trag.

Amy Goodman, poznata američka istražiteljska novinarka, u intervjuu koji je objavljen na Democracy Now!, razgovarala je s Jamesom Bamfordom, autorom brojnih knjiga o američkim tajnim službama, koji je pokrivao aktivnosti Nacionalne sigurnosne agencije, ili NSA-e, zadnja tri desetljeća.

Bamford je za svoju zadnju knjigu ''The Shadow Factory'' razgovarao s Adrienne Kinne, vojnom rezervisticom i bivšom narednicom vojne obavještajne zajednice te Davidom Murfeejem Faulkom, mornaričkim lingvistom, dvoje vjerojatno vrlo nepopularnih ljudi unutar Nacionalne sigurnosne agencije u zadnje vrijeme. Oni su ukazali na dvojbene aktivnosti tog obavještajnog tijela američke vlade.

Nadzirani su humanitarci, nevladine udruge i sami Amerikanci

Adrienne Kinne rekla je u intervjuu da je mobilizirana u listopadu 2001. godine, nedugo nakon napada na

Jednostavna i vrlo jeftina metoda prisluškivanja. Možda da su se američki špijuni vratili osnovama...

WTC-ove blizance, te je služila u obavještajnoj zajednici do kolovoza 2003. godine.

Prvo su ljudi na području oko Afganistana i Iraka hvatali pozive te ih prosljeđivali u Ameriku, gdje bi Kinne i još dvadesetak ljudi samo pregledavali ili preslušavali razgovore, a da ne znaju brojeve s kojih su pozivi obavljani ili tko ih je obavljao.

Kako je vrijeme prolazilo, kaže Kinne, sve su više identificirali brojeve telefona u razgovorima. Ustanovili su da su neki od njih, uz mnoge brojeve koji su pripadali vojnim organizacijama ili onima povezanim s teroristima, pripadali nevladinim udrugama, humanitarnim agencijama, kao što su Crveni križ, Crveni polumjesec, Liječnici bez granica i mnoge druge. Također, neki od brojeva pripadali su novinarima.

SAD po principu "KISS" - Keep It Simple and Stupid

Drugi od dvojca, David Murfee Faulk, potvrdio je sve što je Kinne rekla, no i dodao svoja iskustva. Rekao je da se njih dvoje nikad nisu upoznali, on je unovačen 2003. godine kad je Kinne već odradila svoj posao, te je služio do 2007. godine.

Istaknuo je kako većina ljudi koji su radili na projektima prisluškivanja nije dovoljno obučena za

'U

donošenje potrebnih odluka. Te bi odluke ponekad bile pitanje života ili smrti, a prevodioci koji su radili na slučaju učili su 63 tjedna standardni arapski. Međutim, ti su ljudi morali slušati dijalektalne razgovore u kojim su se često javljale nijanse u govoru, te su razgovori često isključeni iz konteksta, što je veoma otežavalo rad obavještajaca.

Što je legalno, a što nije u svemu tome, nije potpuno jasno, kaže Bamford, jer se prisluškivanje, odnosno špijuniranje, inače regulira starim zakonom o stranom obavještajnom nadziranju, a sad su na snazi tajna pravila zvana USSID 18 (United States Signals Intelligence Directive 18), koja su iznad statusa Top-Secret (vrhunske tajne).

Nadalje, Bamford je objasnio da je NSA znala za napad na WTC puno ranije no što se on dogodio.

U dvorištu Nacionalne sigurnosne agencije

Operativci NSA-e presreli su telefonski razgovor iz kuće u Jemenu, u kojem se razaznaje da Osama bin Laden šalje dvojicu pobočnika, Khalida al-Mihdhara i Nawafu al-Hazmija, na sastanak u Kuala

FBI tvrdi da nema čvrstih dokaza koji bin Ladena povezuju s 11. rujnom

Lumpur. CIA je postavila nadzor u Kuala Lumpuru, no izgubila je dvojicu terorista, koji su u međuvremenu pobjegli u Kaliforniju, te bez problema prešli carinu. NSA naime, unatoč tomu što je imala imena i prezimena dvojice napadača, nije nadzirala aerodrome.

Njih dvojica isprva su živjeli u San Diegu te su često kontaktirali kuću u Jemenu, za što je NSA znala, presrevši nekoliko njihovih telefonskih razgovora. I ne samo to, seleći se često po SAD-u, nekoliko mjeseci prije napada dvojac je živio u sobi u motelu preko puta sjedišta NSA-e u Laurelu, u saveznoj državi Maryland.

NSA je, dakle, učinila veliku pogrešku neposredno prije napada jer general Hayden, direktor NSA-e, nije prijavio da su teroristi koji će, pokazalo se, napasti Pentagon, u Americi. Time je čelnik agencije pomogao teroristima da izvrše napade 11. rujna 2001. godine, a nakon toga, vjerojatno da se iskupi, Hayden nije prosvjedovao kada je Busheva administracija počela vršiti pritisak na njega da krene s neovlaštenim prisluškivanjima američkih građana, čime je znatno narušena intima Amerikanaca te su potrošena enormna sredstva na misiju koja ne proizvodi rezultate.

Hayden se, smatra James Bamford, trebao suprotstaviti Bushu kao čelnici FBI-a, pravosuđa i glavnog državnog odvjetnika.

"Ilegalno" je samo "legalno" s "i" na početku

Telefon - nevjerojatni tehnološki doseg koji je omogućio smrt tisuća ljudi u WTC-u.

Isto tako, sumnja se da su tajne američke službe izvršile ilegalno priključivanje na telefonske optičke kablove američke telekomunikacijske kompanije AT&T, te je u San Franciscu uređen prostor koji će NSA ili CIA koristiti za kontrolu prohoda informacija.

Loš rad američkih tajnih službi omogućio je napad na WTC, tvrdi Bamford, ističući kako se u SAD-u provodi golem broj prisluškivanja, te da postoje podaci koje se na mnogo načina analizira. Opet, zaključuje James Bamford, autor knjige The Shadow Factory, javnost je više-manje loše obaviještena o tim podacima, ili bilo čemu što se odvija u obaviještajnom sektoru.

Transkript intervjua na engleskom jeziku možete pročitati OVDJE.