Šešelj: Nijedan jedini Hrvat nije deportiran iz Hrtkovaca

Vojislav Šešelj negirao je u četvrtak u završnoj riječi na suđenju pred Haaškim tribunalom optužbu da je 1992. "govorom mržnje" počinio progon Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci, javlja agencija Tanjug.

Podsjećajući Sud kako je, prema međunarodnom pravu, uvjet za počinjenje kaznenog djela progona postojanje "rasprostranjenog i sustavnog napada" na hrvatsko stanovništvo, Šešelj je istaknuo da "takvog napada niti oružanog sukoba u Vojvodini 1992. nije bilo".

- U nedostatku bilo kakvog napada, vi moj govor tretirate kao napad ... E, ne može ... Verbalni delikt ne može biti tretiran kao napad ... Budući nije bilo napada, ne može biti ni kaznenog djela progona - "pojasnio" je optuženi i opovrgnuo navod optužnice da je hrvatsko stanovništvo bilo "deportirano i prisilno premješteno" iz Hrtkovaca. - Da biste me osudili, morate dokazati da je barem jedan Hrvat deportiran. Znate li kako se provodi deportacija? ... Nijedan jedini Hrvat nije deportiran - tvrdi Šešelj, ali je priznao da je u Hrtkovcima "došlo do prilično velike razmjene imovine između Srba protjeranih iz Hrvatske, koji su mogli ponijeti samo kofere, i Hrvata iz Hrtkovaca koji su mogli više puta putovati u Hrvatsku i mjerkaju imovinu - rekao je Šešelj.

- Da li je deportacija ako je Hrvatu neprijatno bilo živjeti kraj velikog broja srpskih izbjeglica, vjerujem da im je bilo neprijatno, i ako ode u Hrvatsku više puta, mjerkajući imovinu, a onda sklopi ugovor o razmjeni, često pred hrvatskim vlastima - upitao je suce Šešelj dodajući kako bi ono što je rekao 1992. u Hrtkovcima rekao i danas. - Nikakav popis Hrvata koje bi trebalo protjerati nije bio pročitan. Pročitan je popis Hrvata koji su već napustili Hrtkovce i koji su se prijavili u Zbor narodne garde ... Nisam ja to čitao, ali kao da jesam - rekao je Šešelj i opovrgnuo izjave svjedoka koji su tvrdili kako je Šešelj rekao da se mješoviti brakovi u Hrtkovcima moraju razvrgnuti, a djeci iz njih pobiti. Šešelj je potvrdio kako se "zalagao za razmjenu stanovništva, makar i djelomičnu", ali je tvrdio da je "retorzija", čak i uz odmazdu, dozvoljena prema međunarodnom pravu.