Svjedočimo li početku novog Hladnog rata?

Američko-ruska sukobljavanja oko raketnog štita, Kosova, Irana, energije... nameću pitanje: Svjedočimo li početku novog Hladnog rata?

Napetosti u američko-ruskim odnosima izazvane lobiranjem za različite vrijednosti, održavanjem utjecaja u svijetu i borbom za vlastitu nacionalnu sigurnost uvelike podsjećaju na bipolarni svijet Hladnog rata. Postavlja se pitanje: Svjedočimo li početku novog Hladnog rata? 

Američko-ruski odnosi najlošiji su od završetka Hladnog rata. Status Kosova, američki obrambeni raketni štit u Europi, pitanje Irana i (ne)promocija ljudskih prava i demokracije uzrok su američko-ruskih tenzija.

Potpora Srbiji

Rusija ne odustaje od potpore Srbiji u očuvanju njenog integriteta i suvereniteta. Time Kremlj

nastoji očuvati i svoj integritet smatrajući da bi nezavisnost Kosova dala Čečeniji, gruzijskoj Abkhaziji i južnoj Osetiji, te moldavijskoj Transdnjestriji pravo na traženje zapadne potpore i u njihovoj borbi za nezavisnost.

- Ukoliko odlučimo da je u današnjem svijetu pravo na etničko samoodređenje važnije od teritorijalnog integriteta, tada ga moramo primijeniti na sve dijelove svijeta, a ne samo na one regije koje odgovaraju našim partnerima – izjavio je Putin podupirući svoju teoriju o univerzalnom primjenjivanju vrijednosti, koja bi u konačnici rascjepkala cijeli svijet na male državice i enklavice.

Štit razdora

Američki obrambeni štit kamen je spoticanja u odnosima Washingtona i Kremlja, te potvrđuje paradoks sigurnosne dileme. Dok Sjedinjene Države tvrde da štitom jačaju svoju nacionalnu sigurnost od ''propalih država'', ruska nacionalna sigurnost postaje ugrožena blizinom i dometom proturaketnog sustava.

Ideja iz Washingtona vidno je uznemirila Putina koji je zaprijetio usmjeravanjem ruskih raketa prema Europi ukoliko Bush nastavi s planom postavljanja dijelova američkog obrambenog štita u Poljskoj i Češkoj.

- Presretači raketa mogu se postaviti i južno. Sada govorim hipotetski, no mogli bi se postaviti u državama koje su američki saveznici. U Turskoj ili recimo čak Iraku – izjavio je Putin -  Čemu je na kraju služio rat? Trebali bi izvući barem neku korist iz toga svega.  

Kao alternativu Europi, Putin je predložio postavljanje presretača i zajedničku upotrebu radarskih stanica u Gabali u Azerbajdžanu. No, vrlo je nevjerojatno da ćemo svjedočiti zajedničkoj suradnji, koja se izjalovila i onda kada su započele slutnje o početku novog Hladnog rata, odnosno nakon napada 11. rujna 2001. godine i koalicijske operacije u Afganistanu.

Zabrinjavajuća američka prisutnost

Nakon što je Rusija poduprla američke snage u napadu na Afganistan i nagovorila države Zakavkaskog područja i Srednje Azije da ponude pomoć Sjedinjenim Državama, Uzbekistan, Kazahstan i Kirgistan otvorili su svoj teritorij američkim snagama. Rusija se uskoro našla u američkom vojnom okruženju, te započela s lobiranjem protiv američke prisutnosti u njenom ''bliskom inozemstvu'', optužujući Washington da želi parirati ruskom utjecaju u regiji.

Rusiji je zasvirao alarm kada su se američki šatori u Srednjoj Aziji počeli zamjenjivati betonskim zgradama, potvrđujući američke planove za ostankom u regiji. Moskva je odgovorila promoviranjem svoje vojne moći, te otvaranjem vojnih baza u Kirgistanu i Tadžikistanu. Time su otvorene prve ruske baze izvan ruskog teritorija nakon završetka Hladnog rata i raspada Sovjetskog Saveza.

Američka prisutnost u zemljama Srednje Azije žestoko je kritizirana od međunarodne zajednice, lokalnog stanovništva i oporbe u egzilu. Potpora diktatorskih režima regije izazvala je anti-američki sentiment lokalnog stanovništva. Nakon masakra u Andižanu 2005. godine, američka vlada osudila je uzbekistanske vlasti i vratila se staroj priči o promoviranju ljudskih prava pod pritiskom međunarodne zajednice. Time se Uzbekistan okrenuo natrag 'Majčici Rusiji', a slijedile su ga i druge države.

Utrka u naoružanju?

Tek nakon Srednje Azije, utrka u naoružanju započela je u Europi. Rusija i Sjedinjene Države negiraju postojanje utrke u naoružanju i optužuju jedna drugu za pokretanje Hladnog rata.

- Nadamo se da će Rusija odrediti svoju ulogu u svijetu na način koji će nam omogućiti jedinstveno

partnerstvo, a ne se vratiti na svjetski poredak određen ravnotežom snaga i provjeravanjem američkih vanjskopolitičkih poteza – izjavio je zamjenik pomoćnika američke državne tajnice za Europu i Euroaziju David Kramer za Fundaciju Heritage.

Sjedinjene Države sustavno odbijaju optužbe da žele zaustaviti jačanje ruskog utjecaja. Istovremeno, Bushevi savjetnici od reda su stručnjaci iz hladnoratovskog razdoblja. Steven Fried, Nicholas Burns, Robert Joseph, te donedavno i Robert Zoellick stratezi su Hladnoga rata.

Njihova taktika se nije promijenila. Potpora diktatorskih režima i pokušaji uplitanja u interne političke strukture, te poticanje rušenja nepoželjnih režima podsjeća na razdoblje Hladnoga rata. No, pravila igre su se promijenila. Dok je tijekom Hladnog rata Washington pokušavao spriječiti širenje komunizma, sada Moskva pokušava spriječiti domino efekt 'cvjetnih i obojanih revolucija' – reorijenataciju bivših sovjetskih republika prema Zapadu.

Borba za kontrolu izvora energije

Oprečna su mišljenja analitičara o početku novog Hladnog rata. Urednik magazina Jane's Strategic Weapons Systems Duncan Lennox tvrdi da se utrka u naoružanju ne može smatrati realističnom.

- Mislim da je ovo (raketni štit) samo nastavak prepucavanja između Rusije i Sjedinjenih Država koje traje već godinama – izjavio je Lennox za Radio Free Europe/Radio Liberty.

Nezavisni moskovski vojni analitičar Pavel Felgenhauer tvrdi da se Hladni rat odvijao između dva manje-više jednaka bloka, što sada nije slučaj.

- Rusija je mnogo manja od tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Nema Varšavski pakt. Nema mogućnosti utrkivati se sa Zapadom, koji ima osmerostruko veću populaciju i čija je ekonomija 100 puta veća od ruske -  rekao je Felgenhauer u razgovoru s RFE/RL.

Rusija svoju trenutnu snagu temelji na bogatstvu energetskih zaliha i ovisnosti drugih zemalja o njenoj proizvodnji i izvozu nafte i plina. Cilj i plijen geostrateških 'igara' danas je prvenstveno  kontrola i utjecaj nad energijom bogatim područjima. Daleko od bilo kakvog međusobno zagarantiranog uništenja.