Ubojica koji ulijeva (straho)poštovanje

Nakon šezdeset godina, jurišna puška AK-47 još uvijek parira najmodernijem pješačkom arsenalu današnjice.

Zajedno s Drugim svjetskim ratom javila se potreba za oružjem srednjeg dometa koje će popuniti prazninu između standardne borbene puške i tada nepreciznih mitraljeza i plinskih pištolja. Nakon 1941. godine Nijemci su proizveli novi, skraćeni metak čija je dimenzija od 7.92 × 33 mm donijela oluju na bojišnice.

Oko 1943. godine pojavile su se prve 'jurišne puške' (assult rifle, od njemačke riječi Sturmgewehr, koja literarno prevedena znači 'olujna puška'), koje koriste sve prednosti nove municije. Ubojito oružje ponudilo je više moći, više preciznosti i više sigurnosti prilikom rukovanja. Sturmgewhers su trebali postati standardno oružje njemačkih trupa, ali je rat završio prije nego što se krenulo s masovnom distribucijom 'olujne puške'.

Većina strojnica koje su vidjele akciju, vidjele su je na istočnom frontu i ako je netko iskusio svu snagu oluje onda su to bili ruski vojnici koji su se prema novom njemačkom ubojici odnosili sa strahopoštovanjem. Jedan od ljudi koje je impresionirala i inspirirala njemačka jurišna puška bio je mladi vojnik Mihail Timofe(j)evič Kalašnjikov.  

Dizajner

Vojna karijera Mihaila Kalašnjikova započela je 1939. godine pružajući mu priliku da zadovolji

vlastite sklonosti prema mehanici koje su ga, kako sam tvrdi, proganjale od najranijeg djetinjstva.

Povijest je valjda željela da se vojna nužda upari s individualnim genijem pa je Kalašnjikov karijeru započeo radeći na održavanju tenkova gdje je manje-više na svoju ruku osmislio novu vrstu brzinomjera, što je pak zapelo za oko generalu Konstatinoviču Žukovu koji je u povijesti zapisan kao čovjek koji je Crvenu armiju poveo u pobjedu.

'Dočekao me komandant Kijevske vojne grupe, Georgij Žukov, pogledao je instrument i rekao: Možete li ga unaprijediti? Tada sam bio mlad i odgovorio sam: Da, mogu to učiniti komandante!' – prisjeća se Kalašnjikov svojih prvih dizajnerskih koraka. Dakako, mladić je ispunio svoje obećanje i dostavio dva sofisticirana primjerka brzinomjera.

Mihail je kao zapovjednik tenka borbu iskusio odmah po početku 'drugog velikog rata' i bio je ozbiljno ranjen u rujnu 1941. godine. Provodeći mjesece u oporavku mogao je samo slušati o 'olujnim puškama' koje kose njegove sunarodnjake. Nijemci nisu štedjeli municiju, njihovi mašinski pištolji i mitraljezi pucali su po svemu što se miče, a sve je to utjecalo na Kalašnjikova koji je svoju punu pažnju posvetio proučavanju njemačkog oružja.

Oružje za pobjedu

Nakon oporavka u bolnici, Kalašnjikov je nagrađen šestomjesečnim otpustom kojeg će provesti u Kazahstanu pristupajući vojnom natječaju za proizvodnju nove jurišne puške. U 1942. godini nakon tri mjeseca provedenih u dizajniranju koje se uglavnom odvijalo u lokalnom spremištu za vlakove svijet je upoznao prvi prototip strojnice. Događaj je dizajner prokomentirao sa:

'Svi su sovjetski ljudi željeli učiniti nešto za pobjedu, reći ću vam, da li je moguće napraviti strojnicu u skladištu za vlakove? Nezamislivo…, ali upravo je tamo napravljena.'

U vrtlogu rata, implementacija inovativnog dizajnerskog prototipa predstavljala je riskantan potez, ruski stratezi odlučili su unaprjeđivati iskušane recepte, pa je Kalašnjikov priliku da završi rad na svome životnom dijelu dobio tek po svršetku globalnog sukoba. Nakon 1945. godine vlasti su Mihailu pružile sve uvjete potrebne za usavršavanje originalnog prototipa. 

AK-47

U 1946. godini krenulo je testiranje novog dizajna, godinu dana kasnije jurišna puška je službeno

klasificirana kao Kalašnjikov, model (19)47. Odmah po izlasku na tržište, oružje je zaslužilo svjetsko priznanje, a o razlozima njenog uspjeha ponajbolje govore riječi samog maestra, koji o niti vodilji što je dovela do najpoznatijeg svjetskog ubojice govori:  

'Pročitao sam u nekoj knjizi, možda svetom spisu.., sve što je kompleksno nije korisno i sve što je korisno je jednostavno. To vam je moto mog čitavog života' – rekao je Kalašnjikov o svome dizajnu.       

Nakon šezdeset godina, jurišna puška Kalašnjikov još uvijek parira najmodernijem pješačkom arsenalu današnjice. Prilikom obljetnice održane u središnjem muzeju oružanih snaga, vremešni (87) je dizajner primio zastavicu na kojoj stoji: 'Kalašnjikov je ponos, čast i slava Rusije', nakon čega je uz osmijeh rekao:

'Proizvođač oružja privržen je svojoj kreaciji poput majke djeci', 'Dirnut sam pažnjom kojom me obasipaju'.