Umro vođa Španjolske

Mnogima će ostati zapamćen kao pravedan i dobar vođa, a drugima pak kao strog diktator koji se s političkom opozicijom sukobljavao silom.

Francisco Paulino Hermenegildo Teódulo Franco y Bahamonde Salgado Pardo, poznatiji kao Generalísimo Francisco Franco (Ferrol, 4. prosinca 1892. - Madrid, 20. studenog 1975.), bio je španjolski političar i diktator te vođa Španjolske od 1939. do 1975. godine.

Njegova je vladavina bila poznata po fokusiranju na španjolski nacionalizam, imperijalističkim težnjama, centralizmu i tradicionalnim vrijednostima.

Nakon uspješne vojne karijere dobio je čin generala. Borio se u Maroku i ugušio je socijalističke ustanke u Španjolskoj protiv konzervativne vlade. U listopadu 1936. godine, nakon općih izbora na kojim su socijalisti pobijedili, Franco je poveo neuspješni vojni puč protiv republikanske vlade.

Puč je prerastao u Španjolski građanski rat u kojem su se sukobili Francovi Falangisti protiv republikanaca. Nakon pobjede u ratu, Franco je postao vođa države. Tijekom Drugog svjetskog rata, Franco je zadržao neutralnost, iako je u određenoj mjeri pomagao Trećem Reichu i Fašističkoj Italiji u ratu sa SSSR-om.

Od 1947. godine Franco je de facto bio regent Španjolske, u kojoj je uveo diktaturu u kojoj je ugnjetavao neistomišljenike, a sa političkom opozicijom sukobio se silom. Nakon njegove smrti 20. studenog 1975. godine, Španjolska je postala demokratska zemlja, no sjećanje na Franca i do danas ostaje kontroverza. Naime, dok ga neki pamte kao pravednog i dobrog vođu, drugi ga pamte kao strogog diktatora.

Nasljednik ubijen od bombe koju je postavila ETA

Francov najsigurniji nasljednik, Luis Carrero Blanco, ubijen je 1973. godine od bombe koju je u njegov automobil postavila baskijska teroristička organizacija ETA.

Nakon Blanca, nasljednik na Francovu titulu vođe države bio je sadašnji kralj španjolske Juan Carlos I. Iako ga je Franco simpatizirao, Juan Carlos je imao liberalne političke poglede koji su mu zaradili sumnju kod konzervativaca koji su se nadali da će nastaviti sa Francovom politikom. Umjesto nastavka Francove politike, Juan Carlos je po dolasku na vlast počeo sa obnavljanjem demokracije u državi, održavši prve demokratske izbore 15. lipnja 1977. godine i pomogao je u slamanju vojnog puča iz 1981. godine.

Francisco Franco je proglašen svecem od strane Clementea Domíngueza y Gómeza (samoproklamiranog 'pape Grgura XVII.') iz Palmarijanske katoličke crkve, desničarske katoličke sekte koje je uglavnom bazirana u Španjolskoj. Francova kanonizacija nije priznata od strane Rimokatoličke Crkve.

Godine 2005. godine, sadašnja socijalistička vlada započela je potragu za masovnim grobnicama žrtava pogubljenih za vrijeme Francova režima. PSOE, stranka koja je započela potragu za grobnicama, ima isto ime kao i republikanska stranka za vrijeme režima. Danas se govori o službenom priznavanju zločina koje je počinio Francov režim nakon građanskog rata. Neki Francovi kipovi i ostali simboli frankističkog režima su maknuti. Uz to, EU je počela poduzimati korake o novoj rezoluciji i prepravljanju nekih povijesnih pogleda na Franca.

I nakon smrti, izvor konroverzi

U Njemačkoj, legija koja je nazvana po Werneru Möldersu preimenovana je zato što je on predvodio eskadrilu u bombardiranju Guernice. Kontroverza o Francu ostaje i do danas. Godine 2006. BBC je objavio vijest da se jedan Poljak divio Francovom kipu i govorio o njemu kao spasitelju svijeta.

Iste godine donesen je zakon po kojemu se omogućuje ekshumacija masovnih grobnica, davanje odštete žrtvama rata i Francovog režima, davanje prava na španjolsko državljanstvo pripadnicima Internacionalnih brigada te davanje sredstava za sortiranje arhiva iz vremena rata i Francovog režima.

Između samih Španjolaca nije postignut konsenzus o Francovoj ulozi u španjolskoj povijesti. Njegovi simpatizeri ističu da je zaslužan za mir nakon građanskog rata te demografski i ekonomski 'bum' 1960-ih godina. Njegovi protivnici spočitavaju mu represivni režim i tvrde da bi do ekonomskog rasta došlo i bez Franca na čelu države.