Veliki Zid, veliki Mao, veliki Trg i mali radnici

Na trgu Tienanmen sve je u čast Zedonga. U čast tisuća studenata i radnika koji su prosvjedovali protiv komunističke tiranije, baš ništa.

Ako za razgledavanje imate na raspolaganju samo jedan dan i to prvi dan u novoj godini (što znači da vam je zbog probdjevene noći vjerojatno započeo oko 10 sati), a trenutačno ste u Pekingu, onda se nalazite u vrlo frustrirajućoj situaciji. 

Peking je golemi  tisućljetni grad, jednako bogat povijesnim i modernim lokacijama. Što odabrati? Čovjek bi pomislio da će takva dilema trajati unedogled, ali odgovor je bio logičan – Veliki kineski zid, najstariji spomenik ljudskoj veličanstvenosti!

Vožnja kroz Peking - borba za život!

S obzirom da je našu skromnu turističku grupicu obuzeo novogodišnji avanturistički duh, uzeli smo tek kartu grada koju možete naći u svakom hotelu. Prva opcija za prijevoz bio je shuttle bus namijenjen turistima koji žele igrati na sigurno, a uključivao je vodiča i vožnju od hotela i natrag po cijeni od 800 kineskih renminbija, što je oko 600 kuna. Druga opcija bio je taksi. Unatoč čestim upozorenjima u vezi ove vrste prijevoza u Kini općenito, odlučili smo se upravo za nju. Prva stvar

Kineski zid Photo Maja Radman

koju naučite čim izađete iz hotela (naravno, ako već ne posjedujete taj talent) jest cjenkati se. U Pekingu se možete cjenkati bilo gdje, za bilo što. Concierge nam je ljubazno naručio taksi, a onda još ljubaznije sudjelovao u prevođenju naših pogodbi. Vozač nam je ponudio prijevoz do Zida i natrag za 500 renminbija (oko 400 kuna), a uz to bi nas čekao na parkiralištu dok se penjemo po Zidu. Neiskusni kakvi jesmo inzistirali smo samo na prijevozu do tamo, jer nismo mogli pretpostaviti koliko će nam vremena trebati da prođemo Zid, a nismo željeli da nas itko vremenski ograničava.

I uz kartu grada gotovo je nemoguće pratiti rutu iz automobila. Peking ima prstenasti sklop autocesta, sličan onom u Moskvi, a neki prstenovi očito nisu stali na hotelsku kartu. Mogli smo se samo nadati najboljem i da nas naš dragi vozač neće obilaznicama voziti do cilja. Što se vozača u Kini tiče i upozorenja koja se na njih odnose, istinita su! Vožnja Kinom je borba za goli život! Prestrojavanje bez žmigavca u zagrebačkoj prometnoj špici je nula naspram ubacivanja auta, kamiona, motora i bicikala s prosječno četiri putnika, bez ikakvog upozorenja koji doslovce čekaju trenutak da im se približite! Peking je nešto blaža verzija toga, a i naš se vozač na kraju doista iskazao.

Sunčani dan je čudo u Pekingu

Veliki zid nalazi se oko sat i pol vožnje od grada i ima nekoliko dijelova namijenjenih turistima: Mutianyu, Simatai, Jiayuguan, Shanhaiguan i Badaling samo su neki od njih.

Slogan olimpijskih igara

Odlučili smo se za Badaling jer je najbolje očuvan, te predstavlja jedno od najvažnijih zapovjednih i strateških mjesta duž zida. Nalazi se na 1000 m nadmorske visine, u prosjeku je visok 7,8 m i širok 6,5 m u bazi i 5,7 m na bedemima. Njegova važnost leži i u činjenici da je imao ulogu svojevrsne obrambene predstraže. Nosi naziv ''Bada'' što znači da se proteže u svim smjerovima.

U prosjeku se šetnji Badalingom preporuča posvetiti oko dva sata. Kada smo stigli, shvatili smo da ćemo ipak možda imati vremena vidjeti i nešto centra. Tu nam se na trenutak učinilo da će nastati problem, jer naš vozač nije znao riječi engleskoga. Raznoraznim kombinacijama riječi, gestikulacija i rekvizita uspjeli smo mu objasniti da smo se predomislili i da bismo ipak željeli da nas čeka i odbaci do centra. Pristao je nakon što je uspio povisiti početnu cijenu od 500 renminbija za još 100, te još na kraju nekima nudio svoju jaknu na posudbu. U Pekingu je, naime, zima, kao i kod nas, što znači da je na 1000 m nadmorske visine uz vjetar koji je silovito puhao na nekim dijelovima, bilo gotovo ispod nula stupnjeva. Unatoč svemu, i činjenici da Peking rijetko ima vedrog dana od silnog zagađenja, doista smo imali sreće. Sunce je sijalo, a na nebu nije bilo niti oblačka. Prekrasan dan!

Ulaznica za Veliki kineski zid samo 30 kuna

Kada smo došli kupiti karte doživjeli smo svojevrstan šok – karta za Veliki kineski zid, za jedno od Svjetskih čuda i UNESCO-vo svjetsko naslijeđe, košta 40 renminbija!!! To je 30 kuna. Za usporedbu, karta za odraslu osobu za naša Plitvička jezera košta 120 kuna, a za NP Krka u sezoni oko 100 kuna. Da ne spominjemo činjenicu da je vaša karta ujedno i razglednica, a s njom dobijete

Kineska zastava Photo Maja Radman

i četiri poštanske markice. Na ulazu se nalaze razni štandovi sa zimskom opremom, u slučaju da dođete nepripremljeni (a bilo je i takvih). Prodavači vas doslovno vuku za rukav ne bi li vam nešto prodali. I opet, cjenkati se možete do mile volje – zimsku kapu s početnih 180 renminbija dobili smo za 30.

Ako sa sobom imate fotoaparat (a već pretpostavljate, suludo je ići bez jednog), dođe vam da slikate SVE. Svaki kamen, svaku stražarnicu, svaku stepenicu, baš sve. Iako je dobar dio zida obnovljen ili ponovno izgrađen, obuzme vas neki čudan osjećaj. Taj Zid star je više od dvije tisuće godina i proteže se na otprilike 6.400 km. Gradile su ga na tisuće ljudi i branili vojnici, a skoro sve njihove kosti danas čine temelj Zida. Na svako toliko nalazi se stražarnica s koje puca pogled u daljinu i samo vidite zid koji se proteže po obroncima i nestaje negdje na obzoru. Doista veličanstven doživljaj. Na Discovery Channelu postoji emisija (a postoji i knjiga) ''1000 stvari koje morate vidjeti prije smrti'' i Veliki kineski zid uvijek se nalazi među prvih deset. Kad jednom to vidite, jasno vam je i zašto.

Mao u kristalnom lijesu

Nakon dva i pol sata pješačenja i poštenog smrzavanja javi vam se potreba da ugrijete kosti i popijete nešto toplo. Starbucks je bio jedno od mjesta koje je radilo, a da smo se mogli sporazumjeti. Nakon potihog komentiranja kako je moguće da se američki panteon kofeinskih proizvoda nalazi u srcu Kine, naši kolege Australci ljubazno su nas ispravili i objasnili kako je riječ o kanadskom lancu, pa smo ušutjeli i posrkali vruću kavu. Kao što je bilo i dogovoreno, nas vozač nas je čekao i nastavak avanture je uslijedio. Većina družine vožnju je odlučila iskoristiti za malo sna, a neki su se potajno nadali da put do centra vodi pokraj nekih novijih magičnih kineskih zdanja, kao što su ''Ptičje gnijezdo'' i ''Vodena kocka'' . Nada im se ispunila jer je vozač stao nasred prometnice i upalio sva četiri žmigavca kako bismo nabrzinu uspjeli fotografirati nekoliko ta veličanstvena olimpijska zdanja.

Natpis na Kineskom zidu Photo Maja Radman

Naš stvarni cilj bio je Zabranjeni grad u kojem je poslije careva stolovao i Mao Zedong, ali promet u centru nije dopustio da stignemo na vrijeme. Umjesto toga, izašli smo na trgu Tiananmen. Trg se rasprostire na čak 440.000 kvadratnih metara! Okružuju ga izlazni zid Zabranjenog grada na kojem se nalazi portret Maoa na sjeveru, njegov memorijalni centar na jugu, Velika narodna vijećnica na zapadu i Kineski nacionalni muzej na istoku. Maov memorijalni centar ujedno je i mauzolej. Njegovo tijelo nalazi se u kristalnom lijesu u jednoj od prostorija koja je svaki dan ukrašena svježim cvijećem. Kad svladate veličinu tog monumentalnog trga, jedna od prvih stvari koja će vam možda pasti na pamet je masakr studenata i radnika 1989. godine. Da biste uopće ušli na trg morate proći ogradu i sigurnosnu provjeru. Duž cijelog trga raspoređeni su vojnici. Svakog jutra održava se  ceremonija dizanja zastave i svake večeri ceremonija spuštanja, nakon čega je vojnici odnose u Zabranjeni grad. Sve u čast pokojnog Mao Zedonga. U čast stotine tisuća studenata i radnika koji su prosvjedovali protiv komunističke tiranije, a za demokraciju, u čast tisuće onih koji su pobijeni i pregaženi tenkovima, ne stoji ništa. Studenti su u vrijeme svoje okupacije trga, od travnja pa do lipnja, kad je ustanak krvavo ugušen, od gline izgradili Lady Democracy, nešto kao Kip slobode, koja je srušena za vrijeme masakra. Njihove slike nigdje ne vise. Čini se kao da je sve to već davno zaboravljeno. Da ironija bude veća, na trgu se nalazi granitni Spomenik narodnim herojima izgrađen 1952. godine na kojemu je Mao dao napisati: ''Narodni heroji su besmrtni''.