WWF upozorava: Prevelik izlov plavoperjane tune u Sredozemnom moru

Povodom početka ovogodišnjeg sastanka ICCAT-a (Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna) u Istanbulu, WWF je objavio novu studiju koja pokazuje kako su trenutni kapaciteti za izlov plavoperjane tune dvostruko veći od dozvoljenih kvota u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru. WWF poziva članice ICCAT-a na smanjenje trenutnih kapaciteta i potpunu zabranu uzgoja tuna zbog netransparentnosti i neučinkovitosti metoda uzgoja.

Na 22. izdanju ICCAT-a, WWF će se usredotočiti na procjenu provedbe trenutnog plana za oporavak tune, te na zaštitu mediteranske sabljarke, za koju još ne postoji plan upravljanja i zaštite.

Iako je u posljednjih nekoliko godina bilo uloženo puno napora, nova izvješća sugeriraju da ilegalan, nereguliran i neprijavljen ribolov u Sredozemlju ostaje široko rasprostranjen, posebice u vodama Libije, ali i u Italiji. Nova studija WWF-a ističe da je prekomjerni izlov mediteranske tune ogroman. Procjene za razdoblje 2008-2010 ukazuju da je godišnji ulov iznosio između 31.500 i 34.000 tona, što je znatno više od trenutno dopuštenog ulova, koji je postavio ICCAT (za 2011. iznosi 12.900 tona).

- Broj ribarskih flota je ogroman i to je ključni faktor prekomjernog izlova; smanjenje kapaciteta flota koje je postignuto u posljednjih nekoliko godina još je uvijek daleko od toga da bi se stalo na kraj prekomjernom izlovu. Kako je moguće da su kvote za brodove dodijeljene od strane nacionalnih vlada u mnogim slučajevima daleko veće od kapaciteta procijenjenog od strane ICCAT-a?- pita se dr. Sergi Tudela, direktor programa za ribarstvo u WWF Mediteranskom programu.

Prema WWF-u, održivo upravljanje ribarenja plavoperjane tune još nije postignuto, a nelegalne prakse trebaju biti potpuno iskorijenjene. WWF poziva i na zabranu ribolova u libijskim vodama kako bi se to područje proglasilo skloništem za  plavoperajnu tunu. Nagli porast uzgoja tuna na uzgajalištima također ostaje goruće pitanje. Nedavna studija Znanstvenog odbora ICCAT-a (SCRS) pokazuje da je rast biomase u uzgajalištima obično mnogo niža od one o kojoj izvještava industrija (samo 20-30%, u odnosu na dane vrijednosti od preko 100%). Doći do detaljnih podataka nije moguće jer ne postoji način da se ustvrdi koliko tuna se prenosi na uzgajališta.

„15 godina nakon početka uzgoja tune u Sredozemnom moru, uzgajališta su i dalje crne rupe u pogledu paćenja broja tuna. WWF poziva ICCAT ili na usvajanje tehničkih rješenja koja bi omogućila potpuno praćenje, ili da se praksa uzgoja tune u potpunosti zabrani“, dodao je dr. Sergi Tudela.