Zaboravljeni kosovski Bošnjaci

Manjinske skupine na Kosovu nisu sudjelovale na pregovorima oko budućeg statusa te pokrajine, jer se tretiraju kao građani drugog reda.

Stanovništvo Kosova živi u neizvjesnosti, a svakodnevnicu čine neprestane rasprave između Albanaca i Srba oko uređenja i statusa te pokrajine. Većina Albanaca podržava plan UN-ova izaslanika, dok se Srbi žestoko protive odvajanju pokrajine od Srbije.

Položaj bošnjačke manjine na Kosovu

Na Kosovu je 1991. godine živjelo 100

.000 Bošnjaka, dok ih danas živi nešto više od 40.000. Bošnjaci čine većinu stanovništva u tri pokrajinske općine Prizren, Peć i Dragaš. Iako je ustavom Kosova određeno da u onim općinama u kojima živi većina Bošnjaka službeni jezik bude bosanski, još uvijek su zabrinuti zbog svog položaja.

- Na području općine Prizren, položaj bošnjačke manjine je dobar, dok su u općini Peć prava samo djelomično zadovoljena – za Javno je izjavio glavni i odgovorni urednik bosanskog programa na RTV-u "Yeni Donem", Refik Kasi.

Mediji bošnjačke manjine  

Kosovsko stanovništvo živi u medijskoj blokadi, jer ne mogu primiti televizijski ili radijski signal. Medijska blokada nije pitanje geografskog položaja nego problem vlade koja smatra da nije dužna promijeniti situaciju. Osim toga, nedostaje i novac za nove odašiljače. U Prizrenu je 2001. godine osnovan radio koji emitira program na četiri jezika, a u travnju 2006. godine pokrenuta je i televizija.  

- Radio televizija "Yeni Donem", čiji naziv na turskom znači Novo doba, osnovana je s ciljem da na

sva četiri jezika koja se govore u općini, građanima pruži bolju informiranost o zbivanjima na Kosovu i u regiji – kaže Refik Kasi.

Redakciju koja emitira program na bosankom jeziku čine tri zaposlenika. Osim ovog medija, na području Kosova postoji još nekoliko medija koji zadovoljavaju informativne potrebe Bošnjaka. To su Radio Astra, Radio Omega i Radio Haja te javni servis Kosova i časopis Alem.

Problemi medija

Početna sredstva za osnivanje RTV-a "Yeni Donem" osigurala je turska vlada. No, problemi s kojima se susreću mediji na Kosovu prvenstveno su financijske prirode.

- Tržište je otvoreno za sve. Ekonomska situacija na Kosovu pogađa sve, a posebno medije manjina. Postoji jako mali broj poduzetnika koji bi mogao platiti reklamu na radiju ili televiziji. Međunarodne donacije jedini su izvor financiranja, a redakciju na bosanskom jeziku financira američki ured u Prištini – kaže Kasi.

Raspoloženje među stanovništvom

- Trenutno vlada zatišje i neizvjesnost, odnosno status quo. Narod je uznemiren, nitko ne zna što će se dogoditi. Nisu svi Albanci zadovoljni s Ahtisaarijevim prijedlogom. Jedan dio smatra da će nakon glasanja u Vijeću sigurnosti UN-a Kosovo dobiti uvjetovanu neovisnost, koju će nadzirati međunarodna zajednica. Drugi dio albanskog stanovništva smatra da će odluka o budućnosti njihove pokrajine odugovlačiti, što će za Kosovo imati negativne posljedice – tvrdi Refik Kasi.
- Strani investitori ne žele ulagati u Kosovo, jer nemaju sigurnost. Ako nema stranih ulaganja, ekonomska situacija se neće promijeniti. To će dovesti do povećanja nezaposlenosti, a sadašnji postotak nezaposlenih je oko 70 posto – dodaje.

 Sloboda medija

- Ako želite saznati koliko je neki medij slobodan i nezavisan, onda ga možete testirati preko istraživačkog novinarstva. Nažalost, na Kosovu još uvijek takvog novinarstva nema, jer ne postoji zaštita ni novinara ni medija – smatra glavni urednik bosanske redakcije.   

Na Kosovu ne postoji institucija za obrazovanje novinara. Djelatnici na lokalnim medijima školuju se na brzim tečajevima koje vode stariji novinari.

Da bi se poboljšalo stanje u medijima, nužni su stručni seminari i radionice za novinare, tvrdi Kasi. Dodaje da u Zagrebu treba organizirati seminare za stručno usavršavanje, jer je Hrvatska od svih ostalih zemalja Zapadnog Balkana najbliža Europskoj uniji. To je jedini način da i se na Kosovu razina novinarstva podigne na jednu višu razinu i da mediji napokon ispune svoju dužnost društvenog "psa čuvara" koji će upozoravati i otkrivati sve društvene nepravilnosti te tako doprinijeti razvoju demokracije koja nije na zadovoljavajućoj razini.