Zakoni, Vatikan i javnost protiv eutanazije

Eluana je 17 godina čekala smrt, Piergiorgiou Welbeyu uskraćen je vjerski pokop jer je eutanaziran, a Chantal Sebire odlučila se ubiti.

Eluana Englaro, koja je 17 godina bila u stanju kome, umrla je u talijanskoj bolnici. Njena je obitelj u prosincu prošle godine od suda dobila dopuštenje da joj se dopusti umrijeti, a liječnici su joj u petak prestali umjetnim putem davati hranu i vodu.

Eluana je početkom mjeseca prebačena u bolnicu La Quiete u Udinama, gdje joj je bilo dopušteno umrijeti.

Ona je, naime, 1992. godine doživjela prometnu nesreću, a tada je imala samo 20 godina. Nakon što su liječnici utvrdili kako je riječ o nepovratnoj komi, Eluanin je otac krenuo u dugogodišnju sudsku bitku za pravo na eutanaziju.

Eluanini roditelji 13 godina čekali odgovor na zahtjev o eutanaziji

Sudski proces trajao je punih 13 godina. Tvrdio je kako je to njena želja. Iako pacijenti u Italiji imaju pravo odbiti liječenje, u toj je zemlji eutanazija zakonom zabranjena. Međutim, u tom zakonu nije definirano koji je postupak s bolesnicima koji su u besvjesnom stanju.

Nakon što je sud dopustio eutanaziju, mišljenja u Italiji bila su podijeljena. I dok su neki podržavali zahtjeve Eluanine obitelji, brojni aktivisti, Vatikan, ali i talijanska vlada eutanaziji su se protivili.

Talijanski ministar zdravstva Maurizio Sacconi rekao je prije no je žena umrla da klinika u Udinama nije bolnička struktura o kakvoj se govori u presudi suda u Milanu, koji je dopustio uklanjanje cijevi za hranjenje.

Zbog slučaja Englaro sastao se talijanski parlament

Zbog slučaja Englaro trebao se sastati talijanski Senat kako bi raspravio o prijedlogu Silvia Berlusconija koji je namjeravao spriječiti smrt žene. Međutim, Englaro je preminula prije njihovog glasovanja, a Senat joj je odao počast minutom šutnje.

Gaetano Quagliarello, zamjenik vođe Berlusconijeve većine u Senatu, izjavio je danas da Eluana Englaro nije umrla nego je ubijena.

Uskratili mu vjerski pokop jer je bio eutanaziran

Talijanski i strani mediji pisali su i o slučaju Talijana Piergiorgioa Welbeya, koji je bio nepokretan i nikada nije uspio izboriti eutanaziju. Umro je 2006. godine kad su mu liječnici isključili respirator, ali na žalost, zbog toga nije imao pravo na vjerski pokop.

Photo javno165

Njegova supruga pozdravila je odluku suda koji je dopustio eutanaziju nesretnoj Eluani. Rekla je kako smatra da politički sustav treba poraditi na zakonu i dopustiti da se isključe aparati koji bolesnike održavaju na životu.

Francuskinja se ubila nakon odbijenog zahtjeva za eutanaziju

Vijest o smrti Chantal Sebire iz Francuske obišla je naslovnice vodećih svjetskih medija. Ona je, naime, bolovala od rijetke bolesti koja joj je potpuno deformirala lice te je preklinjala francusku vladu i predsjednika Nicolasa Sarkozyja da joj dopusti prekid 'okrutne' patnje. Ona je 2000. godine izgubila osjetilo okusa i mirisa, a tumor je 'napao' i očne šupljine pa je 2007. godine izgubila vid. Istraga je utvrdila kako je Chantal prošle godine počinila samoubojstvo tabletama za spavanje.

Britanac dopustio snimanje svojih posljednjih trenutaka života

Craig Ewert u klinici Dignitas u Zurichu. Photo javno100

Craig Ewert (59), Amerikanac koji je živio u Velikoj Britaniji, odlučio je 2006. godine prekinuti svoj život, prije nego zbog bolesti živčanog sustava ostane paraliziran. Budući da je eutanazija u Britaniji zabranjena, otišao je u posebnu kliniku u blizini Züricha. Njegove posljednje trenutke snimio je poznati kanadski redatelj John Zaritsky.

Dokumentarni film o Ewertovoj smrti pod nazivom 'Pravo na smrt' prikazan je u prosincu prošle godine u Kanadi, SAD-u i Nizozemskoj. Protivnici eutanazije i potpomognutog samoubojstva u Velikoj Britaniji smatrali su da je riječ o ciničnom pokušaju povećanja televizijske gledanosti.

Bolesnici putuju u zemlje gdje je eutanazija legalna

Španjolka Inmaculada Echevarria umrla je u 51. godini života početkom 2007. godine. Bolovala je od mišićne distrofije, a deset godina bila je 'prikovana' uz krevet. Liječnici su joj odlučili isključiti aparat za disanje, a slučaj je ponovno podijelio javnost jer je eutanazija u toj zemlji također zabranjena.

Eutanazija je dopuštena primjerice u Belgiji, Švicarskoj i Nizozemskoj, a mnogi bolesnici zbog toga putuju u te zemlje. Švicarska je među najliberalnijima u svijetu kad je riječ o eutanaziji.

U prosincu prošle godine i luksemburški je parlament podržao zakon o legalizaciji eutanazije.

No, prije no što se Luksemburg pridruži europskim zemljama u kojima je eutanazija zakonom dopuštena, trebat će preskočiti još neke zakonske i ustavne prepreke.