Zbog viškova i recesije jeftinog plina bit će još dvije do tri godine

Recesija je na globalnom tržištu plina prouzročila pravi metež; lani je potražnja za prirodnim plinom pala u svim regijama svijeta istovremeno, što se dogodilo prvi put od početka međunarodne trgovine plinom u 1960-ima.

Studija Booz&CO-a

To je pak dovelo do pada cijene plina na spot tržištu, ali u Europi i Aziji i dalje su dominantni dugoročni ugovori o nabavi plina koji cijenu tog energenta indeksiraju na cijene nafte. Trgovanjem naftom u rasponu od 70 do 90 dolara po barelu otvoren je veliki jaz između sniženih cijena plina na spot tržištu i plina koji se prodaje po dugoročno naftno indeksiranim ugovorima.

To je velik pritisak kupcima plina preko dugoročnih izvora jer se suočavaju s konkurencijom i klijentima koji imaju pristup znatno jeftinijoj opskrbi. Stoji to u studiji Booz&CO koja analizira tržište plina nakon recesije. Recesija, ali i nova nalazišta plina dovela su i do viškova tog energenta na svjetskom i europskom tržištu plina, što je također kumovalo padu cijene tog energenta. I to je pritisnulo dobavljače plina, koji su dosad taj energent kupovali preko dugoročnih ugovora, da razmisle o drugim načinima kupnje i uvjetima prodaje plina. Zbog svega navedenog, i Prirodni plin, Inina tvrtka u koju je izdvojeno poslovanje plinom, ove će godine prvi put dobavljača plina, budući da istječe ugovor s ruskim Gazpromom, potražiti na javnom natječaju.

Tako se u Prirodnom plinu nadaju da će dobiti plin za hrvatsko tržište prema najpovoljnijim uvjetima, odnosno povoljnijima od onih po kojima je plin kupovan od Gazproma. Nove mogućnosti otvaraju se puštanjem u rad spojnog plinovoda između Hrvatske i Mađarske koji će omogućiti dolazak novim dobavljačima plina na hrvatsko tržište. Ukidanje monopola jednom dobavljaču ide na ruku potrošačima; industriji zato što će se zbog konkurencije smanjiti cijene plina, a potrošači ne bi više ni u jeku zime trebali strahovati od redukcija plina.

Photo javno165

Iako se bliži zima, i u Ini i u Ministarstvu gospodarstva uvjeravaju kako problema s opskrbom plinom neće biti. Analitičari Booz&CO-a smatraju pak da su promjene koje su se dogodile na tržištu plina 2009. godine strukturalne i smatraju kako je malo vjerojatno da će se, unatoč ubrzavanju ekonomije, tržišta prirodnog plina brzo vratiti u "formu" i nadoknaditi izgubljeno iznadprosječnim rastom. Objašnjavaju kako dva povijesna primjera podržavaju to njihovo stajalište.

U azijskoj ekonomskoj krizi s kraja 1990-ih, navode u analizi, potražnja za prirodnim plinom ostala je nepromijenjena nekoliko godina. Kada su azijska gospodarstava izašla iz krize, godišnji rast potražnje vratio se na razine prije krize, no nije bilo ubrzanja rasta; kao rezultat toga, volumen izgubljen tijekom krize nikada nije nadoknađen, piše u analizi. Slično tome, u SAD-u potražnja za prirodnim plinom znatno je pala sredinom 1970-ih jer su nestašice nafte 1973. potjerale energetski zahtjevne industrije u inozemstvo.

Trebalo je više od 20 godina za povratak potražnje za prirodnim plinom na razine s početka 1970-ih. S obzirom na te presedane, navode analitičari, uz pad potražnje od 5 posto globalno, tržišta širom svijeta trebat će dvije do tri godine za povrat na razine iz 2008., uz pretpostavku da se rast vrati na predrecesijske razine od 1 do 2 posto godišnje. Pa čak i kako potražnja ostaje i dalje slaba, infrastruktura opskrbe prirodnim plinom nastavit će se širiti diljem svijeta od velikih kapitalnih projekata s dugim rokom koji su već bili u tijeku prije nego što je recesija udarila.

Izazovi proizvođača

Čak i ako izuzmemo sve projekte koji još nisu postigli svoju konačnu investicijsku odluku, očekuje se da će svjetska tržišta plina biti prezasićena barem do sredine ovog desetljeća. S obzirom na sve promjene u globalnoj ravnoteži ponude i potražnje, razini cijena i mehanizmima, tržišni igrači prirodnog plina moraju istražiti, navodi se u analizi, kako upravljati promjenama s kojima će se sigurno suočiti.

Glavni izazov za proizvođače je zadržati profitabilnost svojih plinskih aktivnosti braneći ih od prijetnji i tražiti mogućnosti za stvaranje vrijednosti u promjenjivim tržišnim uvjetima. Trebali bi preispitati zalihe plina i razvojne portfelje u svrhu procjene koje investicije su još uvijek profitabilne s obzirom na određena predviđanja cijene plina.

Integrirani igrači nafte i plina možda će trebati preispitati ravnotežu između ulaganja u proizvodnju zaliha nafte i plina. Sljedeći izazov je prilagoditi se svijetu u kojem kupci imaju više mogućnosti i snage za pregovaračkim stolom.

Glavna prednost koju imaju proizvođači, stoji u analizi, jest mogućnost pružanja dugoročne sigurnosti opskrbljivanja. Doista, ravnoteža moći može prevagnuti u korist proizvođača u drugoj polovici desetljeća pod uvjetom da dođe do ubrzanog rasta potražnje za plinom. Ukratko, proizvođači moraju pronaći načine da unovče stabilnost zaliha kojima mogu opskrbiti svijet koji sve više postaje mjesto trenutačnih isporuka, te stoga više izložen šokovima kratkotrajnih zaliha, zaključuju analitičari.

 Nakon što je odgođena konačna investicijska odluka o ulaganju Adria konzorcija u LNG terminal na Krku, propituju se druge mogućnosti. Osim što se razmatra mogućnost opskrbe uz pomoć brodova kojima se dovozi ukapljeni plin, razmišlja se i o drugom rješenju, odnosno nabavi plutajućeg terminala. Plutajući terminal ekvivalent je kopnenom terminalu. Njega, kao i kopneni terminal, opskrbljuju metanijeri – brodovi koji prevoze prirodni plin u ukapljenom stanju od utovarnog do prihvatnog terminala. S obzirom na to da je riječ o nosivoj brodskoj strukturi, takav se brod može premještati na drugu lokaciju.

Ti se brodovi mogu naručiti novi, ali i polovni, odnosno prenamijenjeni u brodogradilištima koja se time bave. Prenamijenjenim je brodovima prednost u nižoj cijeni nabave, a ona je od 150 do 250 milijuna dolara. Nedostatak mu je u ograničenoj veličini spremnika, što se odražava i na troškovima transporta.