Zemlja se ljuti!

Valjaju se valovi, val topline za valom kiše... Svijet je okupan u moru smrti.

Krenulo je 9. lipnja navečer kada je uragan Gonu gonjen vjetrovima jačine 200 km/h prosvirao kroz Oman ostavivši za sobom 49 stradalih i 27 nestalih da bi potom udario u južnu obalu Irana. Pokrajina Hormozgan našla se usred vodene opsade, četrdeset tisuća ljudi odsječeno, deseci tisuća evakuirani, dvanaestero poginulih, devetero ranjenih.

Dan kasnije, dvanaest tisuća kilometara prema jugoistoku, snažna oluja divlja uz australsku obalu. Rezultat; devetero stradalih, izvanredno stanje, jedan nasukani brod, 5 000 evakuiranih stanovnika, poplave i štete kakve nisu viđene u posljednjih četrdeset godina. Luka Newcastle po drugi put trpi bijes prirode, a šteta zasjenjuje potres koji je grad pogodio 1989. godine.  

Serija se nastavlja 11. lipnja u Bangladešu gdje je nestabilna politička situacija zamijenjena još nestabilnijim vremenom. Zemlja je paralizirana,

obilne kiše su izazvale poplave, poplave su rezultirale odronom u luci Chittagonga. Šezdeset mrtvih, sedamdesetak ranjenih, preko stotinu nestalih. Spasioci nastavljaju potragu za preživjelima poručujući: 'Suočili smo se s paklom'.  

Istovremeno, Indija trpi toplinski udar, živa u termometru pokazuju 50 Celzijevih stupnjeva. Ulice napuštene, tržnice prazne, od sunčanice i dehidracije stradavaju prosjaci i beskućnici. Konačni danak 74 mrtvih.

U Kini dvije provincije trpe jednu od silovitih oluja, tisuće ljudi ostalo je bez domova, jedanaestero mrtvih. Na Malti gradske ulice pretvorene su u urlajuće bujice… sve to u manje od tjedan dana?   

Eh, tako je to kada se uzima, uzima, uzima… bez davanja. Možda je nekom dosta zlostavljanja, možda je Zemlja ljuta?