Autor: Gordana Malašić AUTOR Gordana Malašić
SNIMATELJ Goran Anić
FOTOGRAF javno192

S DOBRIM TIJELOM

2. OžUJKA 2009. 13:53h

FOTO/VIDEO: Mila Elegović ide u pohod na Ameriku

Tekst

Foto Video

S dramom Dobro tijelo glumica Mila Elegović ići će na turneju po Americi. Drama govori o teroru ženske ljepote koju su nametnuli časopisi.

Popularna glumica Mila Elegović, koja je utjelovila lik smušene Irene Grobnik u seriji ''Bitange i princeze'', uživajući u proljetnom zagrebačkom suncu na Zrinjevcu, čitateljima portala Javno ispričala je kako je bilo odrastati u Milu Elegović kakva je danas. Otkrila je s kojim se strahovima svakodnevno bori te sličnosti s likom iz serije. Prilikom šetnje, osvrnula se i na teror ženske ljepote koji su mediji nametnuli ženama. Naime, upravo o tome govori drama ''Dobro tijelo'' s kojom se sprema u pohode na Ameriku. 

Pogledajte video prilog Mila Elegović - intervju i fotogaleriju Mila Elegović javno za Javno.hr

Gdje se skriva Mila Elegović?

Mario Ćužić-.--.-Mila Elegović
Mila Elegović
Photo javno192  

- Pojavljujem se na pravim mjestima, točnije na mjestima koja uključuju moj posao. Na sceni volim biti u centru pažnje. Jako pazim gdje ću se pojaviti jer mislim da danas previše osoba želi pod svaku cijenu  imati svojih pet minuta slave pa jako doziram izlaske.

Što je s Bitangama i princezama?

- Bitange imaju svoju vojsku obožavatelja zbog čega smo svi jako sretni i nakon godinu dana stanke Inter film je odlučio snimiti i petu sezonu ''Bitanga i princeza''. Mislim da smo se odmorili jedni od drugih i u svibnju kreće snimanje pete sezone serije. Veseli smo zbog toga. Inače, rijetko vam u životu dolazi posao za koji možete reći da u njemu apsolutno sve funkcionira. I kad kažem ''Bitange'', ja sam jako ponosna što sam to radila. Takve se stvari glumcima rijetko događaju. Tako da će ''Bitangice'' u rujnu doći na male ekrane ako bude sve O.K., da kucnem u drvo...

Kako je to biti vesela, vrckava Irena Grobnik?

- Nije mi se bilo teško uživjeti u ulogu Irene. Imala sam prilike razvijati se. Naime, jako je malo uloga koje su tako dobro napisane. Kulenović je jedan od rijetkih redatelja, možda jedan od dvaju, koji užasno vjeruje u mene i koji mi daje posao. Ako nema uloge za mene, on je dopiše, samo da se pojavim. U toj je ulozi dopustio da se pokaže mnogo toga od mene u glumačkom smislu, da se iskaže moj glumački unutarnji život. Moram priznati da prve godine Irena nije bila baš tako omiljena jer je ljudima užasno išla na živce s tim glasom koji ima izuzetno visoku frekvenciju, a iritantna je i dan danas. No, unatoč tomu, Irena se nekako uspjela probiti do srca ljudi na svoj način; što zbog svoje nespretnosti, što zbog svog dekoltea. Super je biti Irena Grobnik.

Koja vam je najdraža uloga?

- Uvijek ona posljednja. To je čudno s glumačkim svijetom. Uvijek nam je ono što zadnje radimo i najdraže. Sve mjuzikl-uloge su mi jako drage i sve u što je involvirana glazba jako volim. Tako da mi je taj mjuziklski repertoara najdraži. Sad radim nešto što je totalno drugačije od dosadašnjih uloga. Radim na jednoj drami koja se zove ''Dobro tijelo'' spisateljice Eve Ensler, poznate po ''Vagininim monolozima''. S tom ću predstavom, ako Bog da, ići u Ameriku. Tekst je dramski i govori na jedan kritičniji način o tome što se dogodi kad se na žene radi atentat ljepote koji stvaraju časopisi. Riječ je o tome da žena mora imati dobro tijelo i ako nema, onda nije vrijedna. Taj je teror, recimo, uvelo 21. stoljeće. Ja to zaista doživljavam kao teror.

Jeste li sretni što radite posao koji volite?

Nagrade, serije i filmovi...

Završila je Akademiju dramskih umjetnosti i baletnu školu. Ostvarila je i brojne uloge u radio-dramama Dramskog programa Hrvatskog radija. Trenutno radi u zagrebačkom kazalištu Komedija. Televizijske serije u kojima je nastupala... "Bračne vode" (2008.), Cimmer fraj (2007.), "Zauvijek susjedi" (2007.) , "Bitange i princeze" (2004. – 2008.) , "Žutokljunac" (2005.) , "Kad zvoni?" (2005.) Filmovi u kojima je nastupala... "Pjevajte nešto ljubavno"(2007.) , "Garcia" (1999.) , "Trgovci srećom" (1999.) "Putovanje tamnom polutkom" (1996.) , "Djed i baka se rastaju" (1996.) , "Prolazi sve" (1995.) , "Michele va alla guerra" (1994.) "Večer u đačkom domu" (1993. ) Nagrade Nagrada za najboljeg glumca na Danima satire za ulogu u Dobro došli u plavi pakao 1995. godine, nagrada hrvatskog glumišta 2004. godine za uloge Audrey u predstavi Mali dućan strave i Roxie Hart u Chicago, nagrada hrvatskog glumišta 1999. godine za najbolju ulogu u radio drami Pjesma i nagrada hrvatskog glumišta i Najhistrion 2006. godine

- Ja sam zaista blagoslovljena da mogu raditi različite stvari jer rijetko se dogodi da zaista radiš u životu ono što voliš i da onda još od toga dobro živiš.  

Vjerujete li u Boga?

- Da. Smatram: da ne vjerujem, ne bih mogla cijeli svoj život upakirati da nema vjere u Boga. Iako to danas nije popularno. Danas su neki drugi bogovi na snazi.

Često čujemo usporedbu Irene s Nanny Fine, biste li voljeli odigrati jednu takvu ulogu u Hollywoodu?

- Bih, naravno! Tko kaže da ne bi, taj laže! Hollwood je primamljiv zato što su to ogromne produkcije. Kad produkcija ima puno novca, onda možete dati fenomenalan rezultat. A Nanny Fine je jedna izuzetno zanimljiva glumica. Kad sam razmišljala o liku Irene, onda sam krala. Inače, kao glumica, a i kao žena volim krasti neka glumačka rješenja, na primjer Miss Piggy je moj veliki idol. Irena Grobnik je stvarno jedna verzija Miss Piggy i Nanny Fine. Ima tu svega pomalo. Onaj pomalo luđački ''kisi kisis'' je od Miss Piggy.

Kad smo kod toga, jeste li histerični?

- Svi su ljudi histerični. S tim da muškarci više pretvore tu histeriju u agresiju, a mi se žene fokusiramo na verbalnu histeriju. Ja tu svoju histeriju više ne skrivam. Kad me ulovi, apsolutno me briga tko je oko mene. Naročito u pregovorima s producentima.

Kako izgleda kad Mila poludi?

- Grdo! Nisam ni znala, ali pretvaram se u zmaja! Jedino što nikada ne želim jest biti ohola! Jako me strah oholosti.

Kakvo ste imali djetinjstvo?

- Bila sam harambaša, uvijek bih druge uvukla u sos, a ja bih se izvukla. U pubertetu sam totalno poludjela. Bila sam debela, to me pralo, markirala sam i imala užasno puno neopravdanih. Umjesto na satove, išla sam u šetnju parkom, knjižnice i kazališta. Nisam imala poroke, ali sam voljela slobodu. Roditelji su se uvijek crvenili na sastancima. Nije bilo lako mami i tati sa mnom.

Siniša Bužan-.--.-Pas Mile Elegović ima zimski kaputić
Pas Mile Elegović ima zimski kaputić
Photo Siniša Bužan  
Kad ćete biti majka, hoćete li to tolerirati svojoj djeci?

- Naravno da ne. Jadna im majka ako budu takvi... hahaha...

Dakle, nije Vam bilo jednostavno odrastanje?

- Ne, odrastanje mi nikako nije bilo lako. Dugo sam se tražila. Čini mi se da sam zapravo počela živjeti sa 30. Nekako mi se sa 30 sve otvorilo! Više nikad ne bih imala manje od 30. U glavi mi je do tada bio totalni kaos. Ništa ja nisam kužila. Odnose između ljudi, sebe u prostoru. Baš sam bila teška zbunjola. Onda sam u tim nekim životnim situacijama reagirala na instinkt. Ali kako sam voljela to što radim, kazalište i gluma totalno su me zaokupili i na taj sam način isplivala.

Na tragu toga, mislite li da svaki čovjek može ostvariti svoje snove?

- Da, stvarno smatram da može i nije to samo fraza. Imaš prepreka, ali se sve to posloži kad imaš vjeru u to da ćeš uspjeti.

Što je za Vas uspjeh?

- Mislim da je uspjeh kada ostvariš ono što želiš bez obzira na sve prepreke.

Po Vama, što je na tom putu do uspjeha najveći neprijatelj?

- Sve je u glavi. Postaviš si neki strah, a puni smo strahova i na tom si putu manje-više najveći neprijatelj sam sebi. Ograničavamo se.

Čega je Vas strah?

- Imala sam strah od letenja! Nisam se mogla voziti avionom, imala sam užasne fobije od leta. Zbog toga sam išla kod psihologa koji me osvijestio i sve mi rastumačio. Zapravo me bilo strah samostalno donositi odluke jer sam bila strašno razmaženo dijete. To je bio strah od preuzimanja odgovornosti za svoje postupke. Zatim me bilo strah da ću umrijeti sama i bolesna. To je grozno! Tako da se s tim zapravo borim svakodnevno. No, ne dam se!

Mario Ćužić-.--.-Mila Elegović: Kisi, kisi
Mila Elegović: Kisi, kisi
Photo javno192  
Da prijeđemo na nešto lakše teme, koliku polažete pažnju na izgled i odijevanje?

- Odjeća me veseli! Zaigram se! Žene su zapravo djevojčice koje vole stavljati nešto po sebi. Nisam robinja mode jer smatram da moda meni mora služiti. Uvijek se sjetim vremena kad sam imala samo jedan par štikli i jednako sam ih ponosno nosila kao sada kad ih imam deset. Ne volim stiliste, mrzim to robovanje nečijem mišljenju i mislim da moda postoji zbog mene. U konačnici, ako imaš lijepo i zdravo tijelo, jedna bijela majica i trapke najbolje su na svijetu.

Na što ste ponosni?

- Na to što sa svojih 38 godina stanem u konfekcijski broj 34... ha ha ha...