Lambaša tjera Franu Lasića da po kući šeće gol!

Glumica Dolores Lambaša u razgovoru za Javno otkrila je koja joj je predstava bila najteža te kakva je u ljubavnoj vezi.

Atraktivna i sve popularnija glumica Dolores Lambaša, koja je možda poznatija po svojoj ljubavnoj vezi s Franom Lasićem nego po odigranim ulogama, u razgovoru za portal Javno priznala je da ne zna kuhati, voli improvizirati, kako u privatnom životu tako i u poslu. Kaže kako je mazohist što je karakteristično za sve glumce. Osim malih ženskih tajni, otkrila je kakav je muškarac može osvojiti.

Već ste dulje vrijeme angažirani oko rada na sapunicama, jeste li zadovoljni dosadašnjim ulogama?

- Hmm... i nisam nešto dugo! ''Dobre namjere'' bih prije svega nazvala izuzetno kvalitetnom kriminalističkom serijom, a i ''Zakon ljubavi'' nije u tehničkom smislu zaostajao za njima. Paralelno sa serijama tumačila sam i glavnu ulogu u predstavi Hrvatskog narodnog kazališta u režiji Boška Violića, kao i u igranom filmu ''Vjerujem u anđele" redatelja Nikše Sviličića te sam gostovala u filmu Darija Pleića "Game over". Ulogama sam jako, jako zadovoljna, pogotovo filmskim.

Ima li neka uloga koju biste rado željeli odigrati, ali još niste imali priliku?

- Kada odigram neku od njih, pričat ćemo.

Glumci su redom i sadisti i mazohisti. Arsen Dedić lijepo kaže u jednoj pjesmi: "Malo tko da shvati - da artist preživi, mora ovce klati..."

Dolores Lambaša

Biste li se voljeli okušati u Hollywoodu i jeste li već pokušali doći do Hollywooda?

- Bih! Tko ne bi? Imam neke dogovore ove godine kao što sam već najavila - 2. svibnja. Također, pozvani smo s filmom "Vjerujem u anđele" na festival u Los Angeles. Međutim, problem je što tada pada finalna emisija ''Zvijezde pjevaju'' pa ne znam kako ću biti prisutna na oba događaja. Doduše, kako tehnika brzo napreduje, možda izmisle teleportaciju do tada. Držite mi fige!

Koja Vam je uloga ostala u sjećanju kao draga, a koja kao izuzetno zahtjevna?

- Draga mi je uloga Lucije u ''Zakonu ljubavi'' i baš mi je bilo žao što joj nisam imala šansu dati rješenje, što nismo došli do finala. Jao, kako smo se zabavljali na tim setovima, ludo i nezaboravno! Najteža mi je bila prva predstava u nacionalnoj kući. Bila je to prva uloga uopće, uz to glavna, i još u HNK-u. Odgovornost je bila velika, ali kao što vidite, preživjela sam. I sve uloge su krenule nakon toga. Samo su se redale.

Je li Vam se dogodilo da ste zaboravili tekst i što ste tada činili?

- Tekst uvijek govorim proizvoljno, u karakteru, držim se samo zadane situacije i do sada se nijedan redatelj nije pobunio, dapače - sviđa im se moj način. Zato moje rečenice nikada ne zvuče papirnato. Ruku na srce, da moram učiti sve to napamet, promijenila bih profesiju; ne da mi se. Sve improviziram. Volim držati stvari otvorene do samog kraja. Volim neizvjesnost.

Na koji se način relaksirate na snimanjima?

- Jaooj... obično su mi od visokih potpetica bolne noge. Tada si fino svučem čarapice na stopala i dugo ih masiram Sisleyjevom opuštajućom kremom, a često i partnerima prepustim to zadovoljstvo. Kada završe sa stopalima, kažem im da sam baš nešto stisnuta i u ramenima, pa ako mogu malo pomoći i tako. Ponekad čitam ili samo maštam, odmaram. Zamislim da sam galeb i letim prostranstvima.

Sad malo o privatnom životu, što Vam se još nije ostvarilo u životu, a voljeli biste da Vam se ostvari?

- Uh, što ste nestrpljivi! Polako - korak po korak i sve će doći na svoje! Bog pozitivnima ne odolijeva...

Jeste li radoholičarka?

- Manični sam depresivac u nešto manje izraženim crtama pa se ta razdoblja hiperaktivnosti kod mene izmjenjuju. Malo euforije, malo beznađa. Kod svih glumaca je tako zbog strašnih emocionalnih, psihofizičkih pražnjena tijekom rada.

Bez čega ne biste nikako mogli u životu?

- Bez sebe, bez vode i bez korice kruha. Kvragu i Sisleyjeve antiage kreme... ha ha ha...

Jeste li ikada plakali zbog muškarca, ako da, kojeg?

- Nisam plakala direktno zbog njega (a možda sam trebala), više je to bilo iz razloga što se nisam sebi mogla načuditi; svom strpljenju i određenom mazohizmu. Glumci su redom i sadisti i mazohisti. Arsen Dedić lijepo kaže u jednoj pjesmi: "Malo tko da shvati - da artist preživi, mora ovce klati..." U sadašnjoj pak vezi, kada plačem, uglavnom je to, hvala Bogu, od sreće.

Jeste li nakon prekida ljubavne veze bili depresivni i kako ste se riješili depresije?

- Kada prestane interakcija između ljudi koji se vole, ne nestane nužno i ljubav. Kada bol otupi, voliš sjećanja, lijepe uspomene. Ljubav je trajno stanje.

Na koji Vas način muškarac može osvojiti i kako Vas je osvojio sadašnji muškarac?

- Moram pasti u nesvijest kada ga pogledam u oči. Mora mi se dugo, dugo vrtjeti u glavi. Kad počnem mucati, crvenjeti se, zastajkivati s mislima i osjećati vrtoglavicu - to je to. X faktor je energija, dinamičnost kod osobe. A da me zadrži, potrebni su iskrenost, poštovanje, razumijevanje i puno, puno slatko-ljutih i opako paprenih stvari. Ja sam strastvena cura.

Dolores Lambaša Photo Siniša Bužan

- Zašto se svakoj ženi iza 25. godine postavljaju ta pitanja. Malo je nepristojno. Kao da nema nekih drugih. Bih li voljela imati djecu i koliko? Opet vi...

Jeste li romantična ili nešto rezerviranija osoba?

- Ovisi o biometeorološkoj prognozi...

Što Vam smeta kod ljudskog karaktera?

Kada ga netko nema.

Na koje svoje djelo niste ponosni?

- Stalno kasnim. U Šibeniku cijeli grad propješačiš za pola sata, tako da mi je osjećaj za vrijeme krivo kodiran, odnosno - neprilagođen Zagrebu.

Tko Vam je uzor u životu?

- Moja prabaka Ana. Imala je tu neku jednostavnost i lakoću. Baš je bila "lipoga života" kako se to na Prviću, odakle je podrijetlom, kaže.

Koji su Vam hobiji?

- Skladam, čitam, izrađujem nakit, ovo zadnje s nešto manjim uspjehom. Volim jedrenje, ronjenje, skijanje, kampiranje. Koristim prirodu u svim oblicima i godišnjim dobima.

Mislite li da žena može biti jednako uspješna i kao majka i kao poslovna žena?

- Nemam iskustva u tom području, ne znam.

Znate li kuhati i što najradije kuhate i kome?

- Sljedeće pitanje, molim.

Koje kućanske poslove volite, a koje ne?

- Volim ih sve. Smiruju me i prizemljuju, čisteći dom, čistim i često prisutan kaos u glavi. Najviše se zadržavam na lickanju spavaće sobe i kupaone. Ipak, tu i tamo mi je spas teta Barica koja baš dobro uglanca našu malu kućicu.

Vjernost do smrti ili ne?

- Zašto ne?

Biste li oprostili prijevaru?

- Ovisi koliko mi je stalo do nekoga, ima li smisla ostati i boriti se ili nema. Ako bi došlo do prijevare, to je možda već znak da meni i nije više toliko stalo, da sam mu, čak možda i namjerno, ostavila vremena za druge.

Biste li se skinuli do gola za potrebe filma?

- Ako je sama radnja prirodni slijed događaja i ako je scenarij vrijedan toga, da. Tisuću je ako - stvar je povjerenja u redatelja.

Biste li to dopustili svom dečku?

- Što mu ja imam dopuštati, svatko odlučuje o svom poslu. Ako bi me tražio savjet, preporučila bih mu. Fantastično iznenađujuće izgleda bez odjeće. Toliko dobro da sam ga zamolila da po kući uvijek šeće gol. A znate da je on pristojan i poslušan gospodin.