VIDEO: Gordan Kožulj još traži stan!

Kako bismo doznali što danas radi Gordan Kožulj razgovarali smo s njim na bazenu Mladost, gdje je proveo veći dio života.

Plivač koji je otvorio vrata individualnim sportašima, Gordan Kožulj, na bazenu ''Mladost'' za portal Javno prisjetio se kako je počela njegova uspješna plivačka karijera, kako živi danas i o roditeljstvu. Unatoč tome što je ostvario gotovo sve što je mogao kao sportaš, kao građanin svakodnevno se nosi sa sličnim problemima kao i većina Hrvata - nije riješio stambeno pitanje.

Gordane, zašto tako rano ustajete?

Tajna uspjeha su talent, rad i strast. Strast je multiplikator za sve, bez strasti ostaješ prosjek.

Gordan Kožulj

- Zato što je vrijeme za trening. Na žalost, nismo se uspjeli izboriti za bolji plivački termin. Treninzi su od 7 do 9 sati. Već 20 godina treniram u isto vrijeme, sada više ne onako ozbiljno i profesionalno kao što je to nekad bilo, ali želim ostati u formi.

Kad se osvrnete unatrag, jeste li zadovoljni postignutim?

- Apsolutno sam zadovoljan sa svojom karijerom. Mislim da sam pobijedio statistiku što se tiče uspjeha u sportu kao što je plivanje., posebice s obzirom na okolnosti u kojima sam živio. Plivanje je izuzetno popularan sport u svijetu, globalan sport u kojem dominiraju svjetske ekonomske velesile; Amerika Australija, Japan i nije se bilo lako nametnuti. Što se tiče financijske strane, mislim da sam napravio važan korak unaprijed za sportaše i smatram da sam jedan od pionira individualnog sportskog brenda. Novim generacijama je sada mnogo lakše nakon mene jer sam otvorio mnoga vrata drugim individualnim sportašima u tom pogledu. Je li se moglo više, naravno da se uvijek može više.

Što danas radite?

- Zaposlen sam u PR agenciji, treniram, bavim se kriznim menadžmentom…Posao je dosta dinamičan.

Nedostaje li Vam plivanje?

- Kao što vidite plivanje mi nedostaje i ono je sastavni dio mog života. Želim ostati vezan uz plivanje koliko god mi to posao dopušta.

Osvrnimo se na Vaše djetinjstvo.

- Imali smo sreće da smo živjeli u Zagrebu jer je tada u Daničićevoj bio jedini zatvoreni bazen i tamo sam naučio plivati i počeo trenirati. A karijeru sam završio u plivačkom klubu ''Mladost'', nakon 25 godina. Treninzi plivanja su bili triput tjedno po 45 minuta, a s deset godina to je bilo već dosta ozbiljno. Moj otac je bio prilično ambiciozan tako da sam s devet godina dvaput na dan trenirao. Gotovo sam se profesionalno time bavio.

Budući da ste se posvetili plivanju, jeste li imali vremena za izlaske, cure?

- Bilo je izuzetno naporno, bez daljnjega. Imao sam dosta strogu disciplinu kod kuće. Nisam izlazio previše jer bi svaki izlazak do kasno sljedeći dan otežao život. Tako da sam uglavnom izlazio subotom jer je nedjelja bila jedini slobodni dan. Zbog plivanja sam morao puno toga žrtvovati. Iako nije to uvijek tako izgledalo. Propustio sam tulume, rođendane i maturalac, ali za mene je maturalac bilo svako drugo putovanje. Od svoje desete godine putovao sam gotovo svaki vikend. I ono što su školske kolege doživjeli na maturalcu, meni je to bilo sasvim normalno. Tako da u tu ruku nisam puno izgubio.

Jesu li Vas opsjedale djevojke?

Photo Ivana Magdić

- Pa…nisam imao problema što se tiče ljepšeg spola.

Jesu li prema Vašem mišljenju plivačice jednako tako disciplinirane?

- Ženama natjecateljski duh nije na prvom mjestu.

Tajna Vašeg uspjeha?

- Talent, rad i strast. Strast je multiplikator za sve, bez strasti ostaješ prosjek.

Kakav ste roditelj?

- Nadam se da sam i kao suprug i roditelj strastven. Mislim da jako intenzivno živim, punim plućima. Pokušavam raditi ono što volim. Moj raspored je jako natrpan. Ustajem se u šest, na bazenu sam u sedam, u devet odlazim na posao, nakon posla žurim kući, imam dvoje male djece i s njima idem u igraonicu.

Zadovoljni ste sa sadašnjim životom?

- Da, ne trošim novac na kave, cigarete, u tom smislu sam fokusiran i vrlo štedljiv. Mora se biti s obzirom da supruga još ne radi, a djeca su mala.

Zašto supruga ne radi?

- Željeli smo, ako je ikako moguće, da bude uz djecu do njihove treće godine. Ono kako se kaže, prve tri su najvažnije. Sad smo supruga i ja fokusirani na otvaranje stomatološke ordinacije, velika je to investicija i ona će pokazati što zna.

Jeste li ljubomoran muškarac?

- Nisam pretjerano. Ne stignem o tome razmišljati.

Kako biste sebe opisali?

- To bi najbolje mogli reći oni s kojima sam blizak, ali ponekad mi je najteže sam sa sobom.

Kako Vam je u braku?

- Brak je zahtjevan, kako neće biti zahtjevan, kad neki put ne mogu sam sa sobom, a kamoli s nekim drugim. U svakom slučaju sam kompleksna osoba.

Jeste li prerano ušli u brak?

- S 28 godina sam to učinio i mislim da to nije prerano, dapače to je nekakav prosjek. Oduvijek sam htio djecu, a jedini način da imaš djecu je brak. Imao sam uspješnu plivačku karijeru, završio fakultet i prije no što sam se oženio imao sam tri godine vremena izludirati se. Zbog svog braka nisam ništa žrtvovao niti bilo što propustio.

Kao roditelj, na što polažete pažnju?

- Najvažnije da djeca imaju ljubavi. Tu veliku ulogu je odigrala žena koja je obiteljska osoba i jako puno pažnje posvećuje njima i održavanju balansa. Nadam se da će odrasti u časne i prave ljude.

Odijevanje, stil?

- Zbog posla čovjek treba pristojno izgledati. To je jedini uvjet da budeš pristojan. Supruga je moj stilist i vodi računa da imamo dovoljno zaliha.

Ima li nešto što niste ostvarili?

- Još jedno dijete, a morao bih riješiti i stambeno pitanje, to mi je velika briga. Želim nastaviti i školovanje.

Pogledajte video prilog Kožulj još traži stan.