Bernardić se od Bandića razlikuje samo u centimetrima

On je veliki vjernik. Hodočasti do Marije Bistrice. Nije samo na misama. Neizostavan je gost i na svim ostalim zagrebačkim veselicama.

No, nije da se samo skiće i moli. Prima on svakodnevno i građane s problemima. I obećava im da za svakog ima rješenja. Pričati zna da ništa ne kaže, ali ga je svejedno lijepo slušati. Može i galamiti, a da se nikome ne zamjeri.

Osmijeh mu isti s lica ne silazi i kada se obraća prijateljima i kada priča strancima. Neprijatelja nema, a suparnike pobjeđuje ljubavlju, radom i dobrotom. Dobro govori i o onima o kojima loše misli. Jer svaki glas mu je jednako vrijedan. Osobito ako ga dobije na izborima.

Ne, on nije Milan Bandić. On je Bernardić. Davor Bernardić.

Mladi predsjednik zagrebačkog SDP-a toliko u posljednje vrijeme imitira svog stranačkog prethodnika da sve više postaje njegova groteska. Svakim danom je sve više njegov izduženi odraz u ogledalu. Uplašile su Bernardića ankete koje je sam naručio. A ankete govore da bi građani i dalje radije Bandića za gradonačelnika nego njega.

U Praškoj je nakon tih anketa zavladala panika. Utješilo ih jedino što je razlika između Bandića i Bernardića bila unutar statističke greške. Dovoljno za nadu da utrka ipak nije dokraja izgubljena. Iako su im trendovi porazni. Pokazuju da niži kandidat raste, a viši pada. I stali u Praškoj grozničavo razmišljati kako trendove preokrenuti. Kako da ljudi zavole mladog, ambicioznog, pametnog, ali dosta bezličnog.

I onda se netko od brojnih genijalaca što okružuju mladog crvenog lava sjetio imitatorske ideje. A očajni ju Bero prihvatio objenožno. I stao provoditi u djelo: Ako već ne može pobijediti Bandića, postat će Milan Bandić.

Ili da pobjeda postane izvjesnija, bit će njegova mlađa i poštenija kopija. Razletio se po gradu sa smješkom Alaina Delona. Čak je počeo tvrditi da je veliki praktični vjernik iako do nedavno nije znao ni kada je korizma. Samo još mora naći veću svijeću od one s kojom Bandić svake godine hodočasti Majci Božjoj pod Kamenitim vratima. Postao bi Davor i Hercegovac da se Bandić ionako nije uvijek pravio purger. A neponovljivi "kaj" iz Donjih Mamića ipak nije tako lako skinuti. Uzeo je novi šef zagrebačkih SDP-ovaca i istog sastavljača odgovora na novinarska pitanja. Božo Skoko je nekada umjesto Bandića trbuhozborio novinarima, a sada milenijske rečenice piše umjesto Bernardića.

Tko ne vjeruje, neka pronađe jedan od zadnjih brojeva teško prežaljenog Foruma. U njemu je intervju Davora Bernardića iznad kojeg bi prikladnija egida bila deja vu. Što je govorio Bandić o Račanu, sada Bernardić zbori o Milanoviću. Istim riječima. Pitanje je samo citira li Bernardić Bandića namjerno ili se Božo Skoko umorio pa samo copy pasta. No, svaka sličnost nije slučajna.

U tom razgovoru mladi SDP-ovac čak na pitanje o svojim nacionalnim ambicijama nudi i antologijsku rečenicu Milana Bandića: Sve moje ambicije su vezane uz grad Zagreb!

A svi znamo koliko je to ispalo istina. Iako nitko ne može poreći da su i Pantovčak i Markov trg u Zagrebu. No, to je već Bandićeva priča. A koja je Bernardićeva?

Bojimo se da to više ni on sam ne zna. Od Bandića se Bernardić danas razlikuje samo u centimetrima.