Divlja smetišta, šljunčare i septičke jame zagađuju nam vodu

- Program koji uključuje sanaciju šljunčara i septičkih jama stoji 100 milijuna kuna, a toliko Grad nema – kaže Marko Ružić.

Ilegalna smetišta i šljunčare, kao i septičke jame, zagađuju vodonosni bazen koji se nalazi ispod zemlje i nešto se mora napraviti po tom pitanju, upozoravaju Velikokosničani Siniša Krčmarek i Rolan Dujmić iz neprofitabilne građanske inicijative “Građanska solidarnost”, čiji je moto - Zaštitimo pitku vodu u zagrebačkom vodonosnom bazenu.

Strogi režim zaštite

Građanska solidarnost postoji od veljače ove godine, a njihova grupa na Facebooku ima već 700 članova iz cijele Hrvatske.

– Moramo probleme zagađivanja vode riješiti zbog budućnosti svoje djece – govori Krčmarek dok odlazimo u obilazak Vodocrpilišta Kosnica, koje je zona strogog režima zaštite.

Svakih pedesetak metara nailazimo na hrpe smeća, a ubrzo i na veliku rupu nastalu zbog ilegalnog šljunčarenja.

Sukob raznih interesa

– Ne znam zašto tako strateška stvar biva bačena pod tepih već više od 30 godina, i čiji se tu interesi štite! Zaštitni šljunčani slojevi nemilice se iskopavaju radi brze zarade, zaštićena područja čak i prvih zona izgledaju kao divlji deponiji smeća – kaže Rolan Dujmić. Nadalje, ističe, sela u zaštićenim zonama nemaju stopostotnu pokrivenost kanalizacijom, pa su i septičke jame građana problem.

Problem o kojem pričaju Krčmarek i Dujmić tiče se mnogo šireg područja od Velike Gorice, jer se spomenuti vodonosni pojas proteže sve od slovenske granice do Ivanić-Grada.

Marka Ružića, stručnog savjetnika za zaštitu okoliša u goričkom Poglavarstvu, upitali smo što Grad namjerava napraviti za rješenje toga problema.

– Postoji program mjera za zaštitu vodocrpilišta Kosnica, koje se proteže sve od Mićevca do Šćitarjeva, ali problem je novac. Program koji, uz ostalo, uključuje sanaciju šljunčara i septičkih jama, stoji 100 milijuna kuna, a toliko Grad nema – kaže Ružić. Ističe da je najvažnije na područje vodocrpilišta uvesti i kanalizaciju, da bi se spriječilo daljnje zagađivanje, ali da je Grad za istu akciju imao Donje Turopolje kao prioritet.

– Problem toga područja su i različiti interesi Zračne luke, arheoloških nalazišta, vodocrpilišta i stanovnika – objašnjava Marko Ružić