Došao s dva para gaća pa zavladao Zagrebom

Rođeni Hercegovac i prozvani Zagrepčanec, Milan Bandić već devet godina vlada Zagrebom. Unatoč mnogim aferama građani su ga opet izabrali.

Stigao je u Zagreb 1974. sa 18 godina, ali se ipak prozvao Zagrepčancem. U posljednjih se devet godina rukovao zamalo sa svakim građaninom Zagreba, naučio ''kajkati'' i postao počasni predsjednik svake iole priznatije udruge, a sada su mu građani dali povjerenje i za četvrti gradonačelnički mandat. Riječ je, naravno, o Milanu Bandiću, rođenom Hercegovcu, neumornom maratoncu, Batmanu i, kako se sam naziva, malom mišu koji je osvojio hrvatsku metropolu.

U drugom krugu lokalnih izbora 2009. Bandić je pobijedio Kregara. Photo Goran Anić

Najdraže jelo mu je raštika sa suhim janjećim mesom prema receptu njegove majke, životni moto mu je 'Rad, ljubav i dobrota', a hobi, priznao nam je, čišćenje cipela. 

Rođen je 22. studenoga 1955. godine u Donjim Mamićima, u hercegovačkom selu koje se rasulo na pola puta između Gruda i Klobuka, točnije u zaselku Cerov Dolac, ili još preciznije na Bandića Brigu. Iz biografije objavljene na službenoj internetskoj stranici vidljivo je kako Milanu Bandiću nije bilo lako u djetinjstvu. U neimaštini, kao mlad ostao je bez oca Joze, koji je bio natprosječno obrazovan i prilično utjecajan u svom kraju. Od tada Bandić je iznimno vezan za majku Blagicu, što i dokazuje svojim nastupima, često spominjući što ga je sve naučila u životu i kako nema vremena da s njom popije kavu, te kako se rado sjeća mirisa njezine orehnjače i ukusnih oblatni.

- U životu znam raditi samo tri stvari koje me mama naučila: raditi, ljubiti i graditi - rekao je Bandić.

U smeđi kofer od skaja stavio plan Zagreba i krenuo...

Ipak, kao mladić najviše je vremena provodio s majčinim ocem, koji je bio najbogatiji čovjek u selu. Imao je, doduše, tek dva konja i zemlje koliko ostali suseljani zajedno. Bandić je s njim, starijim bratom Dragom i mlađom sestrom Tonkom svaki dan nakon škole, pa sve do kasnih noćnih sati, zalijevao i plijevio duhan.

- Djed po majci zvao se Ante Tomić, ali su ga svi zvali Brkušić zbog velikih brkova - opisao je Bandić u biografiji, te dodao kako na njega ima samo lijepe uspomene.

S druge strane nije znao očeva oca Srećka, koji je umro još prije Drugog svjetskog rata. 

Unatoč teškom radu u vrtu, Bandić je bio odličan đak, koji je nakon osnovne škole u Grudama upisao gimnaziju, gdje je dobio studentski kredit.

- Još pamtim uzbuđenje što me obuzelo onog lipanjskog jutra 1974. godine kada sam u smeđi kofer od skaja stavljao plan Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice. Ono o čemu sam oduvijek sanjao, postala je zbilja - opisao je Bandić svoj dolazak u Zagreb.

Grad mu se učinio manjim nego što je zamišljao, ali ljepšim nego na fotografijama, Bandiću je dugo trebalo da se navikne šetati ispod ulične rasvjete. Iako nikad nije boravio u studentskom domu, već ga je kao podstanara primio Anđelko Leko, danas poznati zagrebački hotelijer, znatiželjni je Bandić u početku svog boravka u velegradu obilazio sva kulturna zbivanja, da bi na jesen krenuo na Fakultet političkih znanosti. No, kako bi popravio standard i vratio studentski kredit, uz učenje ga je, kao i u rodnom kraju, čekao fizički rad.

Isprva se snalazio istovarujući šećer i ugljen, da bi se 'prepoznao' u ožbukavanju fasada, što mu je, hvalio se, najbolje išlo. S nekolicinom prijatelja ožbukao je pola Ulice Mikulići na Črnomercu, te dobro zaradio. U tim je godinama na čagi u Studentskom centru upoznao i buduću suprugu Vesnu, s kojom danas ima kćer Anu-Mariju.

Popularnost stekao šećući uz Zdravka Tomca

Akademski obrazovan Bandić se nakon vojske zaposlio u Ledu, gdje je ''šljakao'' u hladnjači na minus 25 stupnjeva Celzijevih. Punih šest mjeseci kasnije zasjeo je u kancelariju, gdje se i nije baš najbolje snašao jer, kako je istaknuo, više voli biti u društvu ljudi. Do tada za Bandića se i nije čulo, a kamoli pretpostavljalo da će postati druga najvažnija osoba u demokratskoj Hrvatskoj.

Prekretnica koja je obilježila Bandićev život bio je odlazak u Općinski komitet SKH Peščenica gdje se zaposlio kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ. Tamo su ga politički mentori iz ''čovjeka s krša'' preobratili u pristojnog uljudnog političara.

- Milan Bandić je bio vrlo simpatičan, drag, vrijedan. Od prvog dana zapazili smo njegovu sposobnost prilagođavanja svim mogućim situacijama. Dobio je nezahvalan posao, koji su mogli raditi samo najpovjerljiviji ljudi, a mi smo smatrali da on to može. Napadali su ga oni koji su smatrali kako je premlad i kako nema iskustva, ali mi smo kazali da on kao mladi sposobni politolog to može. Radio je vrlo uspješno i zahvaljujući svojim sposobnostima danas je to što je. Zadovoljstvo mi je da sam mu pomogao kao stariji i iskusniji da se razvije u političkog radnika - rekao nam je Ivan Šikić, tadašnji Bandićev šef, a danas predsjednik Vijeća gradske četvrti Peščenica-Žitnjak.

Ostalo je sve išlo gotovo pravocrtno: 1993. postaje tajnik Gradskog odbora SDP-a, 1995. godine ulazi u Gradsku skupštinu, a 1997. postaje predsjednik zagrebačkog SDP-a. 

Vjerojatno najzaslužnija osoba za put Milana Bandića od ''bauštelca'' do gradonačelnika Zagreba je Zdravko Tomac, kojega su prije nekoliko godina nazivali njegovim ''političkim ocem''.

'Gulili mu kožu' zbog kupnje Zagrepčanke

Naime, Tomac je 1995. godine odlučio napraviti koaliciju i osvojiti vlast u Zagrebu. Tada je došao do Vesne Vešligaj, predsjednice, i Milana Bandića, tajnika Gradskog odbora SDP-a, te im ponudio da budu na njegovoj listi u izbornoj jedinici Peščenica u neposrednim izborima za Sabor. Od tada, kada je ta lista dobila najviše glasova, pa do 1997. Bandić je Tomcu bio desna ruka, s njim je hodao po zagrebačkim ulicama i postajao sve poznatiji. Tada je došlo vrijeme da se Bandić, kako je Tomac prepričao jednom prilikom, osamostali.

Dragutin Žiljak i Milan Bandić na sedežnici na Sljemenu. Photo javno192

Bilo je to 2000. godine, kada je Bandić kao prvi na listi na izvanrednim izborima postao zagrebački gradonačelnik. Godinu kasnije na redovnim lokalnim izborima potvrđuje funkciju, te koalira s HNS-om. Došavši na mjesto gradonačelnika Bandić je prouzročio i prvu aferu, koje su ga kasnije, a naročito tijekom trećeg mandata od 2005. do 2009. pratile kao 'dobar dan'.

Osim zapošljavanja 14 novih savjetnika u Gradsku upravu, što je gradski budžet svaki mjesec praznilo s dodatnih 150 tisuća kuna, mediji su 2000. otkrili i kako je s pola milijuna kuna gradskog novca financirao obnovu kuća u bosanskohercegovačkom gradu Derventi. Niz afera nastavile su se i sljedećih godina: 2001. je otkriveno da ima vikendicu u Samoboru bez građevinske dozvole, a iste godine u pitanje mu dolazi i politička karijera.

Uime Grada za 30 milijuna njemačkih maraka Bandić je 2001. kupio zemljište bivše mesne industrije Zagrepčanka u Heinzelovoj ulici. Optuživan da je sklopio štetan posao zbog 'mora' plombi na parcelama Zagrepčanke, Bandić je na iznenađenje stručnjaka uspio djelomično očistiti zemljišta te se upisati kao vlasnik. No, u nedostatku novca sedam godina kasnije prodaje idealnu polovicu vrijednih nekretnina Radićevu IGH-u, što danas ocjenjuje svojim najboljim poslom.

Pijanstvo ga koštalo gradonačelničke fotelje

S druge strane, najveća glupost u njegovoj političkoj karijeri, kako je sam naziva, dogodila se u siječnju 2002. godine kada je pod utjecajem alkohola prouzročio prometnu nezgodu te pobjegao od policije. Ta je nesreća Bandića koštala gradonačelničke fotelje, a policajca koji ga je zaustavio posla. Srećom, policijski se djelatnik vratio na posao, a Bandić svoju nesmotrenost obrazložio karminama na kojima je popio tri gemišta.

Jutarnji trening na stazi u Kušlanovoj. Photo Goran Rusmir

Samo devetnaest mjeseci kasnije, u srpnju 2003., pretrpio je i moždani udar. Liječnici su tada kazali kako je to zbog prevelikog dnevnog stresa i ubitačnog tempa života, ali to Bandića nije spriječilo da se već u rujnu vrati na posao i nastavio po starom. 

- Najsretniji dan u životu mi je ponovno rođenje nakon moždanog udara - rekao je jednom prilikom.

Pred kraj mandata, 2004., mediji otkrivaju i aferu 'Lopoč'. Tada je zagrebačko Poglavarstvo izdvojilo oko šest milijuna kuna za čišćenje jezera Jarun, dok je 4,88 milijuna kuna navodno završilo na privatnim računima. Zbog te je afere tri godine kasnije uhićen Aleksa Kocijan, kojega je oporba optuživala da je na taj način izvlačio novac za financiranje predizborne kampanje.

No, osim niza skandala i afera, koalicija SDP-a i HNS-a u tom se mandatu, koji su obilježile brojne svađe i javna optuživanja za korupciju, nekoliko puta našla pred raspadom.

Sumnjive zamjene zemljišta i pogodovanje kumovima

Na sljedećim izborima, 2005. godine Bandić je koalirao sa HSS-om i HSU-om i osvojio treći gradonačelnički mandat.

- S Milanom Bandićem se intenzivno družim već deset godina, a poznajemo se i duže. Milan je čovjek koji zna raditi svoj posao, ima puno topline u duši i nevjerojatno srce, podržava svoje prijatelje. Uspio je napraviti nešto što malo tko može, razdvojiti prijateljstvo i posao. Ponosan sam što sam mu prijatelj, ali za vrijeme posla on je šef, a ja dio njegova tima. Godi mi kada kaže da moj ured dobro radi - opisao ga je Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo.

Unatoč dobivenim pohvalama, i taj su mandat obilježile afere najviše vezane za sumnjive zamjene zemljišta i pogodovanja Bandićevim kumovima.

Korijeni afere ''Krašograd'', koja još uvijek nije do kraja razriješena, počinju u 2006. godini kada je Zagreb poslovni prostor u Alfirevićevoj ulici nagodbom prepustio Sajmu automobila, koji je polagao pravo na njega, te tvrtki Rabus, koja je osnovana od tvrtke Sljeme, inače u vlasništvu Grada Zagreba. Rabus je potom svoj dio prodao tvrtki Rytec, koja se često spominjala kao posrednik u aferama o zamjeni zemljišta, a koja nekretninu prodaje Todorićevu Grokompu. U lipnju 2007. godine Grad donosi odluku o zamjeni zemljišta na Ravnicama za zemljište u Sesvetskom Kraljevcu, što postaje afera ''Krašograd'', te odluku o zamjeni Todorićeve derutne zgrade u Alfirevićevoj. Tu je zamjenu zemljišta, kao i s tvrtkom Munisom, Geoprojektom i Zagrebgradnjom, Saxumom i Maestrom, istraživao USKOK. Niti jedna istraga do danas nije okončana.

Mnoge afere tijekom Bandićeva trećeg mandata bile su vezane i za Zagrebački holding, koji je osnovan 2007. s ciljem učinkovitog i trajnog obavljanja komunalnih djelatnosti uz maksimalnu zaštitu okoliša i štićenja javnog interesa, što nije spriječilo poskupljenje cijena komunalnih usluga. Kritična oporba u Skupštini Bandića je često prozivala zbog Holdinga, dok je on najavljivao restrukturiranje i bolji rad.

Podnijeto više od 250 kaznenih prijava protiv Bandića

Najveći udarac na Holding bio je 2008. godine, kada je Igor Rađenović, tadašnji direktor Zagrebačkih cesta, prijavio niz nepravilnosti u poslovanju, što je rezultiralo njegovim premlaćivanjem i na kraju smjenom Slobodana Ljubičića, inače Bandićevog bliskog suradnika, s funkcije direktora tvrtke u 100-postotnom vlasništvu Grada.

Bandić u obilasku gradilišta Arene Zagreb. Photo Goran Rusmir

Iste godine Bandićevo je Poglavarstvo kritizirano zbog čestih poslova s tvrtkom Tigra, čiji je vlasnik njegov kum Milan Penava. Preplaćeni poslovi za izvođenje radova na drvenom paviljonu na Tuškancu, te limenoj ZET-ovoj kućici na Črnomercu, a kasnije i WC-ima na tramvajskim okretištima u Dubravi i Dupcu, ponovno su zaintrigirali USKOK, koji je istraživao sklopljene poslove. Tijekom tri mandata, kako je javnosti poznato, protiv Bandića je zbog sumnje na kriminal podnijeto više od 250 kaznenih prijava.

Ipak, mnogi ga hvale zbog realiziranih projekata, izgradnji dječjih vrtića, škola, cesta... Njegov najveći ponos je, kako sam kaže, izgradnja stanova prema projektu Zagrebačkog modela stanogradnje, dok mu je najbolji projekt uređenje Bundeka. Dugogodišnji zagrebački gradonačelnik ne ustručava se istaknuti ni izgradnju Arene Zagreb, čija je budućnost još uvijek upitna, Muzeja suvremene umjetnosti, koji još uvijek nije otvoren, 'oživljavanje' Kozari puteva, izgradnju nove ustanove Hitne pomoći i uređenje Sljemena, a kako najavljuje, želio bi biti na čelu Gradske uprave kako bi realizirao izgradnju Obrtničkog centra, Rukometnog doma, bazena na Sveticama, stanova u Podbrežju, deset umirovljeničkih domova, žičaru i sjevernu obilaznicu...

Njegova najveća neostvarena želja, pak, koju najavljuje još od 2000. godine je referendum za maksimirski stadion, koji još uvijek nije raspisan.