Druže Tito, ljubičice bijela...

Sam je konac rata doveo do najvećega zlodjela u Brozovoj karijeri: pokolji nad domobranima, ustašama, slovenskim bjelogardijcima, crnogorskim i srpskim četnicima i ljotićevcima, te mnoštvom civila koji su pratili «svoju vojsku» (ponajviše vojsku NDH) svrstali su Tita, bez imalo sumnje, u kategoriju ratnih zločinaca - po svim kriterijima koje vrijede u međunarodnom pravu. Dok se pojedinačni ratni zločini u vrtlogu rata još kako-tako mogu razumjeti (iako ne i opravdati), jer je retorzija i osvetničkih pohoda bilo na svim stranama, a rat takvoga profila se ne može voditi po ženevskim konvencijama (koje su ipak poštovane u određenoj mjeri)- masovno ubojstvo više desetaka tisuća razoružanih vojnika i civila, pripadnika njihovih obitelji, često uz sadističko iživljavanje i psihopatska divljanja partizanskih egzekutora, pripada u najmračnija poglavlja europske povijesti i stavlja Josipa Broza u red masovnih zločinaca. Sve priče o tome kako «on to nije znao» bajke su za naivne, kao i pokušaji opravdavanja logora u kojima su maljevima i noževima ubijani bivši vojnici NDH, a «narodne neprijateljice» (najčešće Njemice i Mađarice) silovane i strijeljane mitraljezima u vojvođanskim sabirnim logorima nakon što bi zadobile spolne bolesti (1945. i 1946.)- sve to govori o zločinu takva opsega da bilo kakav pokušaj opravdanja izaziva jedino mučninu. Još je znakovitije da Broz nikad u životu (koliko je poznato) nije pokazao ni znaka kajanja za zločine koje je naredio-što je jedan od najjačih pokazatelja duboke amoralnosti i patološke crte u karakteru koja se, nasreću, poslije nije mogla razmahati u većem opsegu (čak ako se i uzme u obzir Goli otok).

Ovaj gornji ulomak je prepisan iz biografije Josipa Broza Tita na hrvatskom izdanju Wikipedie. Titova biografija na Wikipediji je pisana prema biografiji koju je o Titu napisao britanski političar i književnik Jasper Ridley. Pokojni Ridley je bio i doživotni predsjednik britanskog PEN-a od 1985. godine pa sve do svoje smrti 2004. godine. Ridley je po struci bio odvjetnik, a po političkom opredjeljenju socijalist. Nije imao nikakvog razloga da o Titu laže. Nije imao razloga da ga brani ili napada. Mozak mu nisu prali ni ustaše ni partizani. 

Kao što su to činili nama u "tradiciji dugoj preko 60 godina". Kao što pokušavaju i dalje.

A prava je istina da ovaj narod i ova država nisu nikoga i nikada tražili da u naše ime i za naš račun čini tako stravične zločine. Ni Antu ni Josipa. I tu nema oprosta ni naknadnih povijesnih zasluga. 

A tko god želi braniti tu dvojicu zločinaca, neka ih ne brani u ime Hrvatske.

Hrvatska nije nastala na zločinima, nego unatoč njima. Nastala i opstala na ljudima čija imena nisu okaljana krvlju sugrađana.