FOTO: I kumice na Dolcu imaju antirecesijske mjere

Kriza se jako osjeti, prodaja je slaba. Mi nemamo, građani nemaju. Teško je. Onda moramo popustiti pa im snizimo cijenu, kaže gospođa Kata.

Naranče za četiri kune, mrkve za deset, smokve za 30, domaći matovilac za 70, a rikula za 100 kuna po kilogramu, cijene su koje se kreću na zagrebačkoj tržnici Dolac. Međutim, prodaja stoji. Gospodarska kriza koja je zahvatila gotovo cijeli svijet nije zaobišla niti ''kumice'' na placu.

- Kriza se puno osjeti, prodaja je pala. Prodaje se tek domaća roba - rekao nam je 55-godišnji Đuro na čijem se štandu može pronaći rikula po cijeni od deset kuna za deset dekagrama.

'Kriza traje već 20 godina! Na Dolcu su cijene uvijek povoljne'

S gospodinom Đurom složila se i Danica Novak, ipak zadovoljno trljajući ruke jer joj prodaja limuna ide bolje nego što je očekivala. Kako je kazala, limuni su sada aktualni i jeftini pa se zato i prodaju. Ali, ističe Jozefina (50) sa štanda s voćem, više nitko od Zagrepčana ne gleda kvalitetu. Samo cijene.

Prepucavanja su to sa zagrebačke tržnice Dolac, gdje prodavači većinom uzaludno pokušavaju prodati svoju robu. Građani prolaze, pitaju za cijenu te odlaze, a da ništa ne kupe. No, kako kažu prodavači, razlog za slabu prodaju nije samo recesija. Tu su i trgovački centri, nedostatak parkinga i, kažu, nedostatak novca.

- Kriza traje već 20 godina. Prodaja je pala zbog trgovačkih centara i nedostatka parkinga u centru grada. Nije gospodarska kriza glavni krivac. Na Dolcu su cijene uvijek povoljne. Ali, prodaje nema... - kazali su nam Mirjana i Damir, koji ciklu prodaju za osam, brokulu za 12, a endiviju za 20 kuna.

Samo metar dalje od njih, buni se i 58-godišnji Drago Tojko. Ne toliko zbog recesije, koliko zbog parkiranja u blizini tržnice. Naime, kako tvrdi, prodavači s Dolca u nemilosti su policije, 'pauka' i komunalnih redara, koji im za nepropisno parkiranje tijekom dostave robe iste sekunde pišu kazne.

'Moramo popustiti pa snizimo cijene, samo da ne vraćamo doma'

- Prodaja je pala za sto posto, nema dileme. Tu na tržnici ima 220 klupa i prodavača, a parkirnih mjesta za dostavu tek 30. To je glavni razlog zašto nema prodaje. Nikoga to ne zanima, niti gradonačelnika Bandića niti direktora Tržnica Grada Zagreba. Kako da mi dostavimo svoju robu? Kako da odvezemo ono što ostane? Što bi ih koštalo da postave tablu 'Dostava'? - pita se 58-godišnjak.

Sunčano nedjeljno prijepodne iskorišteno je za kupnju vitamina C Photo javno192

Dotaknuvši se političke slike u Zagrebu, već spomenuta Jozefina kazala je kako bi trebalo glasovati za umirovljenike, jer kada bi se njima povećala mirovina, povećala bi se i prodaja. Međutim, iako se svi slažu da je slaba prodaja posljedica recesije, neki imaju više sreće, primjerice 60-godišnja Neda, koja nam je kazala kako za nju nema gospodarske krize jer dobra roba uvijek nađe kupca.

No, kako bi privukli kupce, mnogi se i cjenkaju. Primjerice, 62-godišnja Kata, prodavačica svježeg sira.

- Kriza se jako osjeti, prodaja je slaba. Mi nemamo, građani nemaju. Teško je. Mi razumijemo njih koji nemaju jer nemaju plaće, nemaju ni zaposlenja. To vodi jadu. Svjesni smo krize, a koliko će ona trajati i tko će opstati, ne znam. Ljudi prolaze tržnicom, gledaju da bi kupili, ali nemaju čime. Onda moramo popustiti pa im snizimo cijenu. Umjesto 30 kuna, koliko stoji kilogram, damo im za 25 kuna, ponekad i za 20. Samo da ne nosimo nazad doma - zaključila je gospođa Kata.