HDZ Zagreb - mjesto obračuna Tomislava Karamarka s Ivićem Pašalićem

Ante Zvonimir Golem je najmanje bitan u priči oko raspuštanja zagrebačkog HDZ-a. Nije glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić pokrenuo akciju podizanja nepovjerenja aktualnom predsjedniku zagrebačkog ogranka HDZ-a samo zato što Golem nije podržao njegovog šefa Karamarka za predsjednika HDZ-a.

Motivi su jači od osvetničkih i za Golemom će zato iz stranke morati otići mnogi. Danas se raspušta zagrebačka organizacija s Golemom na čelu i imenuje povjerenstvo koje će voditi upravo Milijan Brkić. No, teško da će se tu stati. Članovi zagrebačkog HDZ-a vjerojatno će morati prolaziti proces ponovnog učlanjivanja u stranku, a na tome putu mnogima bi se mogle postaviti nepremostive prepreke. Tomislav Karamarko i njegov najbliži suradnik Milijan Brkić ionako ne vjeruju da je Golem taj koji upravlja i vlada zagrebačkim HDZ-om. I nisu jedini koji tako misle.

- Zašto lažeš da je Golem pobijedio sinoć na izborima u zagrebačkom HDZ-u - pitao je autora ovog teksta dan nakon izborne konvencije zagrebačkog HDZ-a u proljeće ove godine Pavle Kalinić, jedan od najbližih suradnika Milana Bandića i jedan od boljih insajdera u zakulisne političke igre u svim hrvatskim strankama

Kako je izborna konvencija zagrebačkih HDZ-ovaca trajala do kasno u noć, a odmah ujutro se održavala i sjednica Gradske skupštine Kalinić je izvjestitelja s tih izbora uhvatio snenog pa je protupitanje bilo i dosta naivno: A tko je onda pobijedio?

- Pa Ivić Pašalić- odgovorio je Kalinić kao iz topa. Naime, bila je javna tajna da su Golema za predsjednika zagrebačkog HDZ-a podržavali gotovo svi bivši HB-ovci koji su se mjesecima prije vraćali u matičnu stranku. Zahvaljujući njihovoj podršci, ali i poznavanju izborne matematike i lobiranja, Golem je suvereno pobijedio. Odužio im se tako što je uskratio svoju podršku Tomislavu Karamarku i pružio je Milanu Kujundžiću u utrci za predsjednika nacionalnog HDZ-a. Par tjedana kasnije Tomislav Karamarko mu je žestoko uzvratio. Na predstavljanju svoje kandidature za predsjednika nacionalnog HDZ-a pred zagrebačkim članovima svoje stranke Karamarko je neuvijeno optužio Golema da iza njega stoji Ivić Pašalić. A suradnja s Ivićem Pašalićem za Karamarka je bila nezamisliva. Jasno je to tada poručio Karamarko svim okupljenima.

Stoga je raspuštanje zagrebačkog HDZ-a postalo samo pitanje vremena onoga trenutka kada je Karamarko izabran za predsjednika nacionalnog HDZ-a. Znali su to i takozvani pašalićevci pa su na stranačkim izborima žestoko podržavali Milana Kujundžića. Znali su da je to jedini način njihova opstanka.

Iako su Karamarku nakon izbora nudili ruku pomirenja, ruka im nije prihvaćena. Čistka je bila neminovna iako su joj se oni odupirali mjesecima. No, vodili su izgubljenu bitku.

I kao što se kod čistki uvijek događa, bit će i puno nevinih žrtava. Brojni su HDZ-ovci, otjerani od Sanadera još prije 10 godina, završili u Hrvatskom bloku Ivića Pašalića više silom prilika nego zbog svojih simpatija prema doktoru s dva prezimena. No, članstvo u HB-u ih je zauvijek obilježilo. Postali su pašalićevci i za njih u HDZ-u nije bilo mjesta za mandata Ive Sanadera, a ni Jadranke Kosor. Neće, kako stvari stoje, za njih biti mjesta ni u HDZ-u Tomislava Karamarka bez obzira tko su, što su i kakve su im biografije.

Pašalićevac je pridjev koji će im trajno biti uteg oko vrata za članstvo u HDZ-u. I neće im pomoći pozivanje na stranački statut i demokraciju. U hrvatskoj politici takve stvari nisu nikada igrale značajnu ulogu. Treba se samo prisjetiti kako je Zoran Milanović prije nekoliko godina iz zagrebačkog SDP-a jednostavno izbrisao nekoliko tisuća članova samo ako se na njih i posumnjalo da su u unutarstranačkim borbama podržavali Milana Bandića.

I zato u glavnom gradu u dvije glavne stranke ništa novo. Čiste se mnogi ljudi da bi neprikosnoveni opstali nacionalni predsjednici.

A to što se ljudi čiste metodama kakve su se pripisivale baš Iviću Pašaliću ( ili Milanu Bandiću) nije ništa neobično niti išta novo. Ni u HDZ-u niti SDP-u nikada stvarno nije ni postojala stvarna demokracija. A brzo su iščezli i svi ideali.

Ostali su samo sebični interesi, ironija i licemjerje bez kraja. I kako se vlada strankama, tako se onda vlada i državom i gradovima.