Je li Davor Bernardić kandidat SDP-a za gradonačelnika Zagreba?

Unutastranački izbori koji se paralelno odvijaju u dvije najveće hrvatske političke stranke neće samo otkriti novog vođu opozicije i potvrditi starog vođu pozicije. Iduća dva mjeseca trebala bi konačno otkriti i koga HDZ i SDP planiraju kandidirati za gradonačelnika Zagreba.

Gradonačelnik glavnog grada Hrvatske je ujedno i druga po snazi politička funkcija u zemlji, odmah iza premijerske. Iako će Ustav gradonačelniku glavnog grada pretpostaviti još i predsjednika države i predsjednika Sabora, ta slova papiru ne mogu se mjeriti s milijardom eura koje svake godine na raspolaganju ima prvi čovjek Zagreba.

Budžet grada Zagreba veći je od budžeta svih drugih hrvatskih gradova i općina zajedno, a Zagreb je jedini grad u Hrvatskoj koji ima i status županije. Tko osvoji Zagreb na lokalnim izborima, osvojio je pola Hrvatske. A Zagrebom trenutno vlada ( iako s okrnjenim ovlastima) ničiji čovjek.

I zato SDP trenutno nema važnije političke odluke u ovom trenutku nego izabrati svoga kandidata. Ionako se zna tko će biti Ivica Račan, a sada treba odabrati tko će biti njegov Milan Bandić.

Iako je uvriježeno mišljenje da je crveni kandidat za gradonačelnika već odabran, je li to baš tako?

Predsjednik zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić se samokandidirao za tu dužnost, ali on tu kandidaturu nije i službeno dobio, a jako puno ljudi u SDP-u bi bili presretni da je nikada i ne dobije. Iako će formalno o njegovoj kandidaturi odlučivati članstvo zagrebačkog SDP-a kojeg Bernardićevi ljudi svakog dana u svakom pogledu sve više kontroliraju, nominalno će oduku o tome donijeti Zoran Milanović samostalno.

Pri tome će si Milanović postaviti dva pitanja: Koliko je Bernardić dobro riješenje za Zagreb, a koliko je dobro riješenje za mene? 

On će u Davoru Bernardiću uvijek više imati prijetnju nego podršku. Još otkako je, onako usput kako samo to on zna, Davor Butković u Jutarnjem listu spomenuo kako se Bernardić okolo hvali prijateljima o jurišu na mjesto Zorana Milanovića, na Iblerovom trgu je upaljena lampica. A od kada je Davor Bernardić suprotno izričitoj volji Zorana Milanovića htio srušiti zagrebački proračun i pri tome je još javno ponizio kolege koji su se volji svoga šefa pokorili, kraj te lampice je postavljena i sirena. Zagrebački SDP-ovci kažu da nikada Zorana Milanovića nisu vidjeli tako bjesnog i glasnog kao na kraju toga dana kada je zbog neposlušnosti pred gradskim odborom stranke izribao svog mlađeg kolegu.

Bernardiću su izrazito neskloni i šef kabineta Zorana Milanovića Tomislav Saucha, predsjednik Sabora Boris Šprem i ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić. Potonja dva su imali i osobnih stremljenja prema Trgu Stjepana Radića, ali vrapci u državi su im bili draži od goluba u gradu. No, samim time što su svoje ambicije u Zagrebu privremeno prekrižili, ne znači da im je Bernardić postao automatizmom draži. Štoviše, sve informacije koje dolaze iz njihovih krugova govore da oni jednako predano rade na traženju novog kandidata za gradonačelnika Zagreba kao na izmjenama saborskih poslovnika ili reformi mirovinskog sustava. Saucha, pak, teško oprašta Davoru Bernardiću njegovo agresivno lobiranje na zadnjim gradskim unutarstranačkim izborima koje je šef kabineta premijera bez imalo krzmanja nazvao stranačkim inžinjeringom. Zbog takvog lobiranja ili inžinjeringa ni neki ljudi bliski Sauchi nisu došli do željenih pozicija.

Dakle, u uskom krugu Zorana Milanovića Davor Bernardić ne može ni uz najbolju volju pronaći čovjeka koji bi premijeru uputio i koju dobru riječ o njemu. S druge strane, u uskom krugu oko premijera ima i ljudi koji su o Davoru Bernardiću montirali filmove u kojima se govori da je on Bandićev plaćenik, da ga sponzorira mafija i da je bio serijski varalica na Zagrebačkom sveučilištu. Ako Zoran Milanović samo upola dijeli mišljenje svojih suradnika, Bernardiću se ne piše dobro.

Ali, zna to sve i Davor Bernardić. Zato se tako agresivno i istrčao sa svojom kandidaturom za zagrebačkog gradonačelnika još dok su mu se stranački protivnici trijeznili od slavljeničkog šampanjca iz prosinca. Bernardiću i njegovim ljudima zato su predstojeći unutarstranački izbori biti ili ne biti. Njihova procjena je da se ni Zoran Milanović neće usuditi suprostaviti mišljenju gradske stranačke baze, osobito ako ta baza bude još brojnija i glasnija nego što je sada.

Bernardiću na ruku ide i činjenica da on u ovom trenutku u stranci nema protukandidata. Osim njega, nitko drugi nije izrazio takve ambicije. Zato se u njegovom stožeru najviše boje jednog čovjeka koji nije niti član njihove stranke.

Josip Kregar je trenutno najozbiljniji takmac Milanu Bandiću za gradonačelnika Zagreba. Tako govore sve ankete popularnosti koje su u glavnom gradu rađene od prošlih lokalnih izbora. Bernardić je na tim anketama obično treći. I te ankete su glavni argument svim Bernardićevim unutastranačkim neprijateljima koji rukama i nogama nagovaraju popularnog profesora sa Pravnog fakulteta da uzme stranačku iskaznicu SDP-a.

Kregar je i sada glavni favorit za novog gradonačelnika, a sa SDP-om iza sebe pobjeda mu je praktički osigurana, rezonira Bernardićeva oporba u SDP-u i teško im je tu argumentaciju osporiti. Barem naizgled.

Josip Kregar je po svojoj političkoj vokaciji ljevičar i ideološki gledano, njemu je članska iskaznica SDP-a prirodni nastavak političkog puta. Ali iako je SDP blizak Kregaru ideološki, nije mu blizak personalno. Kregar nije popularan u Zagrebu zato što je ljevičar nego zato što nije u nijednoj stranci. Osim toga, zbog nepopularnih mjera koje će SDP morati ove godine povući na državnoj razini, treba očekivati da će im pasti popularnost što će se odraziti i na rezultate lokalnih izbora. I Kregar je svjestan da biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba danas zvuči puno primamljivije i bolje nego što će to biti za godinu dana.

I zato Kregar već mjesecima odolijeva nagovorima Šprema, Mrsića pa i Marka Rakara koji bi rado Kregarovu kampanju ovoga puta doveo do samog trijumfa. Kregar zna da će na Rakara javno moći računati i ako ostane izvan SDP-a, a vjerojatno i na tajne glasove Šprema, Mrsića i brojnih drugih SDP-ovaca ( ne bi bilo prvi puta da SDP-ovci javno podržavaju jednog kandidata, a tajno glasaju za drugoga). Ako bi on pak bio SDP-ov kandidat, tada bi se Kregaru moglo dogoditi da postane novi Dražen Budiša. Dobar dio gradskog odbora koji sada podržava Bernardića u lokalnu kampanju bi tada vjerojatno ušao s figom u džepu i Kregar bi odjednom imao pun stožer sabotera ( na radost Milana Bandića koji bi takvu situaciju znao iskoristiti).

Šanse da Kregar uđe u SDP zbog svega gore navedenog su jako male, iako nisu sasvim prekrižene jer on takvu mogućnost nije izričito otklonio. Njega vjerojatno čak i zabavlja osluškivati panične reakcije iz Bernardićevog stožera svaki puta kada se u istoj rečenici spomenu SDP i njegovo ime. Ali više od toga da bude Bernardiću baba roga Kregar u SDP-u nema što tražiti.

Osim Kregara, Bernardiću zasada nitko ne prijeti i njegove ljude može činiti mirnim unatoč očitoj nenaklonosti Iblerovog trga.

Doduše, prošli tjedan se javio i predsjednik zagrebačkog HNS-a Dragan Kovačević. On je SDP-u ponudio koaliciju za lokalne izbore, a kao zajedničkog kukuriku kandidata uz Bernardića kao alternativu predložio je sebe. No, bit će da je novi predsjednik uprave JANAF-a samo htio podsjetiti da nije otišao iz Zagreba. Šanse da on dobije kandidaturu SDP-a za gradonačelnika manje su čak i od šansi koje bi za tu kandidaturu imao autor ovog teksta. Jer prije će se autor ovog teksta ( a to je nezamislivo) učlaniti u SDP nego što će najveća zagrebačka stranka za svog kandidata predložiti manjeg koalicijskog partnera i  k tomu još svojeg bivšeg člana koji je iz SDP-a izašao nakon što se kandidirao protiv Zorana Milanovića.

Zna sve to i Dragan Kovačević, ali i njemu se eto učinilo zgodnim malo iz mraka plašiti Bernardića. Vidio Kregara, pa poželio i on. A Bernardić, pak, već plaća preveliki ceh unutarstranačkih podmetanja. Skoncentriran na to da zadrži kandidaturu SDP-a, Bernardić kao da ne shvaća da mu to neće biti dovoljno da bi postao i gradonačelnik Zagreba. To bi mu vjerojatno bilo dovoljno da se uspio izboriti za prijevremene izbore. Ali vrijeme više ne radi za njega. Protok vremena samo pomaže Bernardiću da učvrsti svoj neformalni status kandidata SDP-a i odmaže njegovim protivnicima da mu pronađu kvalitetnu alternativu. Ali, u Zagrebu vrijeme više ne radi ni za SDP, a ni za SDP-ovog kandidata. U svibnju 2013. godine neće biti dovoljno biti SDP-ovac da bi se postalo gradonačelnik. To će prije postati otežavajuća okolnost.

Glavnim gradom se sve lošije upravlja i u njemu se sve teže i skuplje živi. Za to je glavni krivac SDP koji je na vlasti u Zagrebu već 12 neprekinutih godina. Iako će većinu grijeha SDP-ovci probati prebaciti na Milana Bandića, teško će im ta taktika proći u očima građana. Nemaju više zagrebački SDP-ovci ni zlatnog izgovora da je za sve kriva državna vlast. U svibnju 2013. godine i država će biti oni, a u državi i Zagrebu živjet će se samo teže. Netko će za to morati platiti cijenu. I netko će morati biti krivac.

Davor Bernardić se zasada uspješno bori da baš on bude taj. A u tome onda može očekivati i iskrenu podršku Zorana Milanovića.