Koga je sve Bernardić istjerao na čistac?

Tjerajući lisicu istjerao vuka, kaže stara narodna poslovica, a koja ponajbolje opisuje drugo čitanje i usvajanje proračuna u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Davor Bernardić, mlađahni predsjednik zagrebačkih SDP-ovaca, svjesno ili nesvjesno, tražio je da skupštinska većina ne izglasa proračun i tako se, bez obzira na mogućnost izvanrednih izbora, suprostavi Milanu Bandiću. Na taj način, u stvari, ostao je dosljedan raspravama koje su prilikom prvog čitanja vodili većina SDP-ovaca, svi HNS-ovci, Kregarovci i oporbeni zastupnici, jer usvojeni amandmani u drugom čitanju proračuna nisu ponudili ništa od, sada je očito, alibijske kozmetike.

No, SDP-ovcima nije bilo ni na kraj pameti odbiti proračun i istovremeno sami sebi izbiti skupštinske fotelje. Bernardić je, svojom tvrdoglavom principjelnošću posijao primjetnu količinu panike u vladajućoj većini, i pokazao da iza samouvjerenih izjava o, njima, neupitnoj podršci Zagrepčana i velikoj omraženosti Milana Bandića, stoji ogromna nesigurnost i nevjerica da je tomu doista tako. Boje se novih izbora. Zašto?

Pa, zato što si mogu skratiti, u potencijalnim vanrednim izborima, broj skupštinskih fotelja. Naime, teško je povjerovati da Bandićeva lista ne bi osvojila barem pet skupštinskih mandata, a oni bi po logici stvari išli na uštrb njegove dojučerašnje stranke. E, takav luksuz si Zoran Milanović pred parlamentarne izbore ne može priuštit, jer bi one koji su iskočili iz Skupštine morao namirivati saborskim foteljama, a tu je, zbog Kukuriku koalicije, ionako velika gužva. Plan s Iblerovog trga bio je puno jednostavniji. Izlaziti za skupštinsku govornicu, napadati, osporavati, i izvrijeđati Bandića, pa se malo umiliti Zagrepčanima, socijali i mladim obiteljima, te alibi amandmanima opravdati dizanje ruku za proračun mrskog im Bandića.

Kad, evo ti, „usijane glave“ Bernardića, koji ništa ne razumije, i ne shvaća da ono što oni govore u mikrofon, u stvari, ne misle. Koja i kakva principjelnost? Da su mislili biti principjelni tada ne bi izbacili gradonačelnika Đakova, Zorana Vinkovića, iz stranke zbog koalicije s HDSSB-om, a blagoslovili istovjetnu koaliciju SDP-a, HDSSB, i HSP-a u Slavonskom Brodu. Pozivao se, možda i branio, Bernardić na pokojnog Ivicu Račana citirajući izjavu o izgubljenim izborima i čuvanju obraza. No, izjavljivao je Račan i da su eksperimenti koaliranja s HSP-om zauvijek završena priča, pa je Igor Dragovan u Slavonskom Brodu, ipak, napisao još jedan nastavak.

No, nije SDP i njihovo podržavanje proračuna, vuk kojeg je Bernardić istjerao na čistac. Istjerana vučina je Radomir Čačić. Što li nisu sve izgovorili HNS-ovci na račun Milana Bandića u posljednjih nekoliko godina? Prijetili su Borisu Špremu ako Skupština ne donese odluku o raspisivanju referenduma o smjeni Bandića da će oni skupiti potpise građana i raspisati isti. Prvo čitanje proračuna s gnušanjem su odbacili. I, poslije svega, digli ruku za Bandića, a kontra Bernardića od kojeg su bili, blago rečeno, kudikamo radikalniji. I, sam Radomir se pojavio na radnom mjestu kako bi glasovao, jer Milanovićevi ljudi nisu bili sigurni koliko zastupnika može za sobom povući „nedokazani“ Bernardić. Vanredni izbori? Bože sačuvaj! Zapravo ih ne žele. Je li tako i na nacionalnoj razini? Zoran Milanović, svako malo, traži od Jadranke Kosor vanredne izbore, a, možda, Boga moli da premijerka ne ustane na lijevu nogu i priušti mu ih.