Krenu li rušiti Milana Bandića, SDP-ovci bi mogli srušiti i sebe!

U SDP-u su u velikoj dvojbi: Treba li rušiti Milana Bandića ili ne? Loši rezultati gradonačelnika Zagreba na parlamentarnim izborima iskočili su kao crvena krpa pred očima Davora Bernardića, šefa zagrebačkog SDP-Bandić broj 17 471 neće tako skoro zaboraviti. Toliko je glasova osvojio samo u gradu Zagrebu na parlamentarnim izborima. Ušao je tvrdoglavo u nepotreban rizik i sada mu je samo čekati na odluku SDP-a. SDP po tom pitanju mora donijeti dvije odluke koje su vezane jedna uz drugu. Naime, SDP-ovci moraju odlučiti hoće li izazvati prijevremene izbore za Skupštinu i hoće li raspisati referendum za smjenu gradonačelnika. Za prvu odluku nema puno vremena.

Za manje od dva tjedna je Gradska skupština na kojoj SDP-ova većina mora odlučiti hoće li li prihvatiti proračun Milana Bandića. Gradonačelnik će im izbiti sve argumente iz rukava za rušenje osim jednoga. Kako je Bandić najavio, prihvatit će sve njihove amandmane, a i ZET-u je spreman dati 50 milijuna kuna više nego u prvom prijedlogu proračuna za 2012. godinu. No, istovremeno Bandić najavljuje da oko svog prijedloga utvrđivanja cijena za dječje vrtiće ne misli odustati. To mu je zadnja linija obrane, veli.

Sve se lomi na vrtićima

Ali na tih famoznim vrtićima teško može odustati i SDP. Godinu dana su uvjeravali građane kako je Bandićev model utvrđivanja cijena nezakonit i kako je "sramota za pravnu državu što nadležna ministarstva ne reagiraju". Dok su ta ministarstva bila u rukama HDZ-a, zagrebačkom SDP-u su bili dobar izgovor, ali od nedjelje tog izgovora više nemaju. Ako obje strane po pitanju vrtića ostanu čvrsto ukopane, onda su prijevremeni izbor za Skupštinu neminovnost. Osim ako se Boris Šprem opet ne dosjeti nekog "solomonskog" rješenja kao prije godinu dana. Tada su SDP-ovci prihvatili proračun uz skupštinski zaključak da će se o vrtićima odlučivati kasnije. Znamo čime je ta "mudrost" rezultirala. Svoje stolice su zadržali i SDP-ovci i Milan Bandić, a žrtve su ispali zagrebački roditelji vrtićke djece. I tim zaključkom je počela jedna od najbizarnijih političkih kriza. 

Ako ovoga puta ne bude ni trulog kompromisa ni popuštanja, Zagrepčani će morati opet na izbore. A na tim izborima SDP može malo dobiti, a puno izgubiti. U prvim danima nakon izbora bili su toliko zabavljeni Bandićevim mizernim brojkama da nisu pošteno ni pročili svoje brojke i brojke svojih koalicijskih partnera.

Kukuriku koalicija je na ovim izborima samo u Zagrebu osvojila 198 788 glasova. Na izborima prije četiri godine SDP, HNS i HSU su zajedno osvojili 238 247 tisuća glasova. Drugim riječima, lijeva koalicija je u Zagrebu izgubila 40 tisuća glasova.

SDP u Zagrebu izgubio 16 posto

Kada prođe euforija oko pobjede, mladi šef zagrebačke organizacije Davor Bernardić, morat će objasniti Zoranu Milanoviću gdje su ti glasovi nestali. I usput ga tražiti da mu dopusti da već na proljeće SDP krene u novu zagrebačku avanturu. Sada imaju uvjerljivu većinu u Skupštini koju teško mogu nadmašiti. Prije će biti da će na prijevremenim izborima dobiti koji mandat manje jer će po prvi puta u Zagrebu dobiti i ozbiljnu lijevu konkurenciju. Dosada su ih napadali uglavnom zdesna. Laburisti će teško propustiti svoj nalet popularnosti da pokušaju još jednom iznenaditi i na zagrebačkim izborima.

SDP-ovci imaju stabilnu većinu u Gradskoj skupštini i zahvaljući zastupnicima Tatjane Holjevac, jedinoj zagrebačkoj političarki koja se uspjela izblamirati više od Milana Bandića. Njena nezavisna lista je osvojila svega 0,6 posto glasova. SDP se mora zapitati je li njenom izbornom krahu kumovala i činjenica da je SDP "sredio" Tatjani Holjevac najveću plaću u državi. SDP je praktički kupio odanost Tatjane Holjevac tako što joj je dvojbenim tumačenjima zakona osigurao da istovremeno prima i plaću i naknadu za volontiranje. Ta nemoralna trgovina nije bila predmet rasprave na nacionalnim izborima, ali na zagrebačkim sigurno hoće. I SDP-u glasove donijeti neće. Veliko je pitanje hoće li i Tatjana Holjevac opet uspjeti ući u Zagrebačku skupštinu i osigurati "jeftine" ruke potpore SDP-ovcima.

Malo saveznika, puno protivnika

SDP-u će u ponovnom osvajanju zagrebačke vlasti zasmetati više nego prije i HSLS. Iako su izgubili status parlamentarne stranke, HSLS-ovci su jedina stranka zastupljena u Gradskoj skupštini koja je osvojila više glasova u Zagrebu na ovim nego na prošlim izborima. Osvojili su skoro jednako glasova prošle nedjelje kada su izašli samostalno kao i prije četiri godine kada su išli u koaliciji s tada puno jačim HSS-om.

Tu je i Josip Kregar, aktualni potpresjednik Skupštine. Iako je na ovim parlamentarnim izborima bio na listi SDP-a, on je kao potpredsjednik Gradske skupštine o SDP-u i dalje neovisan. Oni mu u Skupštini nisu ni izborili mandat i on se shodno tome i ponaša. Nema nikakve naznake da će se to promijeniti. Uostalom, nema ni razloga kada on već godinu dana uvjerljivo vodi u anketama koje prognoziraju novog zagrebačkog gradonačelnika.  Ako netko misli da ga je SDP kupio saborskom foteljom, gadno se vara. Kregar se SDP-u odužio i dovoljno već i time što se nije samostalno kandidirao na ovim izborima.

U biti, SDP-u će na prijevremenim zagrebačkim izborima, ako do njih dođe, najmanja prijetnja biti HDZ (osim ako ne promijene predsjednika), a svi ostali su im trenutno velika nepoznanica. Zagrebački HDZ je ipak jedna zasebna i vrlo tragična priča. Oni su na ovim izborima, pod vodstvom Gordana Jandrokovića, u Zagrebu uspjeli osvojiti "čak" 83 239 glasova. Na prošlim izborima su u glavnom gradu osvojili 140 099 glasova. Znači, Jandroković je "uspio" u Zagrebu ono što čak ni Jadranki Kosor nije uspjelo u cijeloj Hrvatskoj: prepoloviti glasove HDZ-a. No, Jasen Mesić bi te brojke lako mogao vratiti, pa i prebaciti. Ako se ujedine ( valjda su nešto i naučili), u Skupštinu će lako i pravaši jer su obje njihove liste na ovim izborima bile bolje od Bandićeve.

Što se Beri snilo, Zokiju se htilo

Tu su i HNS i HSU, nacionalni partneri SDP-a. Oni također imaju zastupnike u Zagrebačkoj skupštini, a pitanje je koliko se njima ide u prijevremene izbore. Ako neće Davor Bernardić, valjda će ih o tome nešto pitati Zoran Milanović. A upravo je on u čijim rukama isključivo leži sudbina zagrebačke gradske vlasti. Bez obzira na želju i nestrpljivost Davora Bernardića, Milanović će morati dobro odvagnuti koliko mu odgovaraju izbori u Zagrebu dok pokušava stabilizirati zemlju,  formirati Vladu, preuzeti javne tvrtke i održati referendum za EU. Uostalom, ni raspuštanje Skupštine nije cilj sam po sebi nego tek prvi korak. A da bi ostvario cilj, odnosno referendum za smjenu gradonačelnika, potrebno je mijenjati zakone. SDP sada ima za to potrebnu većinu, ali želi li doista mijenjati tako važne zakone na brzinu i bez ikakve javne rasprave samo zato da bi srušili Milana Bandića. Hoće li svoje saborske mandate početi ponašajući se poput HDZ-ovaca?

Uz sve to, Bandića moraju rušiti do svibnja jer inače sve nema više smisla. Poslije svibnja Bandić ulazi u zadnju godinu mandata, a izazivati prijevremene izbore u zadnjoj godini je zaista suludo, skupo i nepotrebno. Dakle, ako SDP krene na Milana Bandića to će sve morati izvesti paralelno s referendumom za ulazak u EU. Kako SDP očekuje da postigne konsenzus s oporbom po tom pitanju ako istovremeno misli s njima politički ratovati u glavnom gradu? Pitanje je kako će i u EU gledati na to što SDP riskira uspjeh referenduma o ulasku u EU političkom bitkom u glavnom gradu.

Desnica na braniku gradonačelnika

Zoran Milanović ima mnogo razloga da ne produbljuje političku krizu u Zagrebu i samo jedan da to učini. Naime, to ga moli Davor Bernardić. A Bernardić tom akcijom puno politički riskira. Ako bude rušio proračun, moći će ga rušiti samo zbog odluke o vrtićima. Drugog razloga mu Bandić neće dati. A tada će protiv sebe imati četrdesetak tisuća roditelja koji po Bandićevom modelu ne plaćaju ništa ili plaćaju manje nego što bi plaćali po SDP-ovom modelu. Ako SDP-ovci doista misle da će oni glasati za SDP bez obzira što će ih taj glas koštati 400 kuna mjesečno, mora da se od nedjelje još nisu otrijeznili.  Tih 40 000 roditelja i njihova rodbina itekako znaju razliku između parlamentarnih i lokalnih izbora. I znaju tko odlučuje o kojim cijenama.

Osim roditelja, u SDP-u podcjenjuju strah desnice od "crvene Hrvatske" ma kako on iracionalan bio. A trenutno je Hrvatska vrlo crvena. Crvene se sve poluge vlasti, osim jedne: stolice gradonačelnika Zagreba. 

Iako Bandiću širenje straha od crvenih nije pomoglo prije dvije godine, sad mu ta priča ima puno više smisla. Koliko god mu izborna nedjelja donijela gorčine, ponedjeljak ga je ojačao. Tog se dana on probudio kao jedina značajna hrvatska institucija koja nije crvena. A to u očima desnice vrijedi ipak nešto više od 17 471 glasa.

I zato će u SDP-u dobro morati razmisliti prije nego što krenu u njegovo rušenje. Moglo bi im se dogoditi da i uspiju. Ali da pritom sruše i sebe.