Monopol na domoljublje

Na domoljubnom tržištu HDZ je jedini ponuđač proizvoda zvanog domoljublje. I takoreći, emocionalni ucjenjivač.

Iako je od glazbeno scenskog „pogodi me obećanjem“ spektakla HDZ-a u Ciboni prošlo neko vrijeme, još mi se muva po mislima rečenica koja je tamo izgovorena od dr.Ive. Ta rečenica glasi: “Ako si domoljub (hm, ili domoljubkinja?), glasati ćeš za HDZ“!

Što bi to trebalo značiti? Da zapravo svi mi koji glasamo za druge stranke nismo domoljubi i ne  volimo svoju zemlju! Svi mi ostali, a ima nas, smo svrstani u kategoriju onih koji ne vole Hrvatsku niti prema njoj imamo jake osjećaje koji bi se mogli mjeriti s veleuzvišenim osjećajima ljubavi prema vlastitoj domovini koje npr. imaju glasači/ce HDZ-a.

HDZ je jedini ponuđač domoljublja?

Znači, na domoljubnom tržištu, da se izrazim ekonomskim pojmom, HDZ je jedini ponuđač proizvoda zvanog domoljublje. I takoreći, emocionalni ucjenjivač. Jer svatko tko ne glasa za njih, bi se trebao osjećati krivim jer dovoljno ne voli svoju zemlju. CCCC, opet vrlo opasna teza. Ili u krajnjem slučaju, ne nudimo ništa posebno, opet ćete gledati stari film, ali glasat ćete za nas jer ste domoljub.

Sjećam se, davno sam čitala knjigu o političkoj psihologiji i ona me naučila razlikovati pojmove nacionalnog osjećaja i nacionalizma.

Nacionalni osjećaj je nešto sasvim prirodno i svojstveno većini ljudi koja živi u jednoj zemlji jer zapravo proizlazi iz ljudske potrebe za pripadanjem.

Dakle, ja sam Hrvatica, tu sam rođena, nemam potrebu to nikome nametati niti se time posebno hvaliti. Hm, moram priznati da postoje situacije kada više osjećam tu nacionalnu pripadnost, a to je kada putujem po bijelom svijetu pa uz moju osobnu identifikaciju (ime, prezime, profesija) se i zbog jezičnih barijera i geografskog smještaja provlači crta moje nacionalnosti. Druga situacija kada se moj nacionalni osjećaj poveća do visokih frekvencija je kada netko, u krajnjem slučaju neki nacionalist, počne minorizirati sve ono što se dogodilo mojoj zemlji i što sam ja proživjela još kao dijete. Kada počne vrijeđati moju naciju, tada sam spremna braniti.

Ako ne slušam Thompsona, ne znači da ne volim svoju državu

Nacionalizam je pak kada taj nacionalni osjećaj naraste do neslućenih granica nekritičkog sagledavanja stvari koje čini tvoja nacija i podcjenjivanja svega onoga što čini drugu naciju, drugu državu. Po mom vlastitom sjećanju, nacionalizam nije nikada donio ništa dobro. Moja bježanja u skloništa, strahovi, zračne uzbune, bombardiranja… sve je to još živo u svakome od nas. Ali to ne znači da ja moram postati nacionalistica i da ako ne slušam Thompsona i ne glasam za HDZ, nego sam članica SDP-a, ne volim svoju državu. Ta predizborna retorika previše mi podsjeća na 90-te, kada nisam bila političko biće, više teenagersko biće koje je ipak shvaćalo da postoje VELIKI Hrvati i mali Hrvati. I crveni vragovi…zatvaranja urbanih klubova i nametanja grand prodakšn muzike za široke lakomislene mase.

Plašile su me crne mase ljudi

Bila sam baš u Maksimiru kada je bio koncert od M.P. Zvanog po nekoj puški… baš asocira na mirnog mladića umjetnika koji širi mir i razumijevanje… Taman sam sjedila na kavi i gledala more i more mladih u crnom kako se slijevaju prema stadionu. Te crne mase ljudi su me fakat plašile. Gdje god da se okrenem, samo netko u crnom oko mene. Dernjava, alkohol, flaše, urlikanja, simboli davnih vremena na nejakim plećima djece rođenih taman kada sam ja završavala prve razrede osnovne škole…Ponese me tada ona stara teorija o međugeneracijskom prijenosu nasilja (znate ono, da su zlostavljači i sami jednom bili zlostavljani) te mi sve učini tako jasnim. Vrijednosti se prenose iz vlastitog doma, nije to ništa novo, ali je novo da je Thompson mjerna jedinica domoljublja. Ja nisam bila na koncertu niti itko koga znam. Je li nas to čini manje domoljubnim? Možda nismo ljubitelji tog pastirsko quasi rocka s primjesama etno folka!

Što ako npr. volimo LET 3? Mislim, taj LET 3 mi je oduvijek bio fantastičan, još od kada sam kao klinka uletjela na njihov koncert u Kulušiću gdje je trometarska kokoš bila glavna zvijezda na stageu. Tada sam skužila da su spremni na sve, pa i objavljivanje albuma bez ijedne pjesme, ili na obrađivanje slavne opere Ero s onoga svijeta koja je deset puta bolje zvučala nego u maniri M.P. Zvanog po nekoj puški!

Zamislite LET 3 u najboljoj maniri domoljubnika

Zato s ovog javnog mjesta poručujem ovim umjetnicima koji su spremni eksperimentirati sa svim oblicima i vrijednostima društva, da je možda došlo vrijeme da snime album domoljubnih pjesama. Za nas koji ne slušamo M.P, niti volimo biti u crnim hordama, ne glasamo za HDZ! Zamislite taj album, LET 3 u najboljoj maniri domoljubnika koji s bine slavi hrvatstvo!

U nešto drugačijem ritmu. S drugačijom publikom. Bez ustaškog znakovlja. Bez odlazaka poslije koncerta u prvu slobodnu birtiju gdje se ljubi Pavelićeva slika. I pjevaju pjesme o logorima.

Uvedite nas u novu eru domoljublja! Tamo gdje me nitko ne ucjenjuje da nisam domoljubna ako ne glasam na „ONE MAN POLITICS SHOW“, ako ne slušam puškovite pjevače! Dosta nam je monopola na domoljublje! Dajte nam napokon to 21. stoljeće!