Autor: Tomislav Galović AUTOR Tomislav Galović
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

23. VELJAčE 2012. 12:51h

Objavom popisa dužnika otvorit će se vrata pakla

Foto

Zagreb
3

Tekst

Put u pakao popločan je dobrim namjerama, rekao je davno neki mudri Kinez koji nije mogao poznavati Slavka Linića, Zorana Milanovića, Dragutina Lesara i Jadranku Kosor.

Iako se to četvero političara o malo kojoj temi mogu konsenzualno složiti, ovih su dana i više nego složni da se javno objavi popis svih hrvatskih poreznih dužnika. Hrvatska se ne prestaje zgražati nad podatkom da državi porez duguje 1.7 milijuna poreznih obveznika. Sve zajedno 50 milijardi kuna.

I nakon što je Slavko Linić objavio te podatke, očekivano je bilo da će sa simpatijama biti dočekana njegova ideja da se popis dužnika javno objavi kao nacionalna lista srama. Iako bi se na toj listi trebalo naći pola Hrvatske, dojam je da se cijela Hrvatska zalaže da se popis objavi. Pa i ona polovica koja bi se na njemu trebala naći. I nitko da se zapita je li ta polovica Hrvatske pokajnička ili autodesruktivna?

Nažalost, bit će da dobar dio te Hrvatske ni ni sluti da se na tom popisu nalazi. Da napravimo javnu anketu među svim nedavno otpuštenim radnicima podržavaju li oni objavu tog popisa, vjerojatno bi preko 90 posto njih odgovorilo potvrdno. A upravo će oni na tom popisu biti i najzastupljeniji.

Većina hrvatskih tvrtki koje su propale ( a najbolji primjer je Kamensko) mjesecima, pa i godinama prije svog kraha nisu uplaćivali poreze i doprinose na plaće radnika. A lukavi hrvatski zakoni kažu da je platac tih davanja na radnika tvrtka, ali porezni obveznik i dužnik je radnik.

Malo koga je zanimala ta podjela na porezne platce, obveznike i dužnike osim samih poreznika. Ali terminologija će, ako se popis srama objavi, naglo zainteresirati i zaboljeti mnoge.

Svi oni radnici kojima poslodavac nije uplatio porez ili doprinose, porezni su dužnici. I naći će se na listi srama. Uz njih će se na listi srama naći i poduzetnici koji doprinose i poreze nisu platili jer im je država ostala dužna puno više novaca nego što su oni dužni državi. A u Hrvatskoj, da odmah upozorimo na tu divotu strane poduzetnike, nema prebijanja međusobnog dugovanja s državom.

Ako država nekoj tvrtki duguje 20 milijuna kuna ( a takvih slučajeva ima), ta tvrtka je državi morala poslati račune u kojima stoji i PDV. Na iznos od 20 milijuna kuna to je blizu pet milijuna kuna PDV-a. I ta tvrtka je dužna državi tih pet milijuna iako joj država nije još uplatila ni kunu od ovih 20 milijuna kuna duga. I ta tvrtka će otići u stečaj, a njen vlasnik će biti pribijen na stup srama.

Primjenujući analogiju po kojoj bi neki porezni dug izjednačili s krađom, taj će poduzetnik još biti optužen i da je ukrao tih pet milijuna kuna. Samo zato što je bio budala koji je lakovjerno poslao svojoj državi fakture na vrijeme, bit će označen kao kradljivac nad čijom će se "krađom" zgražati istinoljubivi i pošteni hrvatski političari zbog kojih je propao i taj poduzetnik, a i svi njegovi radnici koji sa svojim šefom neće dijeliti samo mjesto u redovima nezaposlenih, nego i na listi srama.

Da do kraja ogolimo ove dobre namjere naših političara valja iskreno reći tko će se naći na toj hrvatskoj listi sramote. Na listi sramote će se naći samo privatna Hrvatska. Naći će se privatni poduzetnici i njihovi radnici; sadašnji, bivši i otpušteni. Ako državne tvrtke, ministarstva, općine, gradovi i županije i ne plaćaju poreze i doprinose na vrijeme, mislite li da će to političari ikada priznati?

Hrvatska ministarstva, općine i gradovi plaćale su (ako jesu) svoja davanja samo zato što su novce dobivali od te privatne Hrvatske. Ni najljeniji, ni najnepošteniji ni najkorumpiraniji državni službenik neće se naći na toj listi srama. Ni jedan hrvatski političar se neće naći na toj listi srama.

Na listi srama će se naći ta korumpirana, pohlepna privatna Hrvatska od koje ta poštena i radišna javna Hrvatska živi. Na listi srama će se naći privatna Hrvatska kojoj su se od početka krize plaće i radna prava srezale na pola samo zato da bi javna Hrvatska i dalje mogla uživati u luksuzu da nikome nije dužna. Na listi srama će se naći oni ljudi koji ni uz najbolju volju, ni uz najčasnije namjere ne mogu od svoje plaće uštedjeti 100 tisuća eura u četiri godine kao što to uspijevaju SDP-ovi ministri. Na listi srama će se naći ona Hrvatska koja nije upala u taj famozni Plan 21 koji obećava život bez duga.

I onda će jednog dana neki državni službenik, koji će se dosađivati za vrijeme radnog vremena, prosurfati malo po stranicama Ministarstva financija ne bi li po dobrom starom jalnom hrvatskom običaju tamo pronašao kojeg susjeda. I ugledat će ime susjede za koju nikada nije doznao što radi, ali zna da je uvijek bila dobro obučena.

- Ima za odjeću, a nema za platiti porez. Koja kradljiva kučka - prezirno će otpuhnuti taj službenik u pravedničkom zanosu tijekom pauze između nerada, a zatim ispuniti zahtjev za isplatu naknade za odvojeni život jer netko valjda mora platiti što on jadnik u nejakim tridesetim godinama svog života živi odvojen od roditelja.

A ta kradljiva kučka, zbog koje je njemu osnovna plaća samo tričavih desetak tisuća kuna, će po svojoj prilici biti radnica Kamenskog. Bila je prevarena, iskorištena i odbačena. Sada će biti i javno osramoćena. Bit će označena kao osoba zbog koje je propala Hrvatska. Možda ju i Nino Pavić raspali preko nekih svojih novina na mnogonakladniji stup srama. To bi bilo, rekli bi cinici, poetska pravda. 

Privatna Hrvatska gubi sve više poslova i novaca, ali dosada je uglavnom trpjela i šutjela. Što će napraviti kada bude i osramoćena? Što će napraviti kada ostane bez ikakve nade ili izlaza, kada će nemoć nužno morati ustupiti prostor bijesu? To je prvo pitanje koji si trebaju postaviti svi hrvatski političari s dobrim namjerama.

Između privatne i javne Hrvatske već duže vrijeme tinja sukob i nepovjerenje, a objava popisa poreznih dužnika bi mogla biti kanta benzina na nepromišljene iskre koje frcaju od političara.