Oda gadosti

Gospodine Ivankoviću, Coca-Cola se ne financira iz gradskog proračuna; s druge strane, vaša plaća – da.

Dugogodišnji i (pre)česti ispadi našeg poštovanog gradonačelnika doveli su građane Grada Zagreba do svojevrsne letargije, kad je riječ o kršenju njihovih prava. Međutim, na posljednji iskaz gradonačelnikove samovolje zaista su rijetki ostali ravnodušni. Naime, pišem o, sad već kultnim, Bandićevim oglasima u dnevnim tiskovinama, kojima on, eto, pokušava reći istinu zagrebačkom puku, da ne bi slučajno živjeli u zabludi.

Dakle, za one neupućene, o čemu se radi? Ovi oglasi zapravo su reakcija gradskih čelnika na neke napise u novinama kako je zagrebački Holding, s kojim se čak i sam gradonačelnik poistovjećuje, prije nekog vremena podijelio velik broj otkaza, od kojih su njih oko 350 dobili invalidi odnosno starije osobe. To se nekoliko dana provlačilo po novinama, da bi cijenjeni gradonačelnik odlučio poraditi na svom imageu, a sve na račun zagrebačkih poreznih obveznika. Tako je donio odluku o objavljivanju plaćenih oglasa u dnevnim tiskovinama, a sve kako bi Zagrepčani imali priliku saznati istinu o načinu kako se upravlja njihovim Gradom. Da je konačno istina o upravljanju Gradom Zagrebom izišla na vidjelo, to svakako stoji, ali da prosječan građanin zaista uvidi kako se troši njegov novac, navedeni oglas ne mora ni čitati.

Ako imamo na umu da osnovna cijena oglasa u Jutarnjem listu iznosi oko 30.000 kuna, a u Večernjem više od 37.500 kuna, vidimo da se radi o zaista pozamašnoj svoti našeg novca kojim ćemo platiti ''istinu''. Međutim, to je samo vrh ledene sante. S obzirom na izabranu poziciju u novinama (prednje stranice), i to da je oglas u boji, gradski čelnici odlučili su se za jedan od najskupljih načina oglašavanja. A tu je i činjenica da će se oglasi objavljivati devet dana zaredom, što konačnu sumu uzdiže do vrtoglavih pola milijuna kuna, a vjerojatno i više. Međutim, možda je ono što najviše plaši stanovnike Grada Zagreba izjava poštovanog gradonačelnika kako će za oglase ubuduće izdvajati ''koliko god bude potrebno''.

Treba reći kako ova praksa kod našeg cijenjenog gradonačelnika nije nova; naime, prije nekoliko godina napravio je nešto slično, objavivši oglas ''Istina je'', za koji je dobio i sudsku opomenu. Dakle, ne radi se samo o politički neprihvatljivom ponašanju, već i o ponašanju koje je pravno sankcionirano, ali izgleda da je naš moćni gradonačelnik moćniji i od same sudske vlasti i pravnih odredbi. Možda je u svemu ovome najtužnija izjava Bandićevog glasnogovornika, gospodina Ivankovića, koji je priznao da pojma nema koliko će ovi oglasi ukupno koštati, a niti koliko je otpočetka mandata oglasa objavljeno. Međutim, smatra da je tih nekoliko stotina tisuća kuna, kako kaže, “kikiriki” spram iznosa koji velike kompanije troše na takve oglase. Pritom je spomenuo multinacionalnu kompaniju Coca-Cola, koja na promoviranje svog branda troši više od 50 posto svog proračuna. Iz toga je njegov zaključak bio da može valjda i Holding potrošiti koju stotinu tisuća kuna kako bi upoznao javnost s onim što rade tvrtke.

Ispred zgrade Gradskog poglavarstva kao da je zavladalo kolektivno ludilo: više se ne razlikuju javne, gradske tvrtke od privatnih poduzetnika ili kompanija poput Coca-Cole. Gospodine Ivankoviću, Coca-Cola se ne financira iz gradskog proračuna; s druge strane, vaša plaća – da! Gradska uprava je izgleda zaboravila da se Coca-Cola financira sama, a prosječnog stanovnika Zagreba ne zanima koliko će ta kompanija potrošiti na reklame. S druge strane, u Zagrebu se tiskaju i gradske novine, pa se postavlja pitanje zašto ta famozna ''istina'' nije u njima objavljena besplatno?

I tako će stanovnici grada Zagreba ponovo platiti tuđe greške, i to nepunih mjesec dana nakon što je grad, zbog manjka novca u ''kasici-prasici'', morao dignuti cijene vode, parkinga i ''nekih drugih sitnica''. Zaista, Bandićeva strategija je nepogrešiva: ako ga naljutiš, on će uzeti novac iz gradskog proračuna, pa će si platiti oglas! Pa neka ga sad stanovnici Grada Zagreba samo i dalje ljute…! A tu je i sasvim ono drugo pitanje koje sa sobom povlači činjenica plaćenog oglasa! Čak i da pustimo na stranu to da građani Zagreba plaćaju informacije na koje, po Zakonu o pravu na pristup informacijama, ionako imaju pravo; čovjek se mora zapitati kakva je to ''istina'' ako se njezino objavljivanje mora platiti? Mi iz tih oglasa ne saznajemo istinu, mi saznajemo o ''nečijoj istini'', istini onoga koji je odlučio platiti njezino objavljivanje. Kakva je to onda istina?! Smatram da se ovdje radi o najgrubljoj manipulaciji demokratski izabrane vlasti. A ta vlast, iako demokratski izabrana, počinje iskazivati mnoge pokazatelje autoritarnosti, poput proizvodnje vlastite istine.

Ako je išta dobrog proizašlo iz ove tužne priče, to je činjenica da se konačne sve jače dižu glasovi stanovnika Zagreba, koji traže da se istraži poslovanje Grada i da Financijska inspekcija učini svoje. I sami nalazi Državne revizije govore kako je Zagreb perjanica u provođenju nezakonitosti. Gradonačelnik je ovakvim potezima izgubio kredibilitet, čak i kod svojih najgorljivijih obožavatelja, i sve mi se čini da je najbolji pokazatelj cijele ove situacije izjava jednog od tih obožavatelja; naime ''samo se vi prepucavajte s našim parama, i to je dio štrika s kojeg budete uskoro samog sebe objesili!''.

Alenka Košiša Čičin-Šain