Politička higijena

Mi smo trebali i morali izgubiti prošle izbore. To je dobra stvar i to je, uostalom, pitanje političke higijene - izjavio je bivši saborski zastupnik HDZ-a Goran Marić u emisiji Opasne veze Tihomira Dujmovića.

Marić je jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji glavne uzroke poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima ne traži u vanjskim neprijateljima, Mladenu Bajiću ili medijima. Marić govori o grijesima vlastite stranke te zaključuje kako zbog svega što su napravili bolji rezultat nisu ni zaslužili i da bi sve osim izbornog poraza bilo loše za Hrvatsku, ali i njihovu stranku.

Dok je Marić priznavao grijehe činjenja, u emisiji Gledaj dalje Mladenke Šarić kandidat za predsjednika zagrebačkog HDZ-a Drago Ćaleta priznao je grijehe nečinjenja iako, kao ni Marić u nelegalnom bogaćenju, osobno u tome nije sudjelovao.

HDZ u Zagrebu nije radio ništa. Nisu bili prava oporba i nisu se trudili, priznao je pedijatar ono što je jasno i njegovim pacijentima.  Grad su namjerno puštali u izbornim utakmicama Milanu Bandiću jer su vjerovali da je Milan Bandić više njihov nego SDP-ov. Ne  možemo to nazvati nesportskim ponašanjem jer da je utakmica bila sportska namjerno puštanje bi odvelo do zatvora a ne do oporbenih klupa. To namjerno puštanje je bilo nemoralno, ali prije svega je bilo glupo i naivno.

Kada je SDP u Zagrebu u devedesetim godinama imao manje članova nego što Dinamo ima danas gledatelja, Ivica Račan je, kao iznimno praktičan čovjek, među tom nekolicinom precizno podijelio zadatke. Jedinom preostalom Hercegovcu u partiji dao je istodobno tri nemoguće misije: osvojiti Zagreb, Crkvu i branitelje. Bandić se zadatka prihvatio fanatično. 

I nitko ne može poreći da ga je odlično odradio. Od tada je veliki vjernik, a postao je i nesebični prijatelj svim viđenijim hrvatskim generalima. Leđa im nije okretao ni ako bi se našli iza rešetaka. Jedino purgerski naglasak nije do kraja usavršio. Nije ni čudo što je ponekad izgledao kao najveći HDZ-ovac poslije Franje Tuđmana iako je Bandić samo predano radio što mu je predsjednik SDP-a povjerio. Račan ga je javno grdio, a tajno grlio. Najljepše ih je bilo vidjeti skupa na izbornim listama. Gdje je Račan bio prvi, Bandić je bio drugi. Vječni drugi unatoč svim ukorima i žutim kartonima. Da se za svakog birača u SDP-u ponešto nađe.

Predstava je bila osobito uspješna u Zagrebu i izvodi se već 12 godina. Problem je, međutim, što karte svih ovih godina plaćaju samo nestranački Zagrepčani i što su one svake godine sve skuplje.  Socijaldemokratska partija Zagrebom vlada suvereno 12 godina, a gradom se sve lošije vlada i upravlja.

Cvate jedino industrije politike, kako je napropuzivniju gospodarsku djelatnost u Hrvatskoj nazvala Mirjana Kasapović. Grad Zagreb je u toj industriji prava lokomotiva Hrvatske.

U Zagrebu rastu samo cijene javnih usluga te plaće i honorari gradskih političara. Jedina, ali doslovce jedina, stavka iz gradskog proračuna koja se isplaćuje avansno je naknada za rad političkim strankama u Zagrebu. Tih nekoliko milijuna kuna dobivaju na stranačke račune, a drugih nekoliko milijuna kuna na osobne račune. Kao naknade za osobni rad u Skupštini. Dobro je što su volonteri. Ali i da nisu, pitanje je bi li bili skuplji.

Nikada toliko gradskih zastupnika nije istovremeno bilo zaposleno u gradskim poduzećima kao danas. Nikada se toliko zaposlenica ili zaposlenika Holdinga nije moglo pohvaliti činjenicom da su im suprug ili supruga, brat ili sestra, otac ili majka saborski ili gradski zastupnici. I nikada se ti zaposlenici nisu mogli pohvaliti toliko većim plaćama od hrvatskog prosjeka.

Direkcija Holdinga, koja do prije par godina nije ni postojala iako su postojala i jeftinije radila sva poduzeća u njenom sastavu, sastavljena je od političke kreme SDP-a i njihovih političkih partnera. Koštaju Zagrepčane godišnje više nego što će se uštedjeti najavljenim rezanjem plaća za svih 12 tisuća gradskih službenika.

Ili dizanjem cijena karata tramvajskog prijevoza. 

Unatoč sve većem nesrazmjeru između standarda gradskih političara i građana, SDP i dalje smatra da će i za godinu dana dobiti povjerenje Zagrepčana. Rugaju se i pomisli da bi mogli izgubiti. 

Nema gore stvari po neko društvo od njegove vlasti koja vjeruje da je nesmjenjiva. SDP u Zagrebu to misli već predugo iako sami za to nisu odgovorni. Za to je kriv najviše HDZ. A zaslužan Milan Bandić.

I zato treba li vlast u Zagrebu mijenjati i nije prava dilema. To je pitanje političke higijene.