SDP-ov povratak Bandiću u tri koraka

Presedansko SDP-ovo imenovanje stručnjaka da zastupaju Zagreb i Zagrepčane u Holdingu može izgledati kao veoma uspješan i odgovoran potez na prvi pogled, no iskustvo i političke okolnosti govore da će i taj eksperiment kratko potrajati. I nakon što smo jedini kontaktirali sve troje imenovanih, ali razgovarali i sa SDP-ovcima koji podupiru i ne podupiru taj potez, teško je zaključiti da se radi o trajnom rješenju koji će zaista poboljšati poslovanje Holdinga.
Štoviše, prije se radi o prijelaznom rješenju u konačnom povratku SDP-a i Davora Bernardića na put Milana Bandića sažetom u sintagmi: Skupština, to sam ja!

Treba samo pogledati kako je do imenovanja došlo, ali i ukazati na probleme koji s njima dolaze. A njih je zaista čitav niz iako su u kao predstavnici Zagreba imenovani vrsni stručnjaci iz financiranja poduzeća, računovodstva i radnog prava. Probleme možemo podijeliti na operativne i političke.

U operativnom dijelu najveće je pitanje odgovornosti.
Troje stručnjaka predstavljaju Zagreb i moraju donositi jednoglasne odluke o strategiji Holdinga, provjeravati provodi li se ona i na kraju godine odlučiti treba li upravu smijeniti ili je dobro radila. Njih troje se uopće ne poznaju, a trebaju radit jednoglasno. Zatim, komu oni odgovaraju i tko preispituje njihove odluke? To bi trebala biti većina u Gradskoj Skupštini, dakle politika koju su građani izabrali da obnaša vlast. Ali oni su u Holding imenovani ne kao političari, nego kao stručnjaci koji će objektivno odlučivati sami i na osnovu svog iskustva i znanja. Bez političkog utjecaja. Je li to moguće? Teško.
Paradoks? Svakako.
Uzmimo samo primjer plana poslovanja za sljedeću godinu koji će uskoro biti usvajan. Njega će predložiti Ivo Čović, predsjednik uprave. Korigirat će ga i odobriti Nadzorni odbor u kojem su stručnjaci, te Skupština tvrtke u kojoj su drugi stručnjaci. I to bi trebalo biti to. Gradski političari bi u potpunosti trebali biti isključeni iz odluke gdje će se investirati i kako će se voditi tvrtka koja je krvožilni sustav grada. Formalno bi se, dakle trebalo odlučivati bez onih koje smo izabrali da odlučuju i vode Grad.
Već kod plana poslovanja će nastati prvi problemi u funkcioniranju, ali hajdemo skočiti na pretpostavku da će se i sljedeće godine dogoditi ono što se događa svake godine. Plan Holdinga neće biti ispunjen.
Tko je kriv i koga Zagrepčani mogu smatrati krivim? Tko snosi političku odgovornost? Treba li produžiti mandat predsjedniku uprave i tko će o tome odlučiti? Što ako stručnjaci kažu da Čovića treba smijeniti, a Gradska Skupština nije za, ili obratno? Što ako se i jedni i drugi slažu da ga treba smijeniti, ali predsjednik SDP-a Zoran Milanović kao i ove godine kaže da treba ostati?
Ukratko, opet ćemo gledati veliku političku igru i prebacivanje odgovornosti, a najmanje će se pričati zašto plan nije ispunjen. Bit će kriv svatko i nitko.

Tu je i odnos nov troje stručnjaka s građanima, te medijima koji ih između izbora donekle predstavljaju. U prvom nastupu kada smo ih nazvali, bili su redom iznenađeni, rekli su da je teško još bilo što reći, nisu upoznati s funkcioniranjem Holdinga, ali žele pomoći. Nije im bilo baš drago uopće istupati u medijima. Jedan profesor nam je naknadno veoma ljubazno poručio da on uopće ne može i neće o Holdingu komunicirati s medijima. Ljubazni odgovor vrijedi citirati.
„Neću moći dati detaljnija pojašnjenja u vezi s mojim angažmanom u Zagrebačkom holdingu. Naime, djelovanje u skupštini društva nije operativno vođenje društva, već predstavljanje interesa i odlučivanje kao predstavnik osnivača i jedinog člana društva. U tom pogledu neprimjerenim smatrao bih vlastito istupanje bilo u ime društva, ili u svoje vlastito, a u vezi s društvom. Sam izbor provela je Gradska skupština Grada Zagreba te njihovo predlaganje, izbor i motivaciju najbolje je provjeriti izravno kod njih. U pogledu samog djelovanja Zagrebačkog holdinga upućujem na odgovarajuće službe. Nadam se da ćete me shvatiti da ne bih želio niti na koji način otežavati bilo djelovanje društva, skupštine, Grada Zagreba i svoje vlastito u tom kontekstu. Ako biste pak imali bilo kakvih drugih pitanja u vezi s tematikom mog stručnog ili znanstvenog djelovanja, ili slično, svakako Vam i bez ikakvog oklijevanja stojim na raspolaganju.“ napisao je profesor Viktor Gotovac.

S jedne strane ga možemo shvatiti. Ali legitimno je i pitanje: Što sad? U gradskoj Skupštini kažu da su imenovali stručnjake da bi izbjegli politikantstvo i maknuli politiku iz upravljanja Holdinga, pa nema komentara.. Uprava inače ne daje svoj plan poslovanja javnosti, nego samo Skupštini i Nadzornom odboru. Zna li itko koga Zagrepčani trebaju pitati koja je strategija tvrtke kojoj za usluge daju preko dvije milijarde kuna direktno i još dvije preko gradskog proračuna? Ako netko zna, neka nam javi.

Može se sve ovo činiti kompliciranim. Zaista i jeste, ali se ne može izbjeći dojam da je sustav tako namjerno napravljen kako bi se sve zamaglilo i izgubila odgovornost. A radi se samo o najistaknutijim pitanjima koje javnost postavlja.

Nažalost, tu je i politički dio. Tijesno naslonjen na operativne probleme. Predsjednik gradskog SDP-a Davor Bernardić je imenovao stručnjake bez znanja većine SDP-ovaca i „ispod sebe“ i „iznad sebe“. Samo sa svojim uskim krugom ljudi. S tim potezom je potaknuo tihi sukob i sa šefom i s bazom. Neće to dovesti do nekog velikog raskola prije izbora, ali nezadovoljstvo Bernardićem se nakuplja. Tim više što je izveo čuvenu strategiju Milana Bandića, obavijesti dan prije medije i zatim dovedi članstvo pred gotov čin. Bez ikakve rasprave. Tako je i Bandić imenovao sebe u Skupštinu, a SDP-ovci su morali braniti njegovu čudnu odluku koju su kasnije pljuvali. Tako je Bandić imenovao i svoju zamjenicu za izbore 2009. godine i koristio brzinsku strategiju svaki puta za proguravanje dvojbenih odluka. Sada je Bernardić uradio isto i iznenadio članstvo. Ali prije izbora neće biti većeg javnog „talasanja“.

Bernardić je osim zamjeranja Milanoviću i članstvu, ušao svojim potezom i u sukob sa SDP-ovim Ivom Čovićem, predsjednikom uprave. Smijenio je brzinski njegova prijatelja iz uprave i stavio svog. Njihov sukob tek počinje. I Bernardić želi polugu moć da može kontrolirati Čovića mimo stranačkog šefa.

Na kraju, SDP i Bernardić su priznali poraz s idejom koju su samo prije dvije godine, gorljivo branili. Da u Skupštini Holdinga sjede predstavnici svih političkih stranaka koje su građani birali na izborima. Sada to smatraju promašenim i promoviraju stručnjake. Najradije bi Bernardić imenovao samog sebe u Skupštinu, ali to bi mu zasad bilo politički štetno, pa je uzeo stručnjake.

No, kada se zbroje politički sukobi koje je otvorio Bernardić, operativni problemi koji će se pojaviti, ali i sama nova zakonska rješenja koje nacionalni SDP predlaže, jasno je da su stručnjaci u Skupštini samo privremena mjera. Skupštinu će opet nakon izbora činiti samo gradonačelnik kao predstavnik Zagreba i Zagrepčana. SDP vjeruje da će to biti Bernardić, ali će se truditi izbjeći priznati da su se u tri koraka vratili onome što Bandić otpočetka tvrdi, a to je da Skupštinu Holdinga mora predstavljati gradonačelnik.

Krug je opet zatvoren, a nakon što je Državna revizija već utvrdila da Holding u šest godina nije ispunio smisao svog postojanja, slijede nam novi eksperimenti. Koje htjeli, ne htjeli, moramo plaćati.