Skupština HNS-a - ima li tu posla za Mladena Bajića i Dinka Cvitana?

Poslije sramotne i, po legalnosti i legitimnosti, upitne Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza nužne su intervencije državnih institucija i najviše sportske organizacije u zemlji.

Ukoliko USKOK, Državno odvjetništvo, Ministarstvo uprave, i Hrvatski olimpijski odbor  zažmire na niz javno izrečenih otužbi o krikminalnim radnjama, o kršenju statuta i pravilnika HNS-a, te Zlatko Mateša okrene glavu od sablažnjavajuće organizacije, količine blasfemičnog prostakluka, mjeseci narušavanja športskog duha u Hrvatskoj, to će značiti da još više, kao društvo, upadamo u mulj sveopće krize. Ovo što se Hrvatskoj događa nije samo plod globalne recesije.

Ekonomska kriza je samo dio ukupnosti narušenih sustava, moralnih, etičnih, vrijednosnih...Izborna Skupština HNS-a samo je egzemplicifirala tu ukupnost. Na razini prljavog uličnog huliganstva odvijala se tragikomedija u izvedbi prvih pedeset ljudi hrvatskog nogometa. Ta pedesetorica će, pred kamerama i mikrofonima, redovito osuđivati vandalska ponašanja tzv. navijača poput nedavnog izgreda u Zagrebu prema navijačima solunskog PAOK-a. No, njihova sjednica dokazuje da upravo na njima, očito je, leži velika odgovornost zbog nasilja na stadionima i oko njih, navijačkim tučnjavama, i iskazivanju najnižih rasističkih i inih strasti. Skupština HNS-a ponudila nam je cijeli huliganski arsenal kojemu je nedosatjalo samo bacanje baklji po dvorani.

No, jedno je intelektualna i moralna razina delegata, a drugo su očita kršenja Statuta i Pravila HNS-a kojima je obilovalo predizborno vrijeme i sama Skupština Nogometnog saveza. O tome pravorijek, nužno, mora donijeti Ministrarstvo uprave. Sama Sjednica, izrazi lica u Radnom predsjedništvu, način na koji su obrazlagali odluke podsjećali su na nesretno Predsjedništvo SFRJ-a, i sjednice kojom je predsjedavao Bora Jović i na kojoj su osporili prtavo izbora Stjepana Mesića za novog Predsjednika Predsjedništva. Isti bahati prijezir, ista svjestnost nepravde, ista pouzdanost u ugovoreni glasački stroj. Žalosno i zabrinjavajuće je da se među delegatima nalazi i priličan broj javnih ili bivših javnih djelatnika i dužnosnika, saborskih zatupnika, poslodavaca, sudaca...

Smiju li Bajić i Cvitan okrenuti glave na optužbe o crnim torbama, i kupovini za 250.000 eura glasova u korist jednog od kandidata?  Ako okrenu glavu, to znači da je cijeli spektakl koji egzistira kroz „slučaj Sanader“ samo igrokaz u dnevno političke svrhe, a da je stvarna antikorupcijska kampanja samo mrtva točka na papiru. Jer, u proteklih mjesec dana previše je javno rečeno tako da istraga ne iziskuje neke suptilne kriminalističke metode, već, jednostavno saslušanje svjedoka i provjeru njihovih navoda. Hrvatski olimpijski odbor je priča za sebe i njihova šutnja može biti znakovita.

Nogomet je daleko najpopularniji šport u Hrvata, a ono čemo smo svako malo svjedoci nema veze sa športom. Njegove istinske vrijednosti trebao bi štititi HOO, ali on to ne čini, ako garnitura koja ga vodi i zna drugo osim trošiti novac, organizirati domjenke i podjelu priznanja, i biti svrha samom sebi. Dakle, nije na Igoru Štimcu da pokreće sustav svojim žalbama i drugim pravnim lijekovima, nego bi treće poluvrijeme trebali zaigrati Bajić, Cvitan i Mateša bez da ih se posebno zove. Pozvani su samim događajima u posljednjih par mjeseci, a i puno dulje.