Terapijsko jahanje: Evo priče o bivšim ovisnicima koji danas pomažu drugima

Nekada su bili zarobljeni u paklu ovisnosti o heroinu, kokainu, kocki i alkoholu - najopasnije droge u nas - a danas sudjeluju u rehabilitaciji djece invalida pomoću konja, odnosno na grupama rehabilitacijskog jahanja, a ujedno i sebe ponovno nauče integrirati u društvo. 17 ovisnika - 13 alkoholičara, dva narkomana i dva kockara svojih se demona rješavaju odlaskom na jahalište Almina potkovica u Dubravi gdje je udruga Jedni za druge stvorila svojevrsnu komunu za one koje je društvo otpisalo, stigmatizirane koji teško pronalaze posao, koji se bore sa žudnjom za opijatima, rakijom i kockom.

Apstinira 85. dan

Njih 17 svojih se demona rješava odlaskom na jahalište Almina potkovica u Dubravi gdje je udruga Jedni za druge stvorila svojevrsnu komunu za stigmatizirane.

– Imam unuka u Londonu. Nisam ga vidio dvije godine, a dijete je ušlo u dob kada želi vidjeti svog djeda, da se igramo. Moja kći nije htjela da ga vidim, zbog alkohola. Bio je on u Zagrebu, no nisam mogao vidjeti svog unuka. Rekla je mom unuku da će svoga djeda vidjeti tek kada ozdravi, a sada imam kartu za London. Putujem 18. prosinca. Kada su mu rekli da radim s konjima, još se više razveselio – opisuje 60-godišnji Nikola Štrbac, nekadašnji golman Lokomotive, koji apstinira već 85. dan. Kap koja je doslovce prelila čašu, tvrdi, bila je činjenica da nakon 15 dana neprekidnog opijanja više nije bio u stanju skuhati kavu.

– Kada sam došao prvi put ovdje, kod kuće sam, vrativši se, uzviknuo, kao Mladen Delić: Pa ljudi je li to moguće?! Ovdje uvijek imamo posla oko konja, dolaze djeca, i sretan si što im možeš pomoći. Da vidimo da smo korisni – nastavlja Nikola.

Ljubav prema konjima, a prije i alkoholu, dijele i Siniša Uzelac i Dragan Grgić.

– Kada vidiš dijete koje je od rođenja u kolicima i koje ima želju za životom, shvatiš da i ti dalje želiš živjeti – kazao je Siniša.

Vjeru u ljude izgubio je Dragan koji smatra da je povjerenje okoline teško vratiti, što je iskusio i unutar obitelji.

- Ja sam posvećen radu s konjima jer životinje, isto kao ljudi, koliko im pružite ljubavi toliko vam vrate. To me ispunjava. Ujutro u pola šest dođem jer je meni ova promjena životnog stila pomogla, zapravo, ja apstiniram zbog ovoga, zbog konja, zbog djece. Ovo je kao komuna - objasnio je.

Besplatni program

- Svi imamo iste potrebe, biološke potrebe, potrebu za hranom, pićem, za seksom, a isto tako imamo i psihološke potrebe, potrebu za ljubavlju, moći, slobodom, zabavom, kontrolom. Oni koji to ne nađu traže način da to zadovolje, nažalost, ponekad na krivi način. A konji mogu zadovoljiti sve te potrebe. Konji jako dobro reflektiraju ponašanje i raspoloženje svih nas, kada se osoba približi konju, on osjeti je li napeta, agresivna ili opuštena. Oni koji dođu ovdje osobe su koje su liječene. Mnogi kažu da imaju nelagodu, anksioznost, strah kada izađu iz bolnice. Tu uskačemo mi, s programom resocijalizacije - kazala je voditeljica programa i predsjednica udruge Jedni za druge, psihologinja Sanja Maroević.

Da ne postoji distanca između djece i ovisnika, pa ni njihovih roditelja, potvrdili su nam svi. Iako su sadržaji za članove udruge besplatni, sredstva iz državnog proračuna za projekt nisu dobili. Opstaju zahvaljujući donacijama roditelja, predanim radom volontera i pomoći Grada Zagreba.

– Ti su ljudi senzibilizirani tijekom svoje apstinencije i jako lijepo surađujemo – rekla je Gordana Kralj, majka 16-godišnje Paole koja je nakon operacije tumora ostala nepokretna.